Nova politička era počela je u Španjolskoj. Socijalisti su preuzeli vlast nakon sedmogodišnje vladavine konzervativaca, i to na način nezabilježen od uvođenja demokracije 1978. godine. Pedro Sánchez, 46-godišnji lider Španjolske socijalističke radničke stranke (PSOE), pokrenuo je glasanje o nepovjerenju 63-godišnjem Marianu Rajoyu, slijedom čega je 180 zastupnika smijenilo premijera naspram njih 169 koji su ga branili.

Sánchez, koji se ponudio za preuzimanje funkcije, postao je tako automatski novi premijer u parlamentu, a ne na biralištima. Sudska presuda za korupciju Narodnoj stranci desnog centra (PP) bila je okidač za uništenje Rajoya. Nova vlada bit će slaba, sa samo 84 od 350 zastupnika, no ne nužno i kratkog vijeka. Ekonomist Sánchez ne namjerava sazvati prijevremene izbore pa bi birači svoje mišljenje o njemu mogli iznijeti tek 2020. na redovitim izborima. Pa ipak, iduće godine bit će testiran na lokalnim izborima i onima za Europski parlament.

Zbog korupcije Pala španjolska Vlada - novi premijer socijalist Sánchez

"Zna preživjeti. Neočekivano je preživio unutarstranačke izbore i sad došao na vlast", kaže Elsa García Blas, novinarka El Paísa, novina sklonih lijevom centru. "Njegov politički put obilježen je upornošću i srećom što ga je dovelo do ovog epskog preživljavanja", dodaje. Pa ipak, Sánchezovo djetinjstvo i mladost bili su daleko od preživljavanja, štoviše ugodno je odrastao. Rođen je u dobrostojećoj obitelji srednje klase u Madridu, u sjevernoj četvrti Tetuán, koja je izrazito heterogena, kako arhitektonski, tako i socijalno.

Trenirao je košarku u skromnom Estudiantesu, a bio simpatizer Atlético Madrida, kraj čijeg se stadiona uz rijeku Manzanares nalazila stara pivovara. Studirao je ekonomiju pod očevim utjecajem, a kad je napunio 21 godinu, upisao se u PSOE. Član te stranke lijevog centra, koja se već četiri desetljeća na vlasti izmjenjuje s desnim centrom PP-om, bio je i njegov otac. I on se zove Pedro Sánchez.

To mu je otvorilo vrata moći. Nakon studija u Madridu otišao je u Bruxelles na master iz političke ekonomije EU-a. Ondje ga je dočekao bivši predsjednik Europskog parlamenta Enrique Barón, ujedno i bivši ministar prometa u socijalističkoj vladi. Barón je poznavao njegova oca.

"Sánchez je htio raditi u Europskom parlamentu. Bio je spreman za rad među socijalistima", kaže danas 74-godišnji Barón. Poslan je zatim Barbari Dührkop, eurozastupnici njemačkog podrijetla. Dala mu je posao u svojem uredu. Nije ga poznavala do tada.

"Ja sam tipična njemačka glava. On je bio pedantan pa se perfektno uklopio", prisjeća se 72-godišnja članica PSOE-a. "Lider se ne rađa nego stvara. Zna što želi. Političar koji nije ambiciozan nema što raditi u politici. A Sánchez je pokazao da zna što želi", dodaje. Dührkop je svih ovih godina ostala u kontaktu sa Sánchezom. On je zatim iz Bruxellesa otišao raditi u New York u jednu konzultantsku kuću. Ime tvrtke nije poznato, kao ni detalji tog njegova zaposlenja. No očeva poznanstva otvorit će mu ondje kontakt koji će obilježiti njegovu kasniju karijeru.

Sánchezov otac je, naime, u Madridu bio direktor državnog centra za promociju kazališta i plesa u Madridu, institucije pod upravom ministarstva kulture. Ondje je radio s Amayom de Miguel, suprugom španjolskog ministra vanjskih poslova Carlosa Westendorpa. Kad su 1996. konzervativci preuzeli vlast, smijenili su socijalista Westendorpa pa ga poslali u New York za veleposlanika pri UN-u. Ondje je ubrzo stigao Sánchez.

