Vidošević je tražio da za njega ‘perem’ novac. Milijune sam mu u kuvertama, koje mi je Igor Premilovac, Mister 10 posto, davao na parkiralištu nakon što je uzeo svoju proviziju, nosio u HGK, svjedočio je Davor Komerički na suđenju Nadanu Vidoševiću.

Kad se tome pridoda famozni notes Igora Premilovca, u koji je do u lipu pisao iznose koje je preko Remorkera na osnovi fiktivnih poslova izvlačio iz HGK, jasno je da bivši šef Komore, koji je iskaze suoptoženika prije nazivao komičnim, na početku suđenja ne stoji dobro.

Dapače, sportskim jezikom rečeno, Vidošević se nalazi u ringu u konopcima, udarci pljušte sa svih strana, a pitanje je hoće li se, iako je meč još dug, uspjeti oporaviti i poput legendarnog Muhammada Alija vratiti u meč i pobijediti.

"Negdje krajem 2006. Vidošević me pozvao u svoj ured i tražio da za njega ‘perem’ novac. Rekao sam mu da to ne želim raditi sa svojom tvrtkom i, kad sam odlazio iz ureda, rekao je kako vjerojatno poznajem nekoga tko to može raditi. Nakon toga spojio sam ga s Igorom Premilovcem, a Vidošević mi je rekao da će to operativno raditi Zdenka Peternel, a da je njemu bitno samo to da se donese nazad ono što je Komora isplatila", svjedočio je u postupku protiv Nadana Vidoševića i drugih Komerički, profesionalni televizijski producent, koji je za HGK osmislio niz projekata.

On tvrdi da za to nije primio niti kune nego se u kriminal upustio strahujući da će, ako ne pristane na Vidoševićev zahtjev, HGK s njim raskinuti ugovor. Premilovac, s kojim je Komerički godinama surađivao, prije mu je rekao da može “oprati” novac po povoljnim uvjetima. Objasnio mu je da se samo treba potpisati ugovor i da on vrati iznos umanjen za proviziju.

"Njegov nadimak bio je Mister 10 posto", rekao je Komerički dodavši kako mu je Vidošević rekao da to operativno dogovori sa Zdenkom Peternel. 

Premilovac je novac davao Komeričkom, a on ga je nosio Vidoševiću ili Zdenki Peternel.

Vidošević i Peternel nikad nisu bili zajedno prilikom primopredaje novca. Nikad nisu ispred mene vadili novac iz kuverte niti sam ga ikad s njima brojio, ustvrdio je Komerički. 

Prisjetio se i da mu je Vidoševićeva desna ruka u HGK, Zdenka Peternel, jednom prilikom rekla da poruči Premilovcu da fali sto kuna.

Premilovac mu je novac predavao na parkiralištu ispred zgrade u kojoj je živio na Savici.

"Naši sastanci radi preuzimanja novca ovisili su o dinamici plaćanja. Najčešće je to bilo na parkiralištu na Savici, kamo bi se on dovezao motorom i ubacio mi u auto vrećicu ili kuvertu s novcem. Ja nisam znao koje bi mi on iznose davao. Znao bi mi pokazati ugovor i reći da se radi o tom ugovoru i da je to prva rata. Nekad su bile napisane i cifre, a nekad nisu. Nikad nisam brojio novac", svjedočio je Komerički.

Kad su se iznosi povisili, pitao je, tvrdi, Zdenku Peternel kad će to prestati, a ona mu je rekla “šuti i radi”.

Posao je godinama išao kao po loju, sve dok poreznici 2011. nisu našli nepravilnosti u poslovanju pet Premilovčevih tvrtki.

"Kad je krenuo porezni nadzor u HGK, Zdenka Peternel je inicirala češće sastanke i tu smo provjeravali da li uz ugovore postoji dovoljno dokumentacije. Ako nije bilo dovoljno dokumentacije, Drago Komerički i ja bismo otišli u njegovu firmu, tamo izradili još dokumentacije, koju je Komerički nosio u HGK i pretpostavljam da se je to onda priložilo uz odgovarajuće ugovore", svjedočio je Premilovac. 

On je na sastanku sa Zdenkom Petrenel i Komeričkim zatražio 150.000 eura kako bi riješio problem s Poreznom upravom.

"Na prvom sastanku Peternel je rekla kako će pitati šefa, a na sljedećem sastanku odgovorila je kako to ne dolazi u obzir", rekao je Komerički dodavši kako je nedugo nakon toga HGK prekinuo suradnju s Premilovcem.

On je potom Zdenki Peternel slao anonimna šifirana psima u Komoru.

"Znam da je i Vidošević znao za te poruke i znam da je bio ljut zbog tih poruka. I Vidošević i Peternel su od mene tražili da o tome razgovaram s Premilovcem i da ga smirim, no nisam to uspio učiniti", svjedočio je Komerički rekavši kako je Premilovac ponavljao da prvo želi novac, a da nakon toga može razgovarati.

