Brigitta Montanari: 1300 tona vinilklorid monomera na dnu Murterskog mora
Noć 16. studenog 1984. godine uzela je svoje prve tri žrtve, no zbog havarije talijanskog tankera Brigitta Montanari koji se tada prevrnuo i potonuo u Murterskom moru, nedaleko od otočića Mrtovnjak, život je kasnije izgubilo još dvoje ljudi. .. Sve je započelo točno prije 42. godine u večernjim satima kada se Brigitta Montanari prevrnuo u vodama između otočića Mrtovnjaka i Tetovišnjaka, nedaleko od Žirja. Prema novinskim izvještajima, brod je potonuo vrlo brzo, a pojedini izvori navode da se to dogodilo u svega petnaestak minuta. Na dubini od 82 metra završio je s teretom od približno 1300 do 1390 tona vinil-klorid-monomera. Na brodu je bilo 12 članova posade. Devetorica su završila u moru, a trojica nisu preživjela. U mraku su se za život borili mornari koji su ostali na površini, dok je brod s opasnim teretom nestajao ispod njih. U blizini su se nalazili Grgo i Šinka Carev iz Jezera na Murteru. Vraćali su se s ribolova na Kornatima u svojoj pasari. Najprije su na moru primijetili neobične mrlje, a zatim čuli pozive u pomoć. U mraku su ugledali dvije glave iznad površine. Grgo je odlučio prići brodolomcima i pokušati ih izvući.
Šinka se poslije prisjećala da je na malom brodu, usred uzburkanog mora, strahovala da se ni sami neće vratiti kući. Grgo joj je, prema njezinu svjedočenju za Večernji list, rekao da moraju pomoći ljudima. Jednog po jednog izvlačili su mornare iz mora. Devetoricu su uspjeli ukrcati i dovesti do uvale Sveti Nikola na Murteru, gdje ih je prihvatila obitelj Lapov. Trojici članova posade nije bilo spasa. Tijelo jednoga mornara pronađeno je kod otoka Vrgade. Dvojica su ostala na morskom dnu i nikada nisu pronađena, iako prema nekim izvorima se navodi suprotno. Lokalni novinski izvještaji navode da je pronađeni mornar bio brodski kuhar Giusto Santo…
Tragedija: Ronilačko zvono izletjelo je kao metak!
Grgo i Šinka Carev za spašavanje devetorice pomoraca dobili su Plavu vrpcu Vjesnika, priznanje za hrabrost i humanost, te visoko talijansko državno odličje. No godinu dana poslije dogodila se nova tragedija na 82 metra dubine na morskom dnu na kojem je ostao brod s golemom količinom opasnog plina, a njegovo izvlačenje zahtijevalo je složenu operaciju na dubini na kojoj tadašnji domaći komercijalni ronioci nisu mogli samostalno raditi.
U pripreme su uključeni Brodospas i Jugoslavenska ratna mornarica. Planirano je da dubinske radove na 82 metra obavljaju vojni ronioci s ronilačkog broda PS-12, a da nakon podizanja olupine na manju dubinu posao preuzmu ronioci Brodospasa.
- Mi smo samostalno vadili brod 87-e i 88- godine i bio je to jako zahtjevan poduhvat kakav se ne zaboravlja i zbog kojeg smo dobili plavu vrpcu. Brod je bio na boku, a morali smo i ispitivati okoliš zbog curenja plina. I sve to na dubini od 82 metra. Ronioca je bilo 14, mi smo to radili za Brodospas, a imali smo i dizalicu i povremeno i remorker - prisjetio se ukratko za Express Milan Peternjel tada rukovoditelj ronilačke ekipe splitskog Brodospasa i jedan od ključnih dubinskih ronilaca u povijesnoj akciji podizanja potonulog tankera Brigitta Montanari.
Nikola Bišćan, prvostupnik podvodnih znanosti i tehnologija, napravio je završni dodiplomski rad na tu temu prije nekoliko godina i za Express istakao značaj izvlačenja broda.
