Mary Anderson jednog se hladnog dana u New Yorku na početku 20. stoljeća vozila tramvajem i gledala vozača kako se muči sa snijegom na vjetrobranskom staklu. Snijeg i susnježica lijepili su se za prozore tramvaja, a vozač je jedva vidio cestu ispred sebe. Povremeno je morao otvoriti prednji prozor ili zaustaviti vozilo kako bi uklonio naslage koje su mu zaklanjale pogled. Hladan zrak ulazio je u tramvaj, putnici su se smrzavali, a putovanje se nepotrebno oduljivalo. Dok su drugi putnici bili pomireni sa zastojima, hladnoćom i čekanjem, Mary, inače poslovna žena iz Birminghama u Alabami, razmišljala je o tome zašto vozač ne bi mogao očistiti staklo bez izlaska iz vozila. Tako je nastala jedna od najkorisnijih inovacija u povijesti automobilizma.
Anderson je zamislila mehaničku napravu koja bi se pokretala ručicom iz unutrašnjosti vozila, a s vanjske strane stakla imala gumenu oštricu koja uklanja kišu, snijeg i led, piše američki National Inventors Hall of Fame, koji Anderson ubraja među pionire praktičnih inovacija. Danas je gotovo nemoguće zamisliti automobil bez brisača, ali u njezino vrijeme ideja nije izazvala oduševljenje. Štoviše, mnogi su je smatrali nepotrebnom, govorili da će ugrožavati sigurnost i odbijali je.
Mary Anderson rođena je 19. veljače 1866. u okrugu Greene u Alabami. Odrastala je u razdoblju velikih društvenih i gospodarskih promjena, a njezin život nije odgovarao stereotipnoj slici žene koja se početkom 20. stoljeća bavila isključivo kućanstvom. Nakon očeve smrti, s majkom i sestrom se preselila u Birmingham, grad koji se ubrzano razvijao zahvaljujući industriji željeza i čelika. Anderson se počela baviti nekretninama i upravljanjem imovinom. Ondje se uključila u poslove s nekretninama te dala izgraditi stambenu zgradu Fairmont Apartments, kojom je obitelj godinama upravljala. Njezini poslovni interesi nisu bili ograničeni samo na Alabamu. Tijekom 1890-ih preselila se u Kaliforniju, gdje se bavila stočarstvom i vinogradarstvom, a poslije se, prema biografiji koju je objavio Lemelson-MIT, vratila u Birmingham. Bila je poduzetnica koja je razumjela praktične probleme i znala organizirati posao. Nije bila profesionalna inženjerka, ali imala je sposobnost prepoznati svakodnevnu poteškoću i zamisliti tehničko rješenje. Upravo će joj to donijeti mjesto u povijesti. Vožnja koja ju je inspirirala dogodila se u zimi 1902. ili početkom 1903. godine. Anderson je tada boravila u New Yorku. Vozači su u to vrijeme morali zaustavljati vozilo i ručno uklanjati snijeg ili led. Neki su jednostavno otvarali prozor kako bi mogli vidjeti cestu, izlažući sebe i putnike hladnoći.
Po povratku u Birmingham počela je razrađivati konstrukciju. Nacrtala je napravu i dala izraditi funkcionalni model. Njezino rješenje bilo je jednostavno, ali domišljato. Vozač bi rukom pomicao ručicu smještenu unutar vozila. Ona bi pokretala opružni mehanizam s vanjske strane, a gumena oštrica prelazila bi preko stakla i uklanjala vodu, snijeg ili susnježicu. Posebno je vodila računa o tome da brisač dovoljno prianja uz staklo, ali da se pritom može prilagođavati njegovoj površini. Uređaj se mogao i ukloniti kada nije bio potreban.
Mary Anderson podnijela je patentnu prijavu 18. lipnja 1903., a američki Patentni ured odobrio joj je izum 10. studenoga iste godine. Patent je nosio broj 743.801, a službeni naziv bio je Window-Cleaning Device, odnosno uređaj za čišćenje prozora. U prijavi je Anderson detaljno objasnila kako sustav funkcionira i zašto je koristan za vozače tramvaja i drugih vozila. U opisu patenta navela je da se mehanizmom mogu uklanjati snijeg, kiša i susnježica s prozora ispred vozača te da je dovoljno okrenuti ručicu kako bi gumena oštrica očistila staklo. Razradila je tehničko rješenje i pravno zaštitila svoju konstrukciju. Kako navodi američki National Inventors Hall of Fame, ranije su postojali pokušaji razvoja sličnih uređaja, ali Andersonin patent predstavljao je jedno od prvih doista učinkovitih rješenja za čišćenje vjetrobranskog stakla iz unutrašnjosti vozila.
