Riječki gradonačelnik Vojko Obersnel (SDP), jedan od potpisnika pisma kojim se od Davora Bernardića traži da ode, progovara o stanju u stranci koju drma do sada najveća kriza.

Nakon Predsjedništva SDP-a agonija se nastavlja. Davor Bernardić odbio je pročitati pismo kojim se od njega traži da odstupi. Predsjedništvo je zaključilo da su članovi tog tijela, potpisnici pisma, postupili suprotno statutu. Kako to komentirate?

Na Predsjedništvu stranke predsjednik nije čak ni dopustio da mu se pročita pismo 90 članova SDP-a i da se o njemu raspravi. Pismo je, od preostalih 35 zastupnika SDP-a u najvišem zakonodavnom tijelu u zemlji, Saboru, potpisalo njih 23, dakle 2/3. To ne znači ništa. Dobro. Potpisalo je i 27 načelnika i gradonačelnika, od dva župana jedan, jedan od dvoje europarlamentaraca. Mogu se predsjednik i njegova ‘većina’ u tijelima stranke praviti nojevi, članstvo je zbunjeno, ali birači nisu. Očekujem da će potpora SDP-u i dalje kopniti, Bero će se nastaviti baviti svojim snovima, a ostatak na Ibleru će postavljati dijagnoze i prebrojavati. Nažalost, recept za izlječenje od njih ne očekujem.

Kako vidite rasplet situacije? Očekujete li da će Davor Bernardić ignorirati zahtjev 90 SDP-ovaca na nacionalnoj i lokalnoj razini ili da će se ipak povući pod ovim pritiskom?


Nemam pojma što će Davor Bernardić napraviti. Možda će snimiti novi video za Facebook te u njemu ustvrditi da je sve u najboljem redu i da će se uskoro kandidirati za predsjednika svemira. A možda će ipak pronaći neki optimalni razlog za dostojanstveno povlačenje jer će se sjetiti svojega sna o snažnom SDP-u i shvatiti da je upravo on prepreka ostvarenju tog sna.


Može li se u ovom trenutku doći do potrebne 52 ruke na Glavnom odboru kako bi se sazvala izvanredna konvencija?

Ne mogu procijeniti. Stranka je podijeljena, članovi su dijelom razočarani, dijelom u borbenom stavu. Moguće da je takvo stanje i u Glavnom odboru. Ne bavim se zivkanjem članova Glavnog odbora i ne sugeriram im što da rade. Ljudi imaju svoju glavu pa neka njome misle. Što se iz ovakve podijeljenosti može dogoditi? Što se iz ovako nejasne pozicije SDP-a na hrvatskoj političkoj sceni može roditi? Gdje smo, što zastupamo, koji svjetonazor, koje politike, tko su nam partneri... Ako postoji jedinstvena jasnoća po tim pitanjima u tijelima stranke, skidam im kapu i očekujem da se te politike jednako jasno počnu komunicirati građanima. Odavno je prijeđena granica dobrog ukusa i Glavašević ima pravo kad se ispričava građanima na svemu ovome što traje već jako dugo.

Koji je plan nakon predaje pisma Davoru Bernardiću. Kako stvari stoje, on neće odstupiti?


Prvenstveno želim razjasniti situaciju oko pisma. Ono nije bilo namijenjeno javnosti, nego je to trebala biti drugarska i kolegijalna poruka Davoru Bernardiću da shvati kako ovako dalje više ne može. Na posljednjoj konvenciji na neki način kupljen je mir kako bi se njemu i ostatku vodstva stranke pružila prilika da pokrenu stranku s mrtve točke. Nažalost, ništa se nije dogodilo i to pismo je kolegijalni poziv prema Davoru da razmisli o onome što radi i da se sam povuče s mjesta predsjednika stranke. Nažalost, pismo je procurilo u javnost. Ako se Bernardić ne povuče, bez potpore Predsjedništva i Glavnog odbora teško da ga se može razriješiti dužnosti. Bojim se da će u tom slučaju rejting SDP-a i dalje padati, odnosno da će SDP i dalje gubiti birače.

Što će biti sa strankom? Priča se o raskolu, navodno se priprema i lista za odstrel, na kojoj je i vaše ime.