Dossier ETA 60 godina krvavog terorizma: Pobili su više od 850 ljudi

"Ja ga uvijek zovem Pedrito. Poput unuka mi je. Tako ću ga uvijek zvati", napominje 81-godišnji Westendorp. Sánchez, tad 26-godišnji mladić, odlazio je na večere kod Westendorpovih. Razgovarali bi o svemu, čavrljali. "Imao je jasna politička stajališta, no nisam ni sanjao da bi mogao postati predsjednik vlade. Premda je jasno da mnogi kasnije dođu na visoke pozicije, nisam misilio da bi baš do premijerske fotelje mogao doći", kaže Westendorp.

U lipnju 1997. taj je diplomat imenovan visokim povjerenikom UN-a u BiH, zemlji bez zajedničke zastave i valute. Pozvao je Sáncheza da mu bude šef kabineta u Ulici maršala Tita u Sarajevu. "Trebala mi je čvrsta i vjerna osoba", naglašava Westendorp.

U Sarajevu je ambijent bio drugačiji od onog na kakvog je ambiciozni socijalist navikao u Madridu, Bruxellesu i New Yorku. "Bio je pomalo uplašen kad je stigao", napominje Victoria García, tadašnja glasnogovornica kabineta, a danas novinarka na radijskoj postaji Cadena SER. "Došao je na mjesto gdje je sve bilo gadljivo", kaže. Mali kabinet čuvale su 24 naoružane osobe. Nedjeljom su u vojnoj bazi preko satelita gledali utakmice španjolskog nogometnog prvenstva. Preko vikenda bi znali bježali u Dubrovnik i uživati uz more, a 1999. godine organizirali su oproštajno krstarenje po hrvatskim otocima.

Marta Arpio, bivša zaposlenica kabineta, prisjeća se te godine zbog početka međunarodnog bombardiranja Srbije.

"Tad Srbi nisu blagonaklono gledali na nas", ističe. Sánchez je tad naučio kako se uvijek treba čuvati. Jednog dana otišli su na sastanak s predstavnicima Republike Srpske, prisjeća se García. Ona je napustila prostoriju s prevoditeljem kako bi zapalili cigaretu, no prevoditelj joj je, tvrdi, tad rekao: "Trči i reci im da ne piju sok od naranče. Ubacili su nekakvu prljavštinu ili su pljunuli". Od tada su nosili bočice s vodom.

Te 1999. održani su izbori za Europski parlament pa je Westendorp postao zastupnik ondje. Sánchez, koji ga je pratio u stopu kad je odlazio u Španjolsku, vratio se u Madrid. Ondje je upoznao Begoñu Gómez, djevojku koja je studirala marketing i živjela u centru grada. Godinu dana kasnije, s napunjenom 31 godinom, Sánchez se njome vjenčao, a kasnije su im se rodile dvije kćeri. Socijalisti su 2004. preuzeli vlast, a Sánchez je postao zastupnik u gradskoj skupštini Madrida jer je jedna stranačka zastupnica napustila to mjesto.

"Imao je nevjerojatnu sreću", napominje novinarka García Blas. Sáncez je, naime, na isti način 2009. ušao i u španjolski parlament. Socijalistički ministar gospodarstva Pedro Solbes bio je pod rafalom kritika zbog mjera štednje i rastuće nezaposlenosti, a socijalisti optuženi za uvođenje zemlje u nezapamćenu recesiju. U rujnu te godine Solbes je napustio funkciju, ali i mjesto u parlamentu. Na njegovu stolicu, među 350 zastupnika, sjeo je Sánchez.

Nastavak na sljedećoj stranici...

