Kako znamo da se pandemija u Hrvatskoj bliži kraju? U javnosti se opet počelo pričati o ustašama, partizanima i - zamislite sad bubnjeve i fanfare - o rektalnim alpinistima. Ne, ova nadasve kreativna, ali u političkom smislu odbojna sintagma nije još jedan u nizu bisera iz arsenala saborskog redikula Željka Glasnovića, nego promašeni potez nekoga tko se predstavlja liderom oporbe. Idemo od početka. Kraja ionako nema. 

U nedostatku čarobne formule kojom bi srušio za njega očito nedodirljivog Plenkovića, predsjednik SDP-a Davor Bernardić okomio se na Sanaderova “malog od palube” i aktualnog predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića te ga nazvao “rektalnim alpinistom”. 

Dok je dio javnosti iz meni nepoznatih razloga uvjeren da je ova uvreda toliko kvalitetna, točna i kreativna da poništava sve nebuloze koje je Bernardić do sada izjavio, smatram da ova “dosjetka” nije ni duhovita ni poželjna u političkom prepucavanju. Pored toga što o Jandrokovićevu političkom angažmanu rijetki mogu reći nešto pohvalno, Bernardićev napad je ispod svake razine pristojnosti, razuma i kvalitetne političke komunikacije. 

SDP i slobodni pad Drugovi, da se manje koljete, Bero ne bi bio šef partije

Nesretnim izborom riječi upućenih predsjedniku Sabora vršitelj dužnosti lidera opozicije prilično se osramotio. Takav način govora je do sada bio pridržan samo Glasnoviću ili Culeju, no jedno je kad takvu retoriku koristi jedan zalutali ekstrem, a nešto posve drugo kad to napravi netko tko pretendira biti vođa političke ljevice ili - još ambicioznije - hrvatske vlade. Dokazano je da ljudi uglavnom posežu za uvredama ovakvog tipa pri nedostatku odgoja ili argumenata u raspravi. 

Budući da je teško povjerovati da je predsjednik SDP-a neodgojena osoba, preostaje mi zaključiti da je ovaj ispad tek izraz totalne nemoći jednog nedoraslog lidera. Bernardić nije neka starleta koja pozornost medija i javnosti treba privlačiti skandalima. On kao predsjednik SDP-a i nekakav lider opozicije “po defaultu” ima pozornicu s koje može plasirati svoje ideje i programe. Posve je drugi par rukava što Bernardić to ne zna iskoristiti. 

Tankoćutni Jandroković je već najavio tužbu pokušavajući zaštititi vlastiti politički integritet, odnosno ono što je od njega ostalo. Vjerojatno želi dokazati usplahirenom Bernardiću da on nikako ne može biti alpinist, nego samo speleolog. HDZ-ovci već dvadesetak godina vrijeđaju zdrav razum hrvatskih građana. Kad im se vrati sličnom mjerom, kmeče kao uvrijeđene bečke frajle. 

No kako je Ustavni sud nedavno još vulgarnije verbalne ispade proglasio “slobodnim političkim promišljanjem” (Tino Andrijić), Bero može mirno spavati. Svima nama je vjerojatno već jasno da je ovo ionako dio njihova predizbornog političkog folklora. Ovim igrokazom s previše verbalne pirotehnike, a premalo stvarne dramske radnje, svatko od aktera je, naravno, ponešto politički zaradio. 

Politička scena Hrvatske se samo naivcima čini šarolika i burna, ona je zapravo mrtvo more inercije i zatucanosti. Pustinja realnosti u kojoj kronično nedostaje sposobnosti, etike i morala. Kad malo bolje razmislim, ovaj predizborni okršaj Bernardića i Jandrokovića je zapravo sukob dva arhetipa hrvatske politike. 

Dojma sam da o Jandrokoviću kao političaru ni u njegovoj matičnoj stranci nemaju dobro mišljenje. Možda on i nije onakav kakvim ga javnost doživljava, ali za većinu će Hrvata uvijek predstavljati utjelovljenje beskrupuloznih prekonoćnih političkih preokreta. Bernadić je, s druge strane, i do sada džabe krečio, ali ovaj put je definitivno pao s ljestvi. 

Vojko Obersnel "Bero bi se kandidirao za predsjednika svemira da može"

Nije nam problem prisjetiti se da je svojom nespretnom izjavom na Međunarodni dan žena iziritirao žene, na Svjetski dan slobode medija napao je - medije. Posljednjim neukusnim desantom na predsjednika Sabora uzaludno pokušava pokazati javnosti da on i nije nekakav beskoristan fikus, kakvim ga i njegovi doživljavaju. Ali, budimo realni, reći Njonji da je njonjo ne zahtijeva neku veliku hrabrost. 

Svi mi već odavno znamo da je car gol. Daleko od toga da je Davor Bernardić glup čovjek, jer jedan diplomirani fizičar i ekonomist definitivno ne pati od IQ deficita. Umjesto da se s HDZ-om obračuna s argumentima, on pokazuje nezrelost koja ga ozbiljno diskvalificira kao jednog progresivnog europskog političara. 

Nažalost, Bernardić s karizmom K-plus žitarica ostavlja dojam izgubljenog političara koji svojim neodređenim i potpuno nerazumljivim izjavama izaziva zbunjenost kako u vlastitoj stranci, tako i u ostatku oporbe. Njemu kao da još nije jasno da se politikom snivanja onoga što je babi milo ništa ne može promijeniti ili napraviti.

Kad opozicija bude sposobna priznati svoje najveće pogreške i o njima bude pričala više nego što kritizira druge ili vlast, onda će biračko tijelo možda ponovno odlučiti povjerovati joj. Opoziciji treba biti jasno da će svatko tko pokuša zaroniti u onaj ocean negativnih emocija doći u situaciju sitne ribe suočene s jatom morskih pasa iz HDZ-a kojima je to ipak prirodni ambijent. 

U HDZ-ovu režimu ima mnogo toga lošeg i nenormalnog, ali može li se protiv takvog režima, koji usput rečeno očito prijeti postati društvenom normom, boriti nenormalnošću koja sebe smatra normalnom samo zato što nije na vlasti, što je navodno mlađa i neovisnija, što ima bolje odijelo, moderniji iPhone ili ne sluša Thompsona? Vjerojatno nigdje, osim u Hrvatskoj, zemlji čuda i ponavljača. Nije valjda da se HDZ samo HDZ-om izbija?

Nije ni čudo što su Hrvati već desetljećima prisiljeni birati između tradicionalno korumpiranih i zastrašujuće nekompetentnih.