Koliko sam upoznat, nitko od nas koji smo potpisali pismo ne razmišlja o izlasku iz SDP-a i osnivanju nove stranke. Naša inicijativa je bila prvenstveno na tragu jačanja SDP-a. Krene li priča u smjeru da se potpisnici pisma izbace iz stranke, bojim se da će to biti ne samo raskol, nego i kraj ovakvog SDP-a. Naprosto ne mogu vjerovati da bi se netko odlučio na takav način pokazivati svoju snagu, a usudio bih se reći i bahatost. Ako dođe do izbacivanja ljudi, to će više govoriti o vodstvu stranke nego o nama.

U slučaju da potpisnici pisma budu izbačeni i osnuju novu stranku, biste li im se priključili ili biste ostali postrani?


Nisam pobornik osnivanja novih stranaka. Politička praksa pokazala je da ljudi ne vole one koji u tom kontekstu vide svoju političku budućnost. Mislim da se isplati boriti za vrijednosti koje je SDP gradio u Hrvatskoj u ovih gotovo 30 godina.

Kako komentirate pismo osmero gradonačelnika koji traže da ih se ne prisiljava na potpisivanje peticije, s obzirom na to da se zna kako su neki od njih bili i inicijatori ove pobune?


Moram priznati, malo sam iznenađen tim pismom. Koliko znam, nitko nikoga nije prisiljavao da pismo potpiše. To što me netko pitao hoću li potpisati ne smatram prisilom, nego normalnim načinom komunikacije. Uostalom, neki od potpisnika tog pisma, tu mislim prvenstveno na kolegu Mišela Jakšića, vrlo su otvoreno zagovarali tezu da Davor Bernardić treba otići. Moram priznati da me malo zbunio sad s tim svojim novim stavom.

U stranci ima nezadovoljnika Bernardićevom politikom, ali ne žele Sinišu Hajdaša Dončića ili Peđu Grbina, koji se spominju kao nasljednici aktualnog predsjednika. Je li na djelu sukob taština?

Osnovna ideja je, ako Davor Bernardić odstupi bilo samovoljno ili odlukom Glavnog odbora, da netko od potpredsjednika vodi stranku i pripremi je za izbore na jesen. Na izborima je otvoren put svima, no smatram da ne bi bilo dobro da bude četiri ili pet kandidata, jer bi to dovelo do daljnjih podjela unutar stranke. Mislim da u SDP-u ima dovoljno ljudi koji stranku mogu voditi.


Tko je po vama taj koji stranku može izvući iz ove situacije?


Nastavak na sljedećoj stranici...

Nemam ništa protiv Peđe Grbina, Tonina Picule, Siniše Hajdaša Dončića ni Kristine Ikić Baniček. Priče o tome kako bivši ministri nisu tome dorasli jer su izgubili izbore su naprosto smiješne. Gotovo svi ljudi koji danas sjede u Predsjedništvu bili su članovi istog tijela, koje je izgubilo parlamentarne izbore, pa i Davor Bernardić je sjedio u tom Predsjedništvu i bio na čelu najveće, zagrebačke organizacije. Upravo su rezultati u Zagrebu pokazali podbačaj. Bojim se da je tu riječ o zamjeni teza. Konkretno, ako govorimo o Hajdašu Dončiću, on trenutačno vodi vjerojatno najjaču županijsku organizaciju SDP-a, u kojoj je stranka ostvarila najbolje rezultate na posljednjim parlamentarnim izborima. Kao predsjednik županijske organizacije osvajao je općinu po općinu, grad po grad, te je danas u Krapinsko-zagorskoj županiji SDP vrlo prepoznatljiva stranka. Ne mogu mu se negirati organizacijske sposobnosti.


Kao prijelazno ime spominje se Zlatka Komadinu. Što mislite o tome?


Zlatko Komadina bi mogao eventualno odraditi prijelazni dio do sazivanja izborne konvencije i novih unutarstranačkih izbora u SDP-u.


Više puta ponovili ste kako niste skloni ulaziti u utrku za predsjednika SDP-a. Dojam je da imate ozbiljne zapreke oko toga. Što vas sprečava u tome?


Ne sprečava me ništa.


Zašto to odbijate kao mogućnost?


To je moj stav. Uvijek sam jasno govorio da je moj primarni interes usmjeren na Rijeku. U iduće dvije do tri godine preda mnom je izuzetno puno posla od organizacije Rijeke kao Europske prijestolnice kulture, što je golemi projekt, do završetka niza projekata za koje smo osigurali europska sredstva. Stranci mogu pomoći neovisno jesam li predsjednik ili nisam, ako to stranka želi. Nažalost, do sada nisam vidio veliki interes ni želju, bez obzira na moje iskustvo i znanje, da pomognem stranci barem savjetima, a imam iskustvo gradonačelnika dugo 18 godina, više od dva mandata bio sam predsjednik Udruge gradova pa nešto znam o lokalnoj samoupravi i decentralizaciji. Od ulaska u EU, što je malo poznato i očito medijski nezanimljivo, jedan sam od potpredsjednika Europskog odbora regija kao savjetodavnog tijela Europskog parlamenta. Rijeka je od svih jedinica lokalne samouprave u proteklih pet godina članstva u EU provela najviše projekata financiranih iz EU. No sve to skupa slabo zanima aktualno vodstvo SDP-a.