- Radi se o najveceg akciji podizanja broda na našoj obali, tehnički najsloženijoj, dakako zbog dubine, ali i zbog tereta vinil klorid monomera. Podizanje broda u tim okolnostima izvedeno je domaćim inženjerskim kapacitetim, operativom, a najvaznije je da su je izveli domaći ljudi i domaća pamet - rekao nam je Nikola Bišćan. Na njega nas je uputio ing. Franjo Zeljak rukovoditelj podvodnih radova na vađenju broda Brigitta Montanari koji nam je dozvolio objavu njegove privatne foto arhive.
U rujnu 1985. na PS-12 dogodila se nažalost nesreća koja je zaustavila operaciju. Ronilačko zvono, u kojem su se nalazili ronioci, nekontrolirano je krenulo s radne dubine od 82 metra prema površini. Dvojica vojnih ronilaca smrtno su stradala, a treći je preživio.
Prema naknadnoj rekonstrukciji objavljenoj na portalu InfoVodice, protutežak ronilačkog zvona zakačio se za bitvu na palubi potonulog tankera. Tijekom podizanja lanac protutežaka puknuo je, nakon čega je zvono naglo poletjelo prema površini i povuklo ronioce. Nakon pogibije dvojice ronilaca radovi su prekinuti. Istodobno, prema izvorima, opasni teret ostao je na dnu u brodu Brigitta Montanari s teretom vinil-klorid-monomera (VCM), ukapljenog plina koji se koristi u proizvodnji polivinil-klorida, odnosno PVC-a. Riječ je o kemikaliji koja je kancerogena, lako zapaljiva i opasna pri udisanju u visokim koncentracijama. U slučaju požara mogu nastati i vrlo otrovni produkti izgaranja.
Tanker s 1300 tona vinil-klorid-monomera
Olupina se nalazila u Murterskom moru, nedaleko od otoka i područja Nacionalnog parka Kornati. Zbog količine tereta i mogućnosti istjecanja iz oštećenih spremnika, uklanjanje broda postalo je pitanje sigurnosti mora i obalnog područja. Prema podacima inženjera Franje Zeljaka, koji je sudjelovao u operaciji vađenja, tanker je prevozio 1390 tona VCM-a. Međunarodni izvori, među njima REMPEC i francuski centar CEDRE, najčešće navode približno 1300 tona. U pojedinim lokalnim novinskim tekstovima pojavljuje se i brojka od 1600 tona.
Brod je inače bio u vlasništvu tršćanske tvrtke Cispa Gas Transport, a plovio je pod malteškom zastavom. Prema Zeljaku, izgrađen je 1970. u njemačkom Papenburgu. Imao je četiri spremnika: dva ispod palube, kapaciteta po 523 tone, te dva palubna, kapaciteta 202 i 247 tona. Uzrok potonuća nije utvrđen s potpunom sigurnošću. Zeljakova stručna rekonstrukcija, utemeljena na naknadno pronađenoj teretnici, upućuje na mogućnost nepravilnog rasporeda tereta u palubnim spremnicima. Pri oštrom manevru moglo je doći do pomicanja tekućeg tereta, gubitka stabiliteta i prevrtanja broda. U drugim izvještajima prenosi se izjava kapetana da ne zna zašto se brod prevrnuo jer je more bilo gotovo mirno.
Zeljak navodi i da je brod plovio iz smjera Zadra prema Splitu, ali je tijekom plovidbe dobio nalog da promijeni kurs i krene prema Gaženici radi iskrcaja tereta. Drugi izvori teret povezuju s kaštelanskim Jugovinilom.
Tijekom 1986. pripremana je nova operacija. Nabavljana je oprema, a ronioci su se osposobljavali za dubinska ronjenja s plinskim mješavinama. Uključeni su i stručnjaci Instituta za pomorsku medicinu u Splitu. Radovi na olupini nastavljeni su u kolovozu 1987. U početku se pretpostavljalo da spremnici nisu oštećeni, no pregled je pokazao da VCM ipak izlazi iz broda. Prema podacima francuskog centra CEDRE, početno istjecanje procijenjeno je na oko kilogram dnevno.
