U gradu Efezu, na obalama male Azije, samotnički je živio Heraklit, mislilac iznimne dubine. Tako je ovoga mislioca opisivao srednjoškolski udžbenik filozofije. Heraklit je bio genij, jedan od najmarkantnijih u povijesti čovječanstva. “Rat je otac svemu, svemu kralj: jedne je iznio kao bogove, druge kao ljude, jedne je učinio robovima, druge slobodnima”, napisao je prije 2500 godina. Filozof zvan “Mračni” ne cilja na vojni sukob - on misli na to da se svijet uvijek iznova konstruira u borbi suprotnosti. Heraklit je otac dijalektike, velike filozofije koja nam objašnjava svu protočnost, nestalnost svijeta.
“U istu rijeku ne možemo dva puta stupiti. Put prema gore i put prema dolje jedan je te isti put”, naučavao je Efežanin. Kasnije će veliki pisac Thackeray u “Barryju Lyndonu” napisati da su osobine koje ljude uzdižu ka vrhu najčešće iste one koje ih gurnu prema dnu. Dijalektiku je kasnije naučavao i Hegel, pa na njegovu tragu i Marx, a onda i svi komunisti svijeta, dok je razvratni i briljantni De Sade u svojim romanima savršeno opisao trošnost našeg svijeta koji se uvijek iznova, u borbi i destrukciji, razara i ponovno rađa.
Na kraju i Mefistofeles, pričajući s Faustom, tumači kako je on dio “one sile što vječno želi zlo, a vječno stvara dobro”. Šećući po Budimpešti sa svojim prijateljem, citirajući mu Fausta na njemačkom (znao ga je napamet), Nikola Tesla u Mefistofelesovoj je dijalektici, imajući na umu kruženje zemlje oko sunca, izmjeničnu borbu suprotnih sila, razvio formulu motora za izmjeničnu struju, stroja koji je promijenio sudbinu čovječanstva. Dijalektika je velika - ali tko u njoj traži utjehu, neće je naći.
Godinama smo se nadali da će svijet ponovo otkriti ljepotu detanta, stare, miroljubive, koncilijantne politike lansirane sedamdesetih godina u sklopu napora da svijet uđe u razdoblje vječnog mira. Ali ne, te formule nema! Očito je da će ključne neuralgične točke planeta, Ukrajina, Gaza, Zapadna obala, Iran, Izrael, Jemen, Sirija, biti riješene ratom, koji je “otac svemu, svemu kralj”. A ako i ne sve, većina hoće.
Pišući o “vječnom miru”, Immanuel Kant je tvrdio kako mirovno stanje treba zasnovati na principima prava koji moraju biti podređeni načelima morala. To je praslika Lige naroda i Ujedinjenih naroda. Postojanje principa sile i neprijateljstva među ljudima Kant nije ocjenjivao samo neopravdanim, nego i neodrživima na budućem stupnju razvoja čovječanstva. To je nalik na “poredak zasnovan na pravilima”. Kako naivno, kako djetinjasto!
Jedan drugi Nijemac, Friedrich Nietzsche, ocijenio je kako je, gdje god je hodao, vidio “volju za moć”. “Tko razmišlja o tome na koji način se čovjek može uzdići do najveće slave i moći, taj će najprije shvatiti da on mora sebe staviti izvan morala, jer je moral u svojoj suštini težio da postigne suprotno - naime da zaustavi i uništi onaj slavni razvoj gdje god se pojavljivao.”
Američki western daje više informacija o sudbini svijeta nego Kantove spekulacije o “vječnom miru”. Poredak zasnovan na pravilima morao bi bi biti poredak u kojemu pravila važe za sve. Na Haški tribunal morali bi biti poslani svi koji krše međunarodno ratno pravo. Ali kako kad najveće države nisu potpisnice Rimskog statuta? Zašto nisu? Zato što imaju moć da to učine.
Amerika, koja sve male države tjera na suradnju s Haagom, ima zakon koji predsjedniku nalaže invaziju na Tribunal ako privedu nekog Amerikanca. Zašto? Zato da bi i dalje mogli djelovati izvan pravila. Ona, naime, ne važe za one koji ih pišu, a to je sad jasno većem dijelu čovječanstva. Moć je iznad prava i iznad morala.
“Imate onoliko prava koliko imate moći”, mislio je Spinoza. Konflikti se rješavaju dvobojima. “Obračun kod OK korala”, “Dvoboj kraj Silver Creeka”, “Dvoboj na suncu”, “Dvoboj kraj Diabla”... Moral? Maradona je dao gol “božjom rukom” i “uzdigao se iznad najveće slave i moći”, o čemu piše Nietzsche, tako da je ubio moral. Nema vakuuma moći. Tamo gdje se jedna moć povuče, ulazi druga moć. Sirijski čvor, kao i Gordijev, nije riješila diplomacija, nego vojska. Tako će biti i u Gazi i u Ukrajini. Detant, vječni mir? Pa Heraklit je prije dvije i pol tisuće godina jasno opisao njihovu sudbinu.