Pritisnut problemima, Premilovac je o svom poslovanju s HGK sve ispričao svom “dubioznom” prijatelju Dubravku Kovaču.

"On mi je rekao da poznaje Vidoševića, dao mi je njegov broj mobitela, koji sam ja iskoristio ‘za nešto drugo’ kasnije, te je rekao i da bismo od njega mogli tražiti novac kako bi se moj neki budući iskaz poput ovoga, pred nekim tijelom ‘prilagodio’. Nekoliko dana kasnije nazvao me Komerički i rekao da je ‘šef poludio’ i da prekida sve poslove sa mnom i s Komeričkim i da ‘preuzima handlanje mene’. Tijekom ljeta 2011. netko je tražio od mene da se nađemo na Trgu bana Jelačića. Čovjek je donio 10.000 eura u kunama i rekao ‘da će šef dalje riješiti’. S obzirom na to da sam ja u glavi imao neku drugu cifru, tih 10.000 eura sam smatrao uvredljivim, ostavio sam tu vrećicu u Gradskoj kavani, sjeo na svoj skuter i otišao", svjedočio je Premilovac na Županijskom sudu u Zagrebu.

Premilovac je osim tvrtke Remorker, koju je osnovao 2004. godine u Pragu, s još četiri suosnivača, s direktorima više tvrtki u Hrvatskoj koje je kontrolirao napravio dogovor.

"Raspolagao sam sa svim dokumentima, računima i karticama, a oni bi povremeno od mene za to dobivali sitnu naknadu. Te tvrtke su bile Pean komunikacije, Život na sjeveru, Akula savjetovanje i Novi dan", rekao je Premilovac i opisao kako je to funkcioniralo.

"Klijent bi uplatio novac hrvatskoj tvrtki, a ja bih potom nazvao banku i rekao da taj iznos moram pretvoriti u eure i novac bih uplatio na račun Remorker Internationala u Leibnizu, nakon čega bih otišao tamo, podigao keš i predao ga Komeričkom", tvrdio je Premilovac, koji je smislio plaćanje Remorkeru na račun u Austriji zbog toga što bi “podizanje gotovine s računa tvrtke četiri puta mjesečno u iznosu od 1,5 milijuna kuna bilo znak za uzbunu”.

"O svemu sam vodio evidenciju, pa su sve uplate i transkacije zabilježene u jednoj mojoj bilježnici formata A6, gdje sam zabilježio i tečajeve eura po kojima se novac mijenjao, neto iznose, iznose umanjene za 10 posto, a uz to sam imao navedeno i temeljem kojih ugovora su isplaćene svote", svjedočio je Premilovac, koji je s takvom evidencijom počeo 2006.

On i Davor Komerički priznali su svoje uloge u pranju novca i s Uskokom se nagodili na kazne od po godinu dana zatvora, koje su im zamijenjene radom za opće dobro. 

Osim njih sporazumno su osuđeni i Vidoševićeva nekretninska savjetnica Vesna Rodić te Jasna Mrakovčić Grubić, koja je priznala da je uz Vidoševića iz HGK izvlačila novac lažirajući kupnju umjetničkih slika. 

U ovom postupku Uskok Vidoševića tereti da je iz HGK preko tvrtke Remorker Igora Premilovca od 2006. do 2011. izvlačio milijune kuna. Uskok traži da mu se oduzme protupravno stečena imovinska korist od 39 milijuna kuna.

Osim Vidoševića optužene su Zdenka Peternel, Josipa Miladinov, Jasna Mikić i Jadranka Ivičić.

"Posvetit ću život tome da ovo bude zemlja etike i morala", rekao je Vidošević, koji je bio i kandidat za predsjednika Republike, prije početka suđenja, koje je započelo ove godine.

Uhitili su ga u studenom 2013. nedugo nakon što je uhićena njegova suradnica iz Komore Zdenka Petrenel.

"Muž uvijek zadnji sazna", rekao je tad Vidošević ustvrdivši kako nije imao nikakvih saznanja u mogućem “pranju” novca u Komori.

Nakon toga uslijedio je pretres njegove kuće u podsljemenskoj zoni i javnost je doznala da je u skrivenoj prostoriji svoje vile držao prepariranog polarnog medvjeda, a oko bazena amfore. 

Znalo se i prije da je pasionirani sakupljač umjetnina, no ne i da zbirka, prema procjeni stručnjaka, vrijedi čak oko pet milijuna eura.

Bonvivan Vidošević je, osim slika i skulptura, sakupljao lovačke trofeje. Među ostalim odstrijelio je slona, nosoroga i medvjeda. U lovu se služio s 11 pušaka vrijednih 296.000 kuna.

Umjetnine, nekretnine diljem zemlje i puške od tada su mu pod blokadom.