Nemam taj običaj da po hladnjaku lijepim sentence omiljenih pisaca koje, kao, služe kao vodiči za život. Ali često mi se po glavi motalo pitanje - koja je najmudrija rečenica koju sam pročitao ili čuo?

Nakon dugog promišljanja, u pedeset i nekoj, zaključio sam da je to rečenica iz "Knjige propovjednikove": "Sve je taština, taština nad taštinama". Donald Trump? Taština nad taštinama, ali ne pokazuje samo taj Barnum naših dana razmetljivošću svoj ego. Diogen iz Sinope je nekom filozofu, zamijetivši rupe na njegovoj odjeći, rekao:

"Kroz tvoje rupe proviruje tvoja taština".

To će reći da je poniznošću isticao svoju posebnost, odnosno da je, nastojeći izgledati skromno, zapravo otkrio veličinu svoga ega.

SAMO JOŠ NEŠTO... Čovjek može pročitati sve knjige na svijetu i ostati idiot, pa Staljin ih je imao 25 tisuća

Gdje god začeprkate po dubini čovjekove duše naletjet ćete na taštinu. Mudar je Propovjednik, Solomun, svaka rečenica zlata je vrijedna. I u Psalmima ima dobrih misli.

"A krotki će posjedovati zemlju...", što kasnije uzima i Matej. Ta je misao, premda diktirana s višeg mjesta, ipak sporna. Bude li Trump dobio Grenland, a Putin Donbas, osobine koje su ih vodile prema tim predjelima svakako nećemo nazivati krotkošću.

Tu dolazimo do Nietzschea, koji je uz Freuda i Dostojevskog bio najveći psiholog 19. stoljeća. Njegovu rečenicu o tome da je posvuda nalazio volju za moć već smo ovdje citirali, pa nema smisla ponavljati. Ali tu briljantnu knjigu svakako vrijedi pročitati barem jednom u životu.

SAMO JOŠ NEŠTO... Svijet je divlji kao vestern: 'Gdje god sam hodao, vidio sam samo volju za moć...'

Umjesto po hladnjaku, svoje omiljene misli nosim u glavi i besramno poput Jehovina svjedoka koji širi svoju vjeru gdje god stigne pridonosim njihovoj proliferaciji. Kad sam kod Jaroslava Hašeka pročitao rečenicu "Čovjek je mislio da je gigant, a je hovno", cijenio sam je, ali sam tek vremenom shvatio kako je dobra. Ona ruši, ta jedna jedina rečenica, dvije najveće ideologije prošlog stoljeća, komunizam i liberalizam. Čovjek je sebičan, nije gigant, i ne odriče se ničega. Treba samo pogledati denuncijacije komunista tridesetih godina u Moskvi da se vidi kakvi su profili bili ljudi koji su nas vodili "na drugu, lenjinsku obalu". "Hijene", "pijanci", "trockisti" - nema uvrede koja tu nije iskorištena, potvore koja nije ispisana. Sličnih stvari imamo i u makartizmu, u ideologiji think tanka "Novo američko stoljeće", koji promovira američku superiornost koja se mora braniti svim sredstvima. Da, da, demokracija, ali što je iza? Moć, dominacija, novac.

Nema savršenih ljudi. Gdje god naletite na savršenstvo, znajte da je iza nešto trulo. Kad mladi Aljoša krene starcu Zosimi, svecu, u manastir, osjeti zaudaranje trupla! I tu opet dođemo do Nietzschea:

"U svakog jakog i prirodnog čoveka susreću se ljubav i mržnja, zahvalnost i osveta, dobrota i srdžba, pozitivna i negativna delatnost. Čovek je dobar po cenu da zna biti i zao: čovek je zao jer inače ne bi umeo biti dobar. Otkuda potiče morbidnost i ideološka neprirodnost koja odbacuje tu dvojnost - koja uči da je jednostrana umešnost nešto više? Otkuda hemiplegija vrline, izmišljanje dobroga čoveka? Zahtev se izgleda postavlja da čovek amputira instinkte, koji ga osposobljuju da bude neprijatelj, da bude od štete, da se srdi, da traži osvetu...

KOLUMNA: SAMO JOŠ NEŠTO... Filmski lik koji proda dušu u biti je sam Szabo: Bog filma je Mađare prokazivao službi

Ova neprirodnost odgovara dualističkom shvatanju da postoji neko potpuno dobro i neko potpuno zlo biće (Bog, duh, čovek), koje nosi u sebi u prvom slučaju sve pozitivne, u drugom sve negativne sile, smerove i stanja. Takva ocena stvari smatra sebe 'idealističkom', ona ne sumnja ni najmanje da je u ideji 'dobra' našla ono što se najviše može poželeti. Na svom vrhuncu ona zamišlja stanje u kome je zlo potpuno iščezlo, u kome su samo dobra bića ostala u istini. Ona stoga nikako ne smatra uzajamnu zavisnost dobra i zla za dokazanu, nego naprotiv tvrdi da zlo mora iščeznuti, a ostati sme samo dobro, zlo ne bi trebalo uopšte da postoji, samo dobro ima pravo na život".

Još nekoliko rečenica volim i služe mi kao putokaz kroz život. Besmrtni Bukowski: "Svijet se počinje spašavati spašavajući jednog čovjeka, sve ostalo je ili grandiozna romantika ili politika". Tko sam ja da mu proturječim?