Duboko ispod planine Raven Rock, na granici Pennsylvanije i Marylanda, nalazi se jedan od najčuvanijih i najzagonetnijih objekata američke vojske. Službeno poznat kao Site R, taj golemi kompleks nije napušteni relikt Hladnog rata, nego operativni zapovjedni centar izgrađen kako bi osigurao kontinuitet američke vlasti u slučaju nuklearnog napada ili neke druge katastrofe golemih razmjera.

Raven Rock zamišljen je kao rezervni Pentagon - mjesto iz kojeg bi američki vojni i politički vrh nastavio upravljati zemljom čak i kada bi Washington bio uništen. Unutar planine nalazi se samodostatan podzemni grad s uredima, zapovjednim dvoranama, ulicama, medicinskim ustanovama, smještajem i prostorima za rekreaciju. Sve je projektirano za svijet u kojem bi život na površini možda prestao normalno funkcionirati. Iako je kompleks desetljećima bio obavijen velom tajne, Don Camel, nekadašnji član predsjedničkog komunikacijskog tima koji je radio unutar njegovih zidina, pružio je rijedak uvid u to kako izgleda grad izgrađen za smak svijeta.

Ideja o izgradnji Raven Rocka nastala je u jeku hladnoratovske panike. Nakon što je Sovjetski Savez 1949. godine detonirao svoju prvu atomsku bombu, američka administracija morala se suočiti s činjenicom da Washington više nije siguran. Predsjednik Harry S. Truman zato je 1950. odobrio izgradnju duboko ukopanog zapovjednog centra koji bi u slučaju napada preuzeo ulogu Pentagona. Planina Raven Rock odabrana je jer se nalazila dovoljno blizu Washingtona da se državni i vojni vrh može brzo evakuirati, ali istodobno dovoljno daleko da ne bude izravno pogođena napadom na glavni grad.

Radovi su počeli u siječnju 1951. godine. Vlada je izvlastila stotine hektara zemlje, probijeni su prilazni putovi, a u planini su započela golema miniranja i iskopavanja. Lokalni stanovnici promatrali su radove s okolnih uzvisina, često uz piknik, a gradilište su podrugljivo prozvali "Harryjeva rupa", prema predsjedniku Trumanu.

Izgradnja je bila opasna. U listopadu 1951. dogodile su se dvije teške nesreće. Roland P. Kelly poginuo je zbog preuranjene detonacije dinamita, dok je operater parnog bagera Leroy Fleagle preminuo od ozljeda zadobivenih na gradilištu. Projekt su usporavali štrajkovi, tehnički problemi i rast troškova, koji su do 1954. dosegnuli približno 35 milijuna dolara. Prve tri podzemne zgrade dovršene su 1953. godine, kada je kompleks postao operativan.

Iza golemih protueksplozijskih vrata, teških oko 34 tone, nalazi se prostor koji mnogo više nalikuje gradu nego klasičnom bunkeru. Unutar izdubljene planine smješteno je pet zasebnih trokatnih zgrada. Izgledaju poput običnih poslovnih objekata, ali su postavljene na goleme opruge koje bi trebale ublažiti udarne valove izazvane nuklearnom eksplozijom.

Zgradama i zapovjednim prostorima pristupa se dugim podzemnim tunelima. Kompleksom se protežu ceste i parkirališta kojima mogu prolaziti kamioni i autobusi. U zapovjednom centru nalaze se komunikacijski sustavi povezani s američkim vojnim jedinicama diljem svijeta te veliki ekrani na kojima se mogu pratiti operacije i sigurnosna situacija u stvarnom vremenu.

U slučaju uništenja Pentagona, Raven Rock trebao bi postati glavni živčani centar američke vojske. Iz njegovih bi se prostorija izdavale zapovijedi, održavala komunikacija s vojnim bazama i koordinirao odgovor na napad. Drugim riječima, dok bi se na površini odvijala katastrofa, u unutrašnjosti planine pokušalo bi se održati privid normalnog funkcioniranja države.

Kompleks je projektiran za najmanje trideset dana potpune izolacije nakon zatvaranja svih ulaza, a prema različitim procjenama može primiti između tri i pet tisuća ljudi. Posjeduje vlastite elektrane i generatore, goleme podzemne rezervoare vode te sustave za filtriranje i pročišćavanje zraka. Tu su vatrogasna postrojba, policijska stanica, medicinska i stomatološka klinika te operacijske dvorane za hitne zahvate. Kompleks ima i spavaonice, kapelicu, brijačnicu, fitness centar, kuglanu, kantinu koja poslužuje četiri obroka dnevno, snack bar, pa čak i Starbucks.

Najviši američki dužnosnici u Raven Rocku ne bi bili smješteni u običnim spavaonicama. Don Camel opisao je poseban predsjednički apartman s uredom, spavaćom sobom, velikim krevetom i potpuno opremljenom kuhinjom. Nešto skromniji apartman predviđen je za potpredsjednika. Predsjednički ured navodno ima jednosmjerno staklo okrenuto prema ratnoj sobi. Predsjednik tako može promatrati vojne i političke operacije, dok ljudi s druge strane ne mogu vidjeti njega.

