Stručni žiri Grand PRixa Hrvatske udruge za odnose s javnošću (HUOJ) objavio je u utorak da je za "Antikomunikatora godine" izabran sisački biskup Vlado Košić kojemu se, obrazloženo je, najviše zamjera širenje netrpeljivosti, pa i mržnje prema određenim političkim i društvenim skupinama u Hrvatskoj. O biskupu Košiću Express je u nekoliko navrata pisao, a posljednji put je to bilo prošle godine nakon propovijedi povodom Blagdana sv. Mihovila.

Miroslav Krleža jednom je objavio tekst pod zvučnim naslovom "Ivan Meštrović vjeruje u Boga", ali u tom naslovu nema ništa senzacionalno. Šokantno bi bilo kad bi nam sisački biskup dao povoda za naslov "Biskup Košić vjeruje u Boga". No takva senzacija nije na pomolu.

Na propovijedi u Šibeniku, povodom Blagdana sv. Mihovila, biskup je sa zaprepašćujućom otvorenošću priznao da ne podnosi muslimane. Govoreći o onima koje su primile zapadne zemlje, biskup ih je opisao kao ljude koji su "većinom neintegrirani i nasilni prema našem domaćem stanovništvu i kulturi…", pa bi im Hrvatska trebala širom zatvoriti vrata.

Otkud biskupu statistika prema kojoj su ti ljudi "većinom neintegrirani i nasilni prema našoj kršćanskoj kulturi", ostalo je zagonetkom. Papa Franjo prije dvije godine je muslimanskim izbjeglicama prao noge, a na ručak je, urbi et orbi, pozvao 21 Sirijca, čime je svijetu jasno pokazao što misli: oni su naša braća, svi smo isti, nema tu Sirijca ni Argentinca. Papa je poslao poruku biskupima.

U Njemačku je prije dvije godine godine došlo više od milijun muslimana, povremeno su zabilježeni sitniji incidenti – manjim su dijelom krivci bili useljenici, većim dijelom njemačke desnoradikalne udruge – a nitko još nije predočio dokaz da bi većina njih bila nasilna prema "našoj kršćanskoj kulturi" – kulturi koja je, uostalom, zbog nafte i geopolitike bombardirala mnoge islamske zemlje, dok obrnut slučaj još nije zabilježen.

No sisački biskup Papi ne vjeruje, eto pravog naslova: štoviše, on je u otvorenoj pobuni protiv njega. Košić je vlastima poslao jasnu poruku: ne treba nalikovati na zemlje poput Njemačke, koje širom otvaraju svoja vrata nesretnicima, već se treba ugledati na ksenofobnu Poljsku, a onda i Češku, Mađarsku i slične "bedeme kršćanstva". Ne samo u pogledu izbjeglica već i u pogledu zakona koji reguliraju svjetonazorska pitanja.

"Kao zemlja s najviše katolika, Hrvatska se – rekao je Košić - mora uspoređivati s Poljskom, a ne raznim zemljama Europske unije koje su se ‘raskršćanile’ i, primjerice, uvele i legalizirale istospolne zajednice kao zajednice jednake zakonitom braku, dozvolile pobačaj i eutanaziju, legalizirale droge i primile velik broj nekršćanskih imigranata…

Oganj s oltara Košić se kao Šešelj svako malo okomi na Tita

Na skandalozni biskupov apel protiv solidarnosti s muslimanima i otvaranja vrata izbjeglicama nije se oglasio nitko iz vrha Crkve. Kaptol je ostao gluh, Hrvatska biskupska konferencija šuti. Nije potrebno puno pameti da zaključimo kako je grlati Košić samo naglas izrekao ono što vrh Crkve uistinu misli. Tuđinci, inovjerci, osobito muslimani, nisu poželjni.

To što je prije dvije godine azil u Hrvatskoj zatražilo manje od 20 ljudi, i to što većina tih "nasilnih i prema našoj kulturi neprijateljski raspoloženih ljudi" ovamo ni ne pomišlja doći, pa je ta vrsta "opasnosti" čista fikcija, biskupa ne zanima.

On Hrvatsku želi vidjeti kao "civitas dei", božju državu, u kojoj će, doduše – kako stoje stvari – uskoro živjeti samo starci. Nema zemlje za starce? Ima! Bit će to naša zemlja, dobrim dijelom uz pomoć militantne ideologije kleronacionalizma, koja uništava preduvjete za sve što je nalik na normalan život…

Nema Židova ni Grka, muškarca ni žene, govorio je apostol Pavao. Vjeruje li naša - i srodne kršćanske zajednice na ovom prostoru – uopće u tu vrstu "bratstva i jedinstva" s drugom djecom Božjom? Malo je dokaza za to. Što o Košićevim idejama misli Jezerinac? Što misli Glas Koncila? Nadbiskup Bozanić? Zlatko Hasanbegović u svojoj je knjizi o zagrebačkim muslimanima citirao odlomak iz "Dnevnika blaženog Alojzija Stepinca", iz 1935 godine, u kojemu budući svetac o muslimanima govori oštrije od Vlade Košića.