Nakon što je dobila patent, Anderson je pokušala pronaći proizvođača zainteresiranog za komercijalnu proizvodnju. Nije baš išlo onako kako je zamislila. Štoviše, dobivala je odbijenicu za odbijenicom. Jedna od tvrtki kojima se obratila bila je kanadska kompanija Dinning and Eckenstein. Njihov odgovor ostao je sačuvan zahvaljujući obitelji izumiteljice i danas zvuči gotovo nevjerojatno. U radijskoj reportaži američkog NPR-a 2017. pročitala ga je Sara-Scott Wingo, Andersonina prapra-nećakinja, koja čuva obiteljsku dokumentaciju. "Poštovana gospođo, potvrđujemo primitak Vašeg nedavnog dopisa u vezi s prodajom Vašeg patenta. U odgovoru Vam sa žaljenjem moramo priopćiti da ne smatramo kako Vaš patent ima dovoljnu komercijalnu vrijednost da bi opravdao naše preuzimanje njegove prodaje", glasio je odgovor te kompanije. Novinar Joe Palca primijetio je tada kako mu se čini da Mary Anderson odbijenice nisu obeshrabrile te da je živjela još 50 godina, dovoljno dugo da doživi vrijeme u kojem su brisači vjetrobranskog stakla postali sveprisutni.
Izumiteljica Mary Anderson
Ni danas nije sasvim jasno zašto proizvođači nisu prepoznali potencijal izuma. Jedno od objašnjenja jest da je automobilska industrija tada još bila u povojima. Automobili su bili skupi, relativno rijetki i mnogima nedostupni. Tek 1908. Henry Ford predstavit će Model T, automobil koji će pomoći masovnoj motorizaciji Amerike. Za proizvođače s početka stoljeća tržište brisača možda se činilo premalenim. Postojao je i drugi argument. Neki su smatrali da bi pomicanje oštrice preko stakla moglo ometati vozača i tako povećati opasnost od nesreća. Danas to zvuči paradoksalno jer upravo brisači omogućuju sigurniju vožnju u lošim vremenskim uvjetima. No u vrijeme kada su automobili tek počinjali osvajati ceste, mnoge stvari koje danas smatramo nužnom sigurnosnom opremom još se nisu podrazumijevale.
Automobilska industrija naposljetku je prihvatila ideju, ali prekasno za izumiteljicu. Mary Anderson nije uspjela pronaći poslovnog partnera koji bi njezin uređaj uveo u široku proizvodnju. Njezin patent istekao je 1920. godine, nakon čega više nije imala isključivo pravo na patentirano rješenje.
U međuvremenu su automobili postajali sve pristupačniji, promet sve gušći, a potreba za sigurnijom vožnjom sve očitija. Proizvođači su počeli ugrađivati različite izvedbe mehaničkih brisača, a ono što se dvadesetak godina ranije činilo nepotrebnim postupno je postajalo standardna oprema.
Godine 1922. Cadillac je počeo ugrađivati brisače kao standardnu opremu na svoje automobile. Ubrzo su ga slijedili i drugi proizvođači. Ono što je Anderson zamislila proširilo se automobilskom industrijom, ali ona od toga nije ostvarila značajnu financijsku korist.
Patent prvog brisača prema zamisli Anderson
Prema američkoj Nacionalnoj kući slavnih izumitelja, izumiteljica je odustala od pokušaja komercijalizacije svojeg patenta, a nakon njegova isteka drugi su poduzetnici mogli razvijati i prodavati slična rješenja.
Ipak, važno je naglasiti da Anderson nije izumila svaki element današnjeg sustava brisača. Njezina naprava pokretala se ručno, a tijekom sljedećih desetljeća drugi su izumitelji razvijali električne motore, automatske mehanizme i nove načine upravljanja. Među njima bila je još jedna žena, Charlotte Bridgewood, koja je 1917. patentirala automatski sustav za čišćenje vjetrobranskog stakla. Ni ona, međutim, nije ostvarila znatnu financijsku korist od svojeg izuma.
Mary Anderson nastavila je poslovni život u Birminghamu. Upravljala je nekretninama i obiteljskom imovinom. Umrla je 27. lipnja 1953., u 87. godini, tijekom boravka u Monteagleu u Tennesseeju. Pokopana je u Birminghamu. Za razliku od velikih automobilskih industrijalaca, čija su imena postala svjetski poznata, žena koja je osmislila jedno od najpraktičnijih pomagala u povijesti prometa nije stekla usporedivu slavu. Tek je s vremenom njezin doprinos dobio šire priznanje. Godine 2011. Mary Anderson posmrtno je primljena u američku Nacionalnu kuću slavnih izumitelja, instituciju koja odaje priznanje ljudima čije su inovacije promijenile svakodnevni život.
U biografiji koju je objavila Encyclopedia of Alabama, njezin se život prikazuje kao spoj poduzetništva, praktične domišljatosti i upornosti, ali i kao primjer teškoća s kojima su se izumitelji susretali pri pokušajima da svoje ideje pretvore u komercijalni proizvod. Naknadno priznanje za njezinu obitelj imalo je posebno značenje. U razgovoru za NPR Sara-Scott Wingo objasnila je da se u obitelji često govori o Mary Anderson i njezinoj sposobnosti da uoči mogućnost ondje gdje drugi vide samo svakodnevnu neugodnost. "Imam tri kćeri. Često razgovaramo o Mary Anderson”, rekla je, dodajući kako se nada da će i one znati prepoznati vlastite trenutke nadahnuća.
Prema procjeni analitičke kuće Fortune Business Insights, svjetsko tržište automobilskih brisača 2025. godine vrijedilo je približno 6,25 milijardi dolara, a do 2034. moglo bi narasti na više od deset milijardi dolara. Među najvećim proizvođačima danas su Bosch, Valeo i Denso.
