Sad je prilično jasno što se dogodilo. Andrej Plenković strahovao je od mogućnosti da Martina Dalić progovori o svim detaljima operacije Borg (o čemu je često izricala aluzije), pa je ženi koja je umjesto njega “popila metak” grčevito tražio dobro radno mjesto. Pri dolasku u Podravku, u skromnom Nissanu Juke, lice Matine Dalić bilo je ozareno kao mladi Mjesec, što je bio jasan znak da ga je pronašao. Ona si je osigurala javnu rehabilitaciju i materijalnu nadoknadu a on lojalnost i zaborav obećanja da će mu se “napiti krvi”. Tko je Martina Dalić? Ova “hrvatska ekonomistica, političarka i spisateljica” (Wikipedia) bila je dio “Škegrina jata” od 1997. godine, ali je od tada vidno napredovala. 

Njena veza s protežeom poznatim po boci žestice pod sakoom nikad nije prekinuta, no pravi je uzlet počeo tek 2010., imenovanjem na mjesto ministrice financija u vladi Jadranke Kosor. Vrlo brzo prepoznati su i dotad zapreteni talenti njena muža Nike. Samo godinu dana nakon uspona gospođe Dalić u Vladu, gospodina Dalića promaknuli su u upravu Ine. Lukrativnost toga katapultiranja postala je očita kad su mediji otkrili da je hrvatskim članovima uprave ugovorena mjesečna plaća od 62.000 kuna bruto, a uskoro dodan i aneks prema kojemu je iznos povećan na 130.000 kuna. Porezna uprava kaže da je 2016. Niko Dalić uprihodovao 700.703,50 kuna neto.
“Uz astronomsku plaću, hrvatski članovi uprave imaju pravo i na godišnji bonus od 372.000 kuna. Osim za veću plaću, članovi uprave izborili su se i za pravo na korištenje luksuznih automobila, pa mogu birati između BMW-a 6 ili Audija 5. Tu je i poslovna kartica za reprezentativne troškove koja uključuje hranu, odnosno catering, a kao kuriozitet spomenimo i da su se uz velike plaće, bonuse i povlastice izborili i za 7000 kuna mjesečno kako ne bi morali iz svojih novčanika plaćati parkiranje u Gradu Zagrebu”, otkrio je tad Index. 

Samo zli jezici mogu tvrditi da je tim povlasticama kupljena poslušnost Mađarima. Za razliku od hrvatskih članova uprave, mađarski kolege nisu dobili te beneficije. Njih zanima cijela Ina, milijarde, a ne mrvice sa stola. Prema zadnjoj imovinskoj kartici, ispisanoj prije tri godine, nova šefica Podravke i njen suprug posjeduju stan od 140 kvadrata u Zagrebu, s garažom, vrijedan oko dva i pol milijuna kuna, kuću na moru, u Petrčanima kraj Zadra, od 240 četvornih metara, vrijednu tri i pol milijuna kuna. U Petrčanima imaju i dva zemljišta – upisana na Niku Dalića - zajedno vrijedna oko 800.000 kuna. Tu su i automobil Nissan Juke, vrijedan 100.000 kuna te kolekcija umjetnina vrijedna 30.000 kuna. Martina Dalić sa suprugom je imala ušteđenih 72.650 eura i 445.791 kunu, dakle milijun kuna. Krajem 2016. u imovinsku karticu dodala je još 162.150 dolara štednje, odnosno još milijun kuna. Oni su danas najmoćniji, a prema mjesečnim prihodima možda i najbogatiji hrvatski par, s više od 150.000 kuna mjesečnih prihoda. Uspon kuće Dalić je bez presedana. Od njena imenovanja na ministarsku poziciju do danas bračni je par inkasirao milijune kuna. To je današnja Hrvatska, čovjek se može obogatiti samo u politici, računamo li poslove, uvjetno govoreći, s ove strane zakona, ali i tu je šutnja dragocjenija od govora. Najbolje, za bračni par, ipak tek dolazi. Kućna primanja lete u nebo. Martina Dalić sad će mjesečno primati 45.000 kuna neto plaće, što su objavili svi mediji, ali tu treba dodati i bonus. Portal Danica lani je u ožujku objavio kako su ključni Podravkini direktori tijekom 2019. dobili oko 62 milijuna kuna naknada za plaće i bonuse, piše ovaj podravski portal pa nastavlja: “No to nije sve. Lani su menadžeri iskoristili i pravo na opcijske dionice vrijedne oko 7,5 milijuna kuna. Podravka je izvijestila i kako je posljednjeg dana lanjskog prosinca rezervirala 11,8 milijuna kuna za bonuse ključnome menadžmentu, koji bi trebali biti isplaćeni tijekom ove godine”. Političarka, ekonomistica i spisateljica koja voli život na visokim potpeticama pogonski je motor obiteljskog  progresa. Par će ove godine proslaviti 28 godina braka. Martina sa suprugom redovito ide na tržnicu, kuha zdravu hranu i džogira, u rijetkim trenucima predaha od rada za opće dobro. “U njenom radnom danu nema odmora, čak je i navečer posvećena poslu jer odgovara na propuštene mailove i poruke. Iako voli nakit i lijepu odjeću, za nju je najveći luksuz - koja minuta slobodnog vremena. Kad to ugrabi, trči... Trčanje je za nju antistresna terapija”, piše u jednom članku objavljenom nakon imenovanja u Podravku.

