Zabava je gotova. Cirkus polako odlazi iz grada. Nema više bacača noževa, gutača vatre, klaunova i pajaca. Nastupilo je novo vrijeme. Vrijeme dosade. 

Nakon cirkusa na scenu stupa kazalište sjena. Hrvatska politika ostala je bez Tomislava Karamarka i Zorana Milanovića, bez Ladislava Ilčića i Zlatka Hasanbegovića, nakon Željka Keruma na odlazak se sprema i Milan Bandić. 

Stipe Petrina vratio se u svoju primoštensku oazu, a Ivan Pernar ispuhao nakon nedavnih konzultacija na Pantovčaku. 

Ako je kletva dosad glasila “dabogda živio u zanimljivo doba” (sa “zanimljivim” političarima), sad bi se ona mogla preformulirati u “dabogda živio u doba Plenkovića, Petrova i Bernardića”. 

Odjednom kao da je netko ugasio svjetlo, od burne, konfliktne, mahnite političke scene ostalo je kazalište sjena: ostali su političari koje slušamo a ne čujemo, vidimo a ne razumijemo, pratimo a ne obraćamo pažnju. Stiglo je vrijeme dosade.

Dogodilo se to skoro preko noći. Prvo je naglo nestao Karamarko, a potom iščeznuo i Milanović, skupa sa svojim “šakama jada”, “big shitovima”, “slučajnim državama”.

Naslijedili su ih Andrej Plenković i Davor Bernardić, blijedi, nezanimljiviji, čak i nezamjetljivi čelnici stranaka, osobe čije riječi se ne pamte, a djela ne bilježe. 

Društvo im pravi Božo Petrov, čovjek koji puno govori a ništa ne kaže, dok se živopisnog Milana Bandića priprema zamijeniti Sandra Švaljek. 

Osoba koja u sat vremena gostovanja na televiziji nije uspjela izjaviti ništa vrijedno citiranja. A kamoli stavljanja u naslov. 

Politička paradigma se promijenila. Iz ere niskih strasti, svađa, vrijeđanja i huškanja ulazimo u eru dijaloga, biranih riječi ili riječi koje ništa ne znače. Nekad su se floskulama dizale strasti, sad se floskulama one spuštaju. 

To je velika, gotovo tektonska promjena koja je zatekla hrvatsko društvo zasićeno političkim svađama i besplodnim natezanjima. 

Taj trend, zanimljivo, dogodio se upravo u trenutku kad je na čelo najmoćnije svjetske sile izabran Donald Trump - osoba koja se isticala političkom nekorektnošću, uvredama i huškanjima.

I koja ima čudnu frizuru i sklonost progonu unutarnjih i vanjskih neprijatelja. I dok je to očaralo Ameriku, Hrvatska se od toga očito umorila. 

Hrvatska se sad fura na birokrate i diplomate, ekonomiste i psihijatre, pri čemu je čak i predsjednica države vrhunac originalnosti sačuvala za intervju Newsbaru. 

Cirkus se s prvog političkog ešalona srozao na treći ešalon: na Ivana Pernara i Željka Glasnovića. 

I koliko god su Karamarko i Milanović, zajedno sa svojim pobočnicima poput Tepeša ili Ranka Ostojića, međusobnim svađama i uvredama zamagljivali rupe u programima, od Plenkovića i Bernardića očekuje se da svoju šuplju retoriku kompenziraju efikasnim rješenjima. 

Ako nas već ne zabavljaju, neka nas makar ne zakopavaju.