Velika je šteta što je dr. Nikola Visković mirovinu shvatio pretjerano ozbiljno, pa ga nigdje nema. Ovaj ugledni profesor sa splitskog Pravnog fakulteta, autor više od 600 znanstvenih i stručnih radova, koji govori španjolski, talijanski, francuski i engleski jezik, neka je vrsta hrvatskog pandana Noamu Chomskom, eruditu koji, jednu za drugom, ruši sve opsjene mainstreama... Visković je ugledni ekolog, borac za ljudska prava, erudit enciklopedističkog formata, kakvih sve manje imamo.

Express: Mediteran ovih dana guta stotine nesretnika koji bježe sa sjevera Afrike. Ovo je humanitarna tragedija neviđenih razmjera?

Ima tu i elemenata genocida...

Express: Počela je rasprava o odgovornosti EU, no nije li Amerika tu regiju vratila u kameno doba?

Jest. Krenulo je s intervencijom u Afganistanu, koja je, nemojmo imati iluzija, bila osveta za Twinse. A potom su, u koaliciji s pojedinim europskim zemljama iz NATO-a, napali tri režima koji su bili, na različite načine i u različitoj mjeri, diktatorski, ali su imali elemente laičnosti. Mislim na Irak, Libiju i Siriju. U njima religija nije imala presudnu ulogu, postojala je široka vjerska tolerancija a, povrh svega nismo znali niti za plemenske podjele u tim državama. Jedan od ključnih razloga tih intervencija leži u činjenici da je riječ o zemljama bogatima naftom.

Express: Irak je bio početak rasula?

Predsjednik Bush napao je Irak temeljem lažnih informacija o posjedovanju oružja za masovno uništenje, kemijskog oružja. Računa se da je u toj intervenciji bilo preko milijun civilnih i vojnih žrtava. No tu postoje i takozvane quantité négligeable, žrtve u ‘zanemarivoj količini’, koje nitko ne obadira. Kad umiru muslimani, to je kod nas quantité négligeable - a stvarna je istina da je golem broj ljudi nastradao na nevidljivim rubovima tragedije. Zbog rata na tom su prostoru, naime, prestale raditi bolnice, pa je na desetke tisuća, ako ne i stotine tisuća ljudi, umrlo zbog slijepog crijeva, upale pluća i tako dalje. Slično je u Siriji i Libiji. Prema tome, tu je riječ o milijunima uništenih života... Svega toga prije pet godina nije bilo, i jedna pozitivna stvar koja mi u vezi s tim pada na pamet jest oslobođenje Kurda.

Express: Obnova civilnog poretka tamo još dugo neće biti na dnevnom redu?

Neće. Tome valja dodati važnu informaciju, da su svi ti režimi bili graditeljski. Samo u Libiji radilo je stotinu tisuća Kineza, Egipćana i drugih stranih radnika. U Tripoliju su izvodili velike radove. Kad je počela intervencija u Libiji, Kinezi su brodovima odmah evakulirali svoje radnike. To su, dakle, bile, ako već ne ekonomski prosperitetne zemlje, svakako stabilne države.

Posljedice su civilne žrtve i građanski ratovi

Express: Posljedice su brojne?

Prva posljedica je velik broj civilnih žrtava. Druga su posljedica građanski ratovi. Istina, onaj u Siriji je počeo prije, ali je intervencija pomogla da se rasplamsa, naročito zbog Turske, koja je čvrsto odlučila srušiti Asadov režim. Oni imaju svoje računice, Sirija je bila dio Turskog Carstva, pa je Turci i danas smatraju svojom ‘prioritetnom Bosnom’.

Express: Tu se onda pojavljuje i ISIL?

Uz građanski rat i progon, kako se računa, oko tri milijuna izbjeglica, pojava tog pokreta je najvažniji nusfenomen. Može se računati da će se u Europu vratiti oko deset tisuća radikaliziranih muslimana, koji će doći u Englesku, Francusku itd., i tamo stvarati velike probleme. A već sad su na Bliskom istoku očiti progoni kršćana kakve nismo vidjeli možda nikad u povijesti, u tim zemljama. Ne treba smetnuti s uma jednu važnu intervenciju protiv rata. Godine 2003. Ivan Pavao II. kritizirao je američku invaziju na Irak pozivajući na mirno rješenje: ‘Ne u rat’, govorio je Papa. ‘Rat nije uvijek neizbježan. To je uvijek poraz za čovječanstvo’. Dodao je da je jednostrana agresija zločin protiv mira i kršenje međunarodnog prava.

Express: Ovdje se sad pojavljuju i ratni profiteri, koji švercaju izbjeglice?