Razina udobnosti nije samo pitanje luksuza. Arhitekti su željeli stvoriti okruženje u kojem bi državni i vojni vrh mogao nastaviti raditi bez dodatnog psihološkog pritiska koji bi izazvali potpuna izolacija, klaustrofobija i spoznaja da je vanjski svijet možda uništen. U kompleksu postoji krematorij. Njegova prisutnost pokazuje da se računalo i na smrtne slučajeve među ljudima zatvorenima u bunkeru te na potrebu zbrinjavanja tijela bez izlaska na kontaminiranu površinu.

- To je podzemni grad koji bi mogao preživjeti nuklearni napad - opisao je Camel kompleks u kojem je nekada radio.

Plan za nastavak vlasti nakon kraja svijeta

Raven Rock bio je samo jedan dio mnogo šire američke strategije poznate kao kontinuitet vlasti. Tijekom Hladnog rata američke su institucije razrađivale detaljne planove za funkcioniranje države nakon nuklearnog rata. Ti planovi otkrivaju uznemirujuću podjelu između malobrojnih dužnosnika koji bi bili evakuirani u zaštićene bunkere i milijuna građana koji bi ostali na površini. Dok bi politička i vojna elita pokušavala sačuvati državni sustav, druge bi institucije dobile zadatke prilagođene postapokaliptičnom svijetu.

Američka pošta trebala je popisivati mrtve i preživjele uz pomoć milijuna unaprijed pripremljenih obrazaca. Služba nacionalnih parkova bila bi zadužena za upravljanje izbjegličkim kampovima jer se pretpostavljalo da bi velika zaštićena područja mogla biti manje pogođena napadima. Ministarstvo poljoprivrede surađivalo je s prehrambenom industrijom na proizvodnji golemih količina visokokaloričnih "keksa za preživljavanje", koji su raspoređivani po skloništima diljem zemlje.

Ni nuklearni rat nije trebao zaustaviti rad porezne uprave. Porezna (IRS) je razradila planove za nastavak prikupljanja poreza kako bi se financirala obnova zemlje, uključujući postupanje s uništenom ili teško oštećenom imovinom.

Američke Savezne rezerve u bunkeru Mount Pony u Virginiji čuvale su oko dvije milijarde dolara u gotovini. Velik dio novca bio je u novčanicama od dva dolara, pod pretpostavkom da preživjelima nakon katastrofe neće biti osobito važno u kojim se apoenima novac nalazi.

Postojali su i planovi za spašavanje nacionalnih simbola. Rendžeri u Philadelphiji obučavani su za evakuaciju Zvona slobode, dok je Nacionalni arhiv morao odrediti kojim bi se redoslijedom spašavali najvažniji američki dokumenti. Prednost je dobila Deklaracija o neovisnosti, a nakon nje Ustav.

Takvi planovi nisu se bavili samo fizičkim opstankom vlasti nego i pitanjem što bi, nakon uništenja gradova i smrti milijuna ljudi, još predstavljalo Sjedinjene Američke Države.

Tijekom Hladnog rata Raven Rock bio je glavno mjesto za hitno premještanje Združenog stožera američkih oružanih snaga. Nakon pada Berlinskog zida i raspada Sovjetskog Saveza mnogi podzemni kompleksi izgubili su nekadašnju važnost. Raven Rock je tijekom devedesetih stavljen u stanje smanjene pripravnosti, a činilo se da će postati skup i zastario ostatak nuklearne paranoje.

Sve se promijenilo 11. rujna 2001. godine.

Nakon terorističkih napada kompleks je hitno aktiviran i vraćen u puno operativno stanje. Potpredsjednik Dick Cheney koristio ga je kao jedno od tajnih skloništa u danima nakon napada, dok su visoki dužnosnici, među kojima je bio i tadašnji zamjenik ministra obrane Paul Wolfowitz, prebačeni u njegovu unutrašnjost.

Napadi su Raven Rocku dali novu svrhu. Uslijedila je velika modernizacija komunikacijskih sustava, zapovjednih prostorija i smještajnih kapaciteta. Prema novinaru Garrettu Graffu, koji je istraživao američke planove za kontinuitet vlasti, Raven Rock danas je veći i sposobniji nego što je bio čak i na vrhuncu Hladnog rata.

Tajnost koja ga okružuje i dalje je golema. Uredbom iz 2007. zabranjeno je fotografiranje, skiciranje ili crtanje kompleksa bez posebnog odobrenja.

Richard Starliper, nekadašnji gradonačelnik obližnjeg Waynesbora, stav lokalnog stanovništva sažeo je jednostavnom rečenicom:

- Zaju da je kompleks ondje i znaju zašto postoji, ali to je otprilike sve što znaju.