Tijekom priprema za uspravljanje broda u rujnu 1987. izbušena je rupa na palubi kako bi se oslobodio plin nakupljen u prostoru ispod nje. Nakon toga istjecanje se znatno povećalo. CEDRE procjenjuje da je u toj fazi iz olupine izlazilo oko tri tone VCM-a dnevno.
Četiri godine na morskom dnu
Ronioci su postavili cijevi kojima je plin usmjeravan prema površini, gdje se raspršivao u atmosferu ili kontrolirano spaljivao. Operacija se odvijala uz kemijski nadzor vode i zraka. U veljači 1988. o slučaju se raspravljalo i u talijanskom Senatu. Talijanski dužnosnik tada je govorio o istjecanju iz jednog spremnika, pogibiji dvojice ronilaca i nedovoljno jasnim podacima o mogućim posljedicama za okoliš. U studenome 1987. tanker je uz pomoć čeličnih uzgonskih cilindara uspravljen s desnog boka na kobilicu. Radovi su zatim zaustavljeni zbog zimskih vremenskih uvjeta i nastavljeni u proljeće 1988.
Za podizanje broda korištena su četiri velika čelična cilindra, dva nosivosti 300 tona i dva nosivosti 200 tona. Postavljeni su poprečno preko trupa, a ispod broda provučene su čelične priveznice promjera 86 milimetara. Postupnim punjenjem cilindara zrakom olupina je podignuta s dubine od 82 na 55 metara.
Osmi svibnja 1988. tanker je pod vodom otegljen šest nautičkih milja do uvale Remetić na otoku Kapriju. Ondje je podignut na dubinu od 30 metara, gdje se moglo pristupiti pretakanju preostalog tereta.
Od 10. do 14. lipnja 1988. talijanski tanker Capo Verde preuzimao je VCM iz spremnika Brigitte Montanari. Izvori se razlikuju u količini pretakanog plina: Franjo Zeljak navodi oko 900 tona, dok CEDRE navodi 700 tona. Dana 28. lipnja 1988. Brigitta Montanari konačno je izronila u uvali Remetić. Nakon ispumpavanja vode i sanacije oštećenja brod je doveden u plutajuće stanje. Sedamnaestog srpnja otegljen je u rezalište u Splitu, gdje je nakon degazacije spremnika izrezan.
Tijekom operacije provođen je kemijski nadzor vode i zraka, a od 1987. i biološko praćenje organizama na morskom dnu. Uzorci su uzimani na području olupine i u okolnom moru te uspoređivani s uzorcima s kontrolne lokacije. Prema podacima CEDRE-a, istraživanja nisu pokazala akutne toksične učinke na proučavane organizme. Zabilježena je mogućnost subletalnih učinaka na neke organizme koji žive na morskom dnu, ali ti nalazi nisu bili potvrđeni. U talijanskom Senatu u veljači 1988. raspravljalo se o mogućem utjecaju istjecanja na ribarstvo, turizam, hranidbeni lanac i morski ekosustav. Talijanski predstavnik tada je rekao da ekološke posljedice još treba procijeniti te da je Italija ponudila praćenje vode, sedimenata i morskih organizama.
-
TRANSKRIPTI PADA (1)Dramatična snimka: Vukovar pada, Jastreb zove Tuđmana. 'Predsjednik spava, što treba'
-
BOLNE USPOMENE'Branio sam Vukovar, a moj brat je bio sa Srbima. Osuđen je za Ovčaru...'
-
KAKVA NEPRAVDABez njenog izuma danas ne možemo: U biznisu vrte milijarde, a njoj ni centa
-
ŠTO ČEKA EUROPU?Nešto neobično događa se iznad Arktika! Polarni vrtlog je promijenio smjer
-
ISPOVIJEST BRANITELJA'Bilo je puno heroja, ali obrana Vukovara nije bila kakvom je prikazuju'