Martina Dalić bila je  ključni kreator akcije Agrokor - ona je osmislila zakon (ako iza svega nije stajao Škegro), okupila ključne ljude, ili bar javno rekla da je to učinila, preuzela elemente talijanskog insolvencijskog zakonodavstva, ali s pažljivo zaobiđenim klauzulama o zabrani angažiranja povezanih trgovačkih društva, pa su isti ljudi sudjelovali u pisanju “lex Agrokora” i u kasnijem “savjetovanju”, naplaćenom milijunima kuna, iz čega su neki izašli kao milijunaši. Ukratko, pisali su zakone sami za sebe. A premijer je sve znao i u svemu sudjelovao. Pro bono? Valja pritom priznati da država nije platila trošak procesa, i da domaći dobavljači nisu “ošišani”, ali je iza svega ostao gorak okus standardnog hrvatskog ortaštva, što znači da je lijek uzet za rješavanje bolesti isti kao i bolest sama. Fortenova grupa opet je u problemima, iz kojih se nastoji izvući prodajom Leda – u javnosti su se pojavile špekulacije o tome kako bi Ledo trebala kupiti Podravka, koja ipak nema 600 milijuna eura, pa bi se morala zadužiti. No ima i glasova koji smatraju kako to nije realna priča. Kako god bilo, Plenković zna zašto je, unatoč jasnom reputacijskom riziku, kao i političkom riziku za stranku, Dalić poslao u Koprivnicu. Francuski kraljevi svoje su ukaze završavali riječima “zato što mi se tako prohtjelo”; Plenković je izrekao sličan moto, “mogu što hoću”.

Može, zasad, postaviti Dalić na čelo Podravke, ali ne može uvjeriti javnost da je to dobar potez. Jer, pošteno govoreći, Podravku bi mogao voditi i njen čuveni direktor Gaži, vršnjak Jože Manolića. A nitko, osim  vladinih klijenata, nije prihvatio ni argument kako je riječ o izvanserijski stručnoj ženi; to je popularni mit, jedan od onih koji se u hrvatskoj javnosti, nesklonoj temeljitijim provjerama, lako i rado kolportira iako je istina prilično različita. U dogovorno-rodijačkoj privredi, nacionalnoj verziji socijalističkoga gospodarstva, sa strankom si sve, bez stranke ništa, kao u stihu “Internacionale”. HDZ-ove ekonomske “eksperte”, dobitnike Zlatne kune, najčešće možete naći u zatvoru, nije ih malo ni u egzilu, po Bosni i Srbiji, ali ni jednog jedinog ne možete naći na čelu neke uspješne privatne tvrtke. 