"Još bi samo to, pisao je nadbiskup (misleći na islam) – trebalo u Zagrebu. Preko 300 godina branili su djedovi naši mačem u ruci od nekrsta ovu zemlju i ovaj grad. "I što su djedovi časno očuvali, to će unuci moralno duboko pali pomoći u zlu one koji su sami nekoć bili katolici. O tempora o mores! Razumijem da neuki puk pristane i drži se uz islam. Ali da kulturan čovjek koji zbilja teži za spoznajom istine pristane uz ovu smiješnu mješavinu židovstva, katolicizma, odnosno kršćanstva i poganstva, to ne mogu razumjeti…"

Vlado Košić suštinski, dakle, predstavlja glas Crkve a ne neki usamljeni izuzetak. Osim muslimana, biskup je egzorcirao druga zla. Medije koji plasiraju "fake news" i žive od "neistina" i jugoslavenstva, žurnaliste, kapitaliste, sve koji ne pripadaju njegovu plemenu i koje je "obuzeo nečastivi". - S jedne strane njima je najvažniji pokretač zarada, važniji od istine i dobra, a s druge strane ideološke zablude koje se nisu pročistile do dana današnjega - rekao je ovaj "Božji čovjek" pa opet opleo po sotoni, koji se voli prikrivati.

"Moć đavla je u optužbama i sijanju zla u srca ljudi, u neprestanom podmetanju i širenju dezinformacija u svijetu. Danas se Sotona kamuflirao u mnogim, i to najutjecajnijim medijima, koji su u Republici Hrvatskoj više protuhrvatski nego hrvatski budući da ne šire istinu o hrvatskoj povijesti niti dopuštaju da se pročisti hrvatska sadašnjost", rekao je Košić, ne objasnivši ni koje to medije vidi kao "protuhrvatske" niti koji su po njemu hrvatski.

Biskup se još založio za ploču s natpisom "Za dom spremni", a onda i za otvaranje arhiva i lustraciju. Borba protiv nepostojeće islamističke najezde, sveti rat protiv nepostojećega komunizma, agitacija protiv zauvijek mrtve Jugoslavije, zalaganje za posve obesmišljeni pozdrav "Za dom spremni" i – vis a vis njega, njegove autore, "stare Hrvate" - sve odreda, besmisleni ratovi protiv davno nestalih protivnika, pokazuju da je Crkva u Hrvatskoj, pod nadbiskupom Bozanićem, postala beznadno anakrona.

Hrvatskoj su problem strane banke, koje godišnje izvlače pet-šest milijardi kuna iz ove zemlje; Hrvatskoj je problem odlazak ljudi a ne njihov dolazak; Hrvatskoj su problem strani energetski karteli koji preuzimaju sve što ovdje vrijedi, Hrvatskoj je problem endemska korupcija, nepravna država, kompradorska inteligencija, sve o čemu je i Matoš pisao prije stotinu i kusur godina, demografsko starenje stanovništva koje izumire pred našim očima, no Crkva o svemu tome šuti.

Crkva doslovce misli da živi u 1941., godini koja se vraća, premda je ona zauvijek iza nas, na groblju vremena s kojeg se još nitko nije vratio. Radeći tako "za svoj narod", pro domo sua, Crkva kapitalno pridonosi njegovu potonuću. Biskup Košić jedan je od kapetana tog sunovrata.

Košić je rođen 20. svibnja 1959. u Družbincu, mjestu desetak kilometara od Varaždina. Odrastao je u Družbincu, u općini Petrijanec. U kući u kojoj je odrastao su, kako kažu, "furt dolazili zetovi". Naime, u relativno bogatoj kući stalno su rađane kćeri jedinice. Večernji list je pisao da preci biskupa Košića u vrijeme Drugog svjetskog rata nisu bili u partizanima ni ustašama, s izuzetkom brata Košićeva djeda:

"On je bio u ustašama, ali ih je napustio, inscenirao je upalu uha, vrelu vodu si je nalio u uho, koje je onda procurilo i zbog toga je dobio otpust iz vojske. Inače je odlikovan željeznim križem jer je na nekoj pruzi spasio neke ljude. Sjećam se priča da je baka krajem rata zakopala uniformu da je partizani ne pronađu", ispričao je Večernjem listu rođak Vlade Košića. Nakon osnovne škole Košić je pohađao klasičnu gimnaziju, Interdijecezansku srednju školu za spremanje svećenika na Šalati.