Godine 2014. nakon debakla na izborima za Europski parlament te suočeni s novim nadirućim strankama, lijevim Podemosom i strankom centra Građani, čiji su lideri mladi u 30-im godinama, i PSOE je odlučio pomladiti lice. Umjesto 61-godišnjeg profesora kemije Alfreda Péreza Rubalcabe, za vođu stranke postavljaju gotovo 20 godina mlađeg Sáncheza. No ni njegova ugodna vanjština ni stas nisu donijeli rezultat. Teško je poražen na parlamentarnim izborima 2015. i ponovljenima 2016. Socijalisti su nastavili kliziti prema debaklu, kao i u većini europskih zemalja.

"Nakon toga je pokazao upornost na razini profesionalnog sportaša. Nije se predavao premda je sve bilo protiv njega", napominje García Blas. Nezadovoljni rezultatima i njegovim pokušajem stvaranja saveza s Podemosom, polovica članova stranke okrenula mu je leđa. Bio je na korak do završetka političke karijere, no prije godinu dana je neočekivano preživio unutarstranačke izbore. "Kombinacija sreće i upornosti dovela ga je zatim i u premijersku fotelju", dodaje García Blas.

Tko je on zapravo? Katalonski vođa uhićen je kao zadnji naivac

Krajem svibnja je sud utvrdio da se Rajoyeva stranka nezakonito financirala ranijih godina što je srušilo kredibilitet Rajoya. On je tijekom političkog sukoba s pobornicima nezavisnosti Katalonije uporno ponavljao kako je pravosuđe neovisno, a tu je situaciju Sánchez okrenuo u svoju korist. Rajoy, kojega nisu mogle srušiti nove stranke, gospodarska kriza ni afere oko stranke, konačno se morao povući kad mu je izglasano nepovjerenje na inicijativu Sáncheza. Rajoy je zatim napustio i mjesto predsjednika svoje stranke, na kojem je bio 15 godina.

- Sánchez je ostao dosljedan svojem cilju da makne Rajoya. Premda je PSOE ranije podržao manjinsku vladu konzervativaca, bojeći se mogućeg debakla na novim izborima, on je uvijek odgovarao s ‘Ne Rajoyu’ - kaže García Blas. "To sad cijene glasači s ljevice pa mu je porasla popularnost", dodaje. Kritičari pak napominju da je postao premijer, a da nikad nije dobio ni jedne izbore, osim onih u svojoj stranci, a tenisač Rafael Nadal javno je poručio da je trebao raspisati prijevremene izbore. No on je to odbio.

Sánchez je svoju adiministraciju sastavio od starih lica iz prijašnjih socijalističkih vlada, ali i s novim osobama, od kojih neke dolaze iz regija kojima upravlja njegova stranka. Tako posložena vlade šalje tri poruke.

Prva je ona poslana Bruxellesu. Nova vlada će biti veliki zagovornik projekta EU pa je primila brod s izbjeglicama koji su odbile Italija i Malta. Sánchez je zatim dogovorio s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel primanje izbjeglica iz Njemačke koje su ondje stigle preko španjolskog teritorija. Time pomaže očuvanju Merkeličine vlade, a time i stabilnosti EU-a.

Osim toga, prihvatio je i proračun koji je donio njegov prethodnik Rajoy, a koji je u skladu sa željom Bruxellesa jer cilja na smanjenje proračunskog deficita na 2,3 posto BDP-a. To je ispod pravila od 3 posto na kojem inzistira Bruxelles. Mnogi u stranci su ostali iznenađeni kad je za ministricu gospodarstva izabrao Nadiu Calviño, dosadašnju generalnu direktoricu Europske komisije zadužene za proračun.

Sánchez nije najavio ni rušenje reforme tržište rada unatoč zahtjevu sindikata. Konzervativci su liberalizirali tržište rada, čime su olakšana otpuštanja i zapošljavanja, što je u posljednje četiri godine spustilo stopu nezaposlenosti, no istodobno smanjilo kvalitetu ugovora o radu. Gospodarstvo raste po stopi od 3 posto. Nastavkom dosadašnje gospodarske politike Sánchez je pokazao stranim ulagačima da nemaju razloga za brigu. Kritičarima s desnice je pak pokazao da nije postao ovisan o lijevom Podemosu, stranci koja ga je podržala u rušenju Rajoya i koja traži promjene na tržištu rada.