Politička klasa zgrabila je bivše društveno vlasništvo, pa premda njime očito ne zna upravljati - od Kutle do Gucića bezbroj je dokaza za tu tezu – oni ga ne puštaju iz ruku jer je vlast nad poduzećima izvor moći i novca. Kad naši “menadžeri” izbiju na krajnje granice svoje nesposobnosti pa tvrtku iscrpe i bace na koljena, kao spasitelji se pojavljuju strani vlasnici, nakon čega krene tradicionalna jeremijada o rasprodaji obiteljskog srebra.

Martina Dalić u privatnom je sektoru – Podravku ovdje ne treba računati jer je očito da je glavni kadrovik tvrtke drug Plenković - bila samo dvije godine, kao predsjednica uprave  Partner banke. Prema urbanoj legendi koju je rado prepričavao jedan bivši ugledni hotelijer, ozbiljan poslovni čovjek, vlasnik banke odahnuo je kad je Martinu uzela država jer je o njenim poslovnim sposobnostima imao, blago rečeno, vrlo  nepovoljan stav... Da nije otišla, on bi joj se, navodno, i sam zahvalio na uslugama (s Martinom Dalić iz Ministarstva financija u banku je prešao Ante Žigman, s Martinom Dalić iz banke je i otišao u Hanfu, gdje nadzire mirovinske fondove, koji ga sad nisu htjeli ljutiti suprotstavljanjem Martini Dalić). Nakon korištenja formule 6 plus 6 poslije izlaska iz Vlade osnovala je privatnu tvrtku Callidus certus, no “osim angažmana na jednoj konferenciji Hanfe, tvrtka nije imala istaknutijih poslovnih pothvata”. Njena narav posebna je priča. “Upravljanje ljudima je individualna vještina. Netko reagira na šarm, a ja na sadržaj i znanje. Kod zaposlenika mi je najvažniji trud i poznavanje materije kojom se bave. 

Zato se dobro slažem s onima koji imaju rezultate i znanje. Volim biti upućena u detalje svakog posla i tako suradnicima dajem do znanja da ih cijenim i razumijem”, rekla je.

“Kad je Karamarko dao papir sa zahtjevom za par stotina milijuna kuna više za policiju, Martina je taj papir bacila Karamarku uz kratak komentar: ‘Nešto gluplje u životu nisam vidjela’. Kao potpredsjednica Vlade ponižavala je kolege ministre, koji su zbog nje znali biti vrlo povrijeđeni”, rekao nam je jedan od kolega iz njene vlade koji su joj rado vidjeli leđa. Ante Samodol na Facebooku je objavio zanimljivo svjedočanstvo o manifestacijama njena bijesa koje su imale i važne političke implikacije. “Sigurno se još svi sjećate Hanfe i slučaja Ina-MOL tijekom 2011.”, napisao je. “I da ne ulazim u detalje na dugo i široko, Hanfa je sukladno zakonskim obvezama i ovlastima temeljito istražila ponašanje MOL-a u Ini, odnosno na tržištu kapitala. Pri tome se nije štitilo niti promicalo ničije ekonomske ili političke interese. Ipak, tijekom postupka krajem kolovoza je stigao poziv za sastanak u Ministarstvo gospodarstva. Ministar je bio Đ. Popijač. Međutim, u uredu sam zatekao glavom i bradom u visokim crvenim štiklama Martinu Dalić, tad u svojstvu ministrice financija. Nisam rekao niti ‘bok’, ministrica je kao iz topa ispalila: ‘Samodol, što mi j….š muža? Imaš tamo te Mađare pa se s njima j….i , pusti mi muža na miru’. U prvi mah nisam mogao razlučiti o čemu govori dok nije nastavila: ‘Izvoli maknuti njegovu izjavu iz zapisnika koji ste napravili’. Naime, Hanfa je u postupku istraživanja korporativnog upravljanja uzela izjave članova uprave Ine i izvršnih direktora. U zapisniku se tako pored ostalih našla i izjava muža Martine Dalić, ili drugačije, izjava člana uprave društva koje kotira na burzi za kojeg se zalaže ministrica financija kod državne agencije nadležne za nadzor tržišta kapitala. Uglavnom, suština je bila da Inu vode izvršni direktori a ne uprava. Ministrica svojim autoritetom traži samo iz njoj znanih razloga da ‘prilagodim’ zapisnik i spasimo muža. Atmosfera u kabinetu rečenog ministra koji snuždeno sjedio za niskim stolićem i trljao ruku o ruku, ništa ne govoreći, postaje prilično napeta. Jer, ja, naravno, odbijam maknuti iz zapisnika izjavu muža i člana uprave uz opservaciju ministrici da se odluči ili muž ili član uprave Ine. Situacija u tren eksplodira i nastane bučna drama. Ministrica izuva svoje visoke crvene štikle i počne bosa poskakivati po sobi….ja odguravam sklopiva vrata kabineta i odlazim. Zapisnik nije izmijenjen, ali počinje teći naša ljubav.”