 

Bio je smješten u sjemeništu. Kad je 1978. završio srednju školu, studirao je teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, na kojem je 1985. i diplomirao. Vojsku je služio u Rumi, a tvrdi da je prilikom izlazaka iz vojarne često potajno išao u crkvu. Kad je postao svećenik, Košić je postao kapelan u karlovačkoj župi Dubovac, gdje se zadržao od 1985. do 1988., a potom u Španskom do 1990.

Košić je 2010. preuzeo vodstvo Sisačke biskupije. Već godinu kasnije u jednu od svojih župa imenovao je svećenika koji se u sado-mazo opremi igrao s tri dilda i na videosnimci rekao da mašta o dječacima... Iako je tog svećenika ranije zbog iste snimke otjerao đakovačko-osječki nadbiskup, o svemu su pisali i mediji, u kojima Košić danas vidi Sotonu, on je tvrdio da ništa nije znao... Ipak ga je razriješio nekoliko mjeseci kasnije.

Vladu Zorana Milanovića nazvao je nenarodnom 2012. godine, nakon što je otkazano pokroviteljstvo Hrvatskog sabora nad skupom u Bleiburgu. U svibnju 2013. sisačkim svećenicima pisao je pisma u kojima im je poručio da vjernike instruiraju da potpišu peticiju za održavanje referenduma o definiciji braka kao zajednice muškarca i žene, a potom ponovno u studenom, kad je novim pismom poručio što na referendumu treba zaokružiti.

"Pokažimo svoju odgovornost, iziđimo na referendum i glasajmo ‘za’ jer time ćemo zaštititi najslabije u našem društvu, a to su djeca koja trebaju zdravu obitelj za svoje odrastanje, a ona se temelji na braku koji je po Božjoj volji naravna zajednica muškarca i žene", pisao im je on. "Mira neće biti sve dok postoji abortus", poručio je Vlado Košić s posebne mise, upriličene lani za kraj kampanja ‘40 dana za život’

 

U 2014. sisački je biskup dočekao ratnog zločinca Darija Kordića na zagrebačkom aerodromu, na kojem su, prije toplog zagrljaja, jedan drugome poljubili ruku. "On je moralna veličina jer je na sebe preuzeo teret krivnje koja nije utemeljena na činjenicama", pojasnio je Košić svoje razloge dočeka ratnog zločinca, osuđenog zbog poticanja i planiranja zločina u Ahmićima i povezanim zaseocima, čiji je cilj bio etničko čišćenje. Ta "moralna veličina", koja sudjeluje u Hodu za život, odgovorna je za ubojstva 116 ljudi.

Kordić je, uz Marijanu Petir, Željku Markić, njenog supruga, Antu Gotovinu i mnoge druge, član Košićeve zaklade "Fra Bonifacije Ivan Pavletić", koja stipendira studente. Košić je 2015. godine, uz Valentina Pozaića, tad pomoćnog biskupa zagrebačkog, potpisao peticiju upućenu predsjednici Kolindi Grabar Kitarović, za uvođenje ustaškog pozdrava "Za dom spremni" u službenu vojnu uporabu.

24sata su još prije dvije godine objavila fotografije Košićeva velebnog imanja od 8000 kvadrata, na kojem se nalaze i betonsko-drvena zgrada te kapelica, a obje su bile bespravno sagrađene. Na misi u Ludbregu, u rujnu 2016. godine, toliko je pričao o izborima i agitirao protiv ljevice, ali i Mosta, da je jedna iziritirana vjernica povikala: "Dosta politike, slušamo o Bogu". "Neki me pitaju zašto se miješam u politiku. Što bi bilo da se blaženi Stepinac nije miješao u politiku?", odgovorio joj je Košić.

Početkom 2017. u Kutini je blagoslovio ploču podignutu u spomen poginulom pripadniku HOS-a Zdravku Bezuku, na kojoj je s pozdrav "Za dom spremni". Zbog koalicije s HNS-om i izbacivanja članova Mosta iz Vlade, premijera Andreja Plenkovića nazvao je političkom prostitutkom. Plenkovićev savjetnik Mario Kapulica priznao je u jednom intervjuu da je Plenković, odmah nakon Košićeva napada, podvio rep. Istog dana kad je Košić adresirao svoje pismo premijeru, njegov se savjetnik uputio u Sisak.

"Isti dan sam otišao u Sisak i razgovarao s biskupom. Crkvi se zamjera da se miješa u politiku, ali ona ne može biti ograničena na sakristiju jer ima društvenu ulogu. Kritika je uvijek dobar povod za razgovor i razmjenu mišljenja", blagonaklono je tad Kapulica komentirao Košićeve uvrede, koje je uvredljivi Plenković - prešutio...