Postoji li mogućnost da se predomislite ako bi se skupila kritična masa članstva koja bi tražila da preuzmete odgovornost, posebno u situaciji kad se ljevica gubi, a to nas pretvara u društvo jedne krajnosti?


Nesumnjivo je da je lijeva politička misao važna te potrebna Hrvatskoj i Europi. Tome mogu dati doprinos kao i do sada, ali ne moram biti predsjednik stranke.

Ako bi se na tome inzistiralo?

Dosta sam tvrdoglav tako da nije baš lako promijeniti moj stav.

Nekad život i politika natjeraju na promjenu stava za opće dobro. Imate znanje, iskustvo...


Sve je to točno. Imam i 61 godinu. Imam svoje ciljeve u javnom, političkom životu i namjeravam ih ostvariti. Moj cilj i dalje je odraditi preostale tri godine do kraja mandata gradonačelnika te realizirati projekte za koje sam odgovoran. Ne vidim razloga da baš ja moram biti predsjednik stranke. Mislim da mogu pomoći, ali ne kao prvi čovjek.

Kritičari Davora Bernardića prozivaju za neznanje, loše procjene, veze s Milanom Bandićem... Što je s ljudima koji su ga doveli i de facto ga drže na poziciji, poput Zlatka Komadine i Rajka Ostojića. Kolika je njihova odgovornost za današnje stanje u SDP-u?


Bernardića su izabrali članovi SDP-a na izborima. Nitko nikoga na ništa nije prisiljavao. Ne smatram ih odgovornim za njegovo dovođenje, ali ih smatram odgovornim za tvrdoglavo inzistiranje na zadržavanju postojeće situacije, koja je više nego zabrinjavajuća, jer može dovesti do potpunog nestanka SDP-a. Mislim da bi kao odgovorni članovi vodstva stranke trebali sagledati okolnosti u kojima se nalazimo i smatram da je sad vrijeme da Bernardiću, kad mu već nisu mogli savjetovati drugačiji način ponašanja, ipak savjetuju časni uzmak. Kao gradonačelnik stalno sam u kontaktu s građanima. Dnevno mi prilazi desetak ljudi, naših birača i simpatizera. Puni su kritika i otvoreno kažu da neće glasati za SDP ako se nešto ne promijeni. Moj potpis na pismu upravo je rezultat tih razgovora s građanima, ali i intelektualcima koji su nekad bili temelj potpore SDP-a.


Komadina i dalje stoji iza Bernardića iako govori o robi s greškom?


Kad vam netko kaže da ste roba s greškom, onda ne znam baš da stoji iza vas. Ne bih volio da mi netko, tko mi pomaže, kaže da sam roba s greškom.

Kako komentirate poziv političkog tajnika SDP-a Davorka Vidovića za sankcioniranjem pobunjenika?


Bit će da se kolega Vidović malo prisjetio starih vremena u kojima bi se sve trebalo sankcionirati. Ako u socijaldemokratskoj stranci, otvorenih promišljanja, ne možemo izreći kritiku, a da ne budemo sankcionirani, onda to dovodi u pitanje svrhu postojanja stranke.

Kritičari ni do sada nisu dobro prolazili. Posljednji je izbačen Mirando Mrsić.


Podsjetio bih na program Davora Bernardića koji se i danas može naći na njegovoj internetskoj stranici u kojem je jedan od glavnih ciljeva bio vraćanje samopouzdanja i hrabrosti u stranku, a obećao je i da će učiniti sve da budemo prijatelji. Ne namjeravam braniti Zorana Milanovića, štoviše, ali upravo ono za što su ga optuživali, mislim da su Davor i ekipa uveliko nadmašili po broju isključenja, raspuštenih organizacija i dijeljenja ljudi po terenu. Mislim da to nije dobro. Bio sam predsjednik gradske organizacije SDP-a osam godina, imao kritičare, i to je normalno. Nikad mi nije palo na pamet bilo koga od njih sankcionirati, a kamoli izbacivati.