Niko Dalić nikad nije svjedočio, piše Nacional, ni u jednom procesu o Inu, ni u predmetu Sanader ni u međunarodnim arbitražama, a oba druga člana hrvatske uprave jesu. “Sjećate se kako su se premijer Plenković i uvaženi ministri s potpredsjednicom Dalić poredali da narodu objave tu fantastičnu vijest o otkupu Ine od  MOL-a i vraćanje Ine matici Hrvatskoj”, napisao je Samodol. “Po Zakonu o tržištu kapitala, uprava Ine morala se očitovati na burzi o toj informaciji i, gle čuda, Ina u kojoj sjedi muž potpredsjednice Vlade kao član uprave kaže da nema nikakvu informaciju o otkupu dionica od strane Vlade RH. 

Drugim riječima, Martina Dalić je kao upućena osoba svoga muža (tako se zove sukladno Zakonu o tržištu kapitala) sudjelovala u donošenju odluke o otkupu dionica, a  muž kaže da o tome ništa ne zna iako je baš zbog njega kao člana uprave Ine ona dobila status upućene osobe.  Naravno, tadašnje vodstvo Hanfe hrabro je postupilo pa nije propitivalo muža je li gospođa Dalić još upućena osoba koju je muž po zakonu morao prijaviti kao upućenu osobu. Uostalom, svi se sjećamo kako je model otkupa Ine uključivao prodaju HEP-a, a osobe od povjerenja M. Dalić okolo su već drugi dan pokazivale PP prezentaciju modela otkupa. Isti ti ljudi kasnije postaju povjerenik i podizvođači u slučaju Agrokora. Čudno, možda.”

U ukupnu računicu imovine Dalićevih trebalo bi, prema svemu sudeći, dodati i honorar Martine Dalić za izradu skupe državne “strategije”, plaćene ukupno 35 milijuna kuna, koji je ostao nepoznat – teoretski je moguće da ga nije uzela - ali mala je vjerojatnost da je riječ o džeparcu. Plenki i Vlada kriju te podatke kao zmija noge. Za 35 milijuna kuna, kako je primijetio dr. Ivo Bićanić, Vlada je mogla angažirati nekoliko nobelovaca i dobiti upotrebljivu strategiju umjesto skup plaćene kupusare, ali to im nije palo na pamet. Tad, naime, raskošni honorari ne bi otišli u prave ruke. “Srećom, mnogi kvalitetno i predano rade svoj posao, ne štede se jer, kao i ja, vjeruju da rade za opće dobro”, rekla je gđa Dalić ovih dana.

Što se to događa s Plenkijem? To je najčešće pitanje koje se zadnjih dan postavlja u vezi šefa HDZ-a, čovjeka koji se ponaša kao lovočuvar koji pripušta lisice u kokošinjac. Umjesto Kutle Lovro, umjesto Gucića Žinić, sinovac umjesto strica, koja je tu razlika? Od reforme HDZ-a, očito je, neće biti ništa, a bogami, ni od države. Agonija se nastavlja.