Zašto bi oni bili teret Vladi, pa nitko od njih nije u Vladi?” Tako je predsjednik Vlade Andrej Plenković odgovorio na pitanje novinara o optužnici protiv njegovih bivših ministara i potpredsjednika Vlada. Redom: Darka Horvata, Tomislava Tolušića, Borisa Miloševića i Josipa Aladrovića. Sve su to ljudi koje je on izabrao, vjerovao im i čuvao ih, dok ih nije odlučio pustiti niz vodu nakon afera ili nakon što im je na vrata došao Uskok. Nevjerojatna je lakoća premijerove nonšalancije i tolerancije prema onome što im se stavlja na teret. Ali još je gore licemjerje i ponovno udaranje institucija koje je prošlo ispod radara.

Govoreći o optužnicama, Plenković je rekao za DORH i Uskok da su tek jedna strana u postupku i “oni rade neovisno od nas, ali ne znam rade li neovisno od svih drugih”. Pa opet ponovio da bi htio iste aršine. Što možemo zaključiti iz ovoga? Premijer šalje poruku da DORH i Uskok nisu baš neovisni od neimenovanih “drugih”, što znači da netko upravlja njima da idu baš na HDZ-ovce. Naravno nije rekao tko je ta mračna sila iz pozadine, ali je dovoljno da svojim simpatizerima pobudi sumnju. I tako upravo on, s najviše pozicije moći, udara na institucije i ljulja povjerenje u njih. Institucije u koje se toliko deklaratorno zaklinje.