Represija Krvava nedjelja: Policija ne bira sredstva u Kataloniji

Druga poruka se odnosi na sukob s Katalonijom. Za ministra vanjskih poslova postavio je Josepa Borrella, iskusnog bivšeg ministra i predsjednika Europskog parlamenta, inače Katalonca. Borrell se aktivno protivio zahtjevu za nezavisnošću pokrajine na obali Sredozemnog mora. Njegovo imenovanje signalizira da će nova vlada zadržati istu poziciju prethodne konzervativne vlade, a to je odlučno "Ne referendumu". Za razliku od prethodne, ova vlada bi trebala biti aktivnija u međunarodnoj kampanji. Time je odgovorio kritičarima da će biti ovisan o zagovornicima nezavisnosti, koji su ga također podržali u rušenju Rajoya.

Treća poruka, u zemlji gdje jača feminiziam, jest imenovanje 11 žena na ukupno 17 ministarskih mjesta. Time je Španjolska postala zemlja s najviše ministrica u Europi. Njegova vlada je najavila i micanje posmrtnih ostataka konzervativnoga generala Francisca Franca iz Doline palih, mjesta sjeverno od Madrida, gdje su kosti republikanaca i nacionalista, suprotstavljenih tijekom građanskog rata od 1936. do 1939. Takve geste su Sánchezu važne jer je njegov prostor za snažnije promjene sužen. Sa samo 84 zastupnika od 350 malo toga može učiniti. Rajoyeva vlada je imala 134 zastupnika i podršku 32 zastupnika stranke centra Građani.

Sánchezova pozicija, iako trenutačno izgleda čvrsta, nije bez rizika. Konzervativci, koji smatraju da su nepravedno bez izbora izbačeni iz ureda, najavili su oštar politički odgovor. Trenutačno biraju svojeg novog vođu što daje predah vladi. Najveći izazov ipak ostaje politička kriza u Kataloniji. Sánchez je podržao Rajoya u uvođenju direktnog upravljanja nad pobunjenom pokrajinom nakon što je u tamošnjem parlamentu izglasana nezavisnost.

To direkno upravljanje je ukinuto kad je izabrana nova katalonska vlada. Sánchez i katalonski predsjednik vlade Quim Torra izrazili su spremnost na dijalog, no njihove pozicije ostale su nepromijenjene. Sánchez pokušava smanjiti tenzije premještanjem pritvorenih katalonskih dužnosnika iz pritvora pored Madrida u pritvor u Kataloniji ili pak odabirom umjerenijih državnih tužitelja. Neki Sánchezovu vladu vide kao posljednji izdisaj političkog duopola koji upravlja Španjolskom četiri desetljeća i koji je kompromitirala nedavna gospodarska kriza u kombinaciji s korupcijskim aferama, kako u Narodnoj stranci, tako i u PSOE-u.

Razlog zašto je izglasavanje nepovjerenja Rajoyu bilo uspješno jest i prešućena istina da je jedino stranka Građani htjela odmah nove izbore. Ta stranka, koja se na nacionalnu razinu proširila 2014., vodi u anketama popularnosti. Zbog toga ostale stranke ne žele izbore. Iduće godine održavaju se lokalni izbori te oni za Europski parlament. Sánchezovi socijalisti drže oko 20 posto glasova. "Sánchez se nada da će podići tu razinu do idućih izbora. To je sad njegova najveća bitka", kaže socijalist Enrique Barón, koji ga je prije 20 godina sačekao u Bruxellesu. "Političkog i diplomatskog iskustva je skupio, no tek ga trebamo vidjeti u ovoj novoj ulozi."