48-godišnji Mitchell Gray pri trećem služenju američkoj vojsci završio je u kampu Bucca u Iraku, u kojem su se čuvali ratni zatvorenici. 2008. godine, kad je sletio tamo, susreo se licima 26.000 zarobljenika koji su ga gledali pogledima punim mržnje, prisjeća se danas. "Kad kažem da su nas mrzili, mislim da su izgledali kao da bi nas ubili u tren oka samo da su dobili priliku. Okrenuo sam se drugom časniku i rekao: 'Kad bi mogli, oni bi nam istrgnuli glave i popili krv'."

Ono što u to vrijeme Gray nije znao, premda je mogao pretpostaviti jest da su u kampu bili američki neprijatelji - tadašnji, ali i budući. Naime, prema izvještajima obavještajaca i zapisima Ministarstva obrane, većina čelnika današnjeg ISISA, uključujući i njihovog vođu Abu Bakr al-Baghdadija, služili su u kampu Bucca.

I ne samo da je SAD hranio, odijevao i pružao smještaj nad glavom ovim džihadistima, nego je igrao i ključnu ulogu, premda nesvjesno, u njihovoj transformaciji u najstrašniju terorističku skupinu u suvremenoj povijesti.

Kamp Bucca započeo je rad s dobrim namjerama, tvrde Amerikanci koji su samo željeli mjesto na kojem mogu 'zločeste igrače' držati podatelje od svojih trupa. O kampu se tijekom raka nije puno moglo čuti, jer u njemu nije bilo skandala poput onih u Abu Ghraibu. A tek danas, šest godina nakon što je zatvoren, počela je rasti njegova popularnost. 

Svi muškarci bacani na isto mjesto

Naime, ubrzo nakon invazije, budući da koalicijske snage nisu znale tko je dobar a tko loš igrač, američki vojnici počeli su skupljati velik broj muškaraca dovoljno starih da bi mogli služiti u vojsci i sve su ih 'bacali' u kamp. 

"Znali smo da vani ima loših dečkiju. Ali nismo znali koji su oni. Tako je počela konstantna igra između zatvorenika i čuvara", prepričava jedan bivši službenik kampa.

Kamp je bio podijeljen na jedinice u kojima je bilo po 1.000 zatvorenika. Amerikanci su znali da trebaju razdvojiti sunite i šijite, dvije glavne frakcije islama u Iraku, koji su morali biti udaljeni kako bi se održao mir.

S vremenom su čak i oni koji su bili umjereniji vjernici postajali sve ekstremniji, što jedna bivša službenica kampa, Jennifer Stephens, opisuje ovako: "To vam je ista stvar kao s bandama. Možda nisu u bandi kad uđu u zatvor, ali će postati dok budu izlazili van."

Otkrivali su tko su hardcore džihadisti tako što bi ih zaključali u sobi s pornografskim časopisom. Oni koji bi odbili gledati časopis bili su ti koje su Amerikanci odvojili od drugih. No tim činom - skupljanjem ekstremista na jednu hrpu, kao da su održavali skup terorista.  

"Bucca nije kreirala negodovanje prema SAD-u, ono je već postojalo, ali ono što jest učinila je da je lokalizirala i koncentrirala tvorce problema na jednom mjestu", izjavio je Michael Weiss, jedan od autora knjige 'ISIS: Unutar vojske terora', te je dodao: "Ako ste bili džihadist, Bucca je bilo pravo mjesto za vas u tom trenutku".

Dobili rat zahvaljujući gumi na boksericama

Zatvorenike se često ostavljalo na samo da mogu moliti, a sve i da su čuvari bili uz njih, to ne bi ništa značilo, jer nisu razumijeli arapski. Tako je Adel Jasim Mohammed, bivši zatvorenik, jednom opisao stanje u Bucci za Al Jazeeru: "Ekstremisti su imali potpunu slobodu obrazovati mlade zatvorenike. Vidio sam kako ih podučavaju i na ploči im crtajući objašnjavaju kako koristiti eksplozive i  oružje, te kako postati bombaš samoubojica".

Tu se mogli kovati planove i povezivati se na načine na koje nikad ne bi mogli izvan žičane ograde. U jednom intervju je Abu Ahmed, vođa iz ISIS-a, opisao tamošnju situaciju: "Imali smo toliko vremena samo da sjedimo na miru i kujemo planove. Bilo je to savršeno okruženje. Dogovorili smo se da ćemo se okupiti kad izađemo van. Bilo nam je jako jednostavno nastaviti vezu jednom kad izađemo, a sve detalje smo si međusobno ispisali na gumu donjeg rublja. Kad smo izašli, nazvali smo jedni druge". Zahvaljajući boksericama dakle oni su mogli poslije pobjeđivati u ratu. 

A koliko je bilo bitno dospijeti u kamp dovoljno govori činjenica da su neki američki vojnici otkrili da se određeni militanti namjerno dovode u situacije u kojima će biti uhvaćeni, samo kako bi se tamo spojili i dalje dogovarali sa svojim istomišljenicima.

Al-Baghdadi, samoprozvani vođa Islamske države, proveo je 10 tihih mjeseci u Bucci. Bio je toliko dobar zatvorenik da ga je vojska otpisala u prosincu 2004. godine kao neznatnu prijetnju.

Ostatak teksta pričitajte u New York Postu.