Da, oni ne samo što prihvaćaju izbjeglice iz Etiopije, Nigera i Somalije nego ih i namjerno privlače tamo. Od svakog uzimaju po tisuću dolara, pa sad, ako ih je bilo 200.000, koliko ih se iskrcalo u Europu, vidite koliki je to novac koji zarađuju ti gusari. Francuska je tu odigrala, nažalost, jako lošu ulogu. Bernard Henri- Levy se, prije napada na Libiju, hvalio kako je baš on išao kod Nicolasa Sarkozyja i nagovorio ga na intervenciju. Gdje je sad Henri-Levy, da kaže kako je spasio Libiju od Gadafija?

Express: Izbjeglice sa sjevera Afrike sad će postati i francuski problem?

Ne, oni idu u Italiju. Prema odluci EU, niti jedan od njih ne bi smio napustiti Italiju jer moraju ostati u zemljama koje su ih primile. No Italija je otvorila granice, i oni uglavnom žele ići u Norvešku, Švedsku, Englesku. Zato ove zemlje ne žele promijeniti imigracijsku politiku, jer znaju da bi oni dobili te ljude a ne Italija. U Švedskoj i Norveškoj politički sve vrije zbog tih izbjeglica i očit je rast radikalizma.

Ako se kriza bude produbljivala, ISIL može imati velikog uspjeha

Express: Kako sve to utječe na političku klimu?

Sigurno je da će Europa dobiti oko milijun izbjeglica. Oni će jačati radikalnu desnicu. Mateo Renzi, talijanski premijer, radnicima koji su imali slabe dohotke osigurao je 80 eura dnevno. No vođa Lege nord tvrdi kako Italiju svaki izbjeglica košta 90 eura dnevno. Riječ je o podatku vlade. Pomnožite sad brojku od 15.000 izbjeglica, koliko ih je došlo samo zadnjih tjedana, s 90 eura dnevno, pa ćete vidjeti o kojoj se velikoj brojci radi. A bit će još veća. Ona će u ušima svakoga maloga građanina zvučati stravično, skandalozno i na to će igrati desnica. Sto tisuća izbjeglica nije problem, ali milijun jest. A u tom će milijunu biti i terorista i provokatora ISIL-a. Sve su to proizvela gospoda Bush, Blair i Sarkozy, a naši guzičari to podržavaju.

Express: Kakve su perspektive ISIL-a?

Ukoliko se kriza bude produbljivala, oni mogu imati i velikog uspjeha, ali će ih Amerika neutralizirati bombardiranjem u kojem će na svakog vojnika stradati po dva-tri civila. Sve će ići prema nastavku vjerske radikalizacije. To su ljudi koji danas žive za rat i od rata. Oni su se s ratom rodili, s njim žive i umiru, a kako su snažno vjerski obojeni, oni doista vjeruju da, poginu li u borbi, idu izravno u raj. I njih to neće odvratiti.

Express: Ima li nade za mir?

Ja sam uvijek vjerovao da je izvorni problem s muslimanima u toj regiji problem Palestine. Da se to riješilo na vrijeme, danas ne bismo imali ni pola poteškoća. Sad više nema jednostavnog rješenja. Sramota je da je Zapad izmasakrirao, zadnjih četvrt stoljeća, neke muslimane dok tolerira sve što radi Saudijska Arabija, Katar i neke druge zemlje koje se ne dira jer su američki igrači. Bili bismo bliže nečemu nalik na končno rješenje da se formira jedna europska sila koja će srediti bandite u Misrati, koja je u ovom ratu razorena i masakrirana iz osvete prema Gadafiju. Tamo je izvršen genocid.

Jedno od rješenja koje se predlaže je da se ti čamci bombardiraju kako ne bi mogli isplovljavati, ali mislim da bi bilo bolje da se tamo iskrcaju neke trupe koje bi ljude vratile u njihov zavičaj, ili bar da uspostave izbjegličke kampove. Jer ne možete na silu uspostavljati demokratske poretke, to ne može uspjeti. Male su šanse. U Siriji su razoreni svi gradovi s popisa Unesca, pitanje je što će tu raditi Turska, koja Siriju vidi kao svoje dvorište.

Europa se okrenula sebi pokušavajući riješiti problem Grčke, koja je značajan dio duga i stvorila ušavši u utrku u naoružanju s Turskom, pa su im na kamate nabijene kamate... Drugi dio duga stvorile su im Olimpijske igre i Europa sad to pokušava riješiti, bez puno nade, pa nije realno očekivati da će se okrenuti sjeveru Afrike. Ako tomu dodamo podatak da je zadnjih deset godina zaredom najtoplije u povijesti, jasno je da imamo obilje razloga za zabrinutost.