Sve se ozbiljne stvari na svijetu mogu usporediti s nogometom, a predsjedavanje državom je, čak i nakon silnog truda Kolinde Grabar Kitarović da svoju funkciju učini karikaturalnom, ipak ozbiljna stvar. Usain Bolt, sprinter s Jamajke i prvak u valjda svakoj utrci u kojoj je sudjelovao, rekao je jednom prilikom: “Stvarno bih želio da se bavim nogometom nakon što prestanem sa sadašnjom karijerom. Oduvijek sam gledao nogomet i mislim da bih mogao biti dobar u njemu”.

Dalija Orešković, bivša predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, u jednom je bitnom dijelu svoje karijere gledala politiku izbliza pa je nakon iznuđenog odlaska sa starog posla odlučila postati predsjednica Hrvatske vjerujući, naravno, da u tome može biti dobra. No onda je, ostanimo još malo u nogometnim usporedbama i metaforama, došla i prva ozbiljna utakmica na kojoj se pokazalo kako je žongliranje riječima kao i žongliranje loptom - efektno, ali ne daje rezultat.

POLITIČARKE ISKRENO 'Mi smo patrijarhalno društvo i mnogi žele da žene pate'

Otkako je najavila kandidaturu, Orešković je percipirana kao netko tko možda ne može pobijediti odmah, ali sigurno može izazivati potrese na političkoj sceni te na nju donijeti drukčiji jezik i novi obrazac ponašanja.

“Prijedlog podjele besplatnih udžbenika za svu djecu dovodi do toga da građani iz svojih sredstava plaćaju udžbenike, između ostalog, političkim i društvenim elitama. Bilo bi puno bolje da se prvo utvrdi koja su to djeca u našem društvu socijalno deprivilegirana pa da se sredstva usmjere toj kategoriji. Ako građani na to pristanu, pokazat će da nisu socijalno osviješteni i da su spremni za malu, sitnu beneficiju naštetiti javnom dobru.

Treba voditi računa da se dodjelom besplatnih udžbenika ne pogoduje određenim interesnim skupinama među samim izdavačima, koje bi time de facto stekle mogućnost monopoliziranja tržišta te bi isključivanjem konkurencije iz ovoga procesa stekle enormnu dobit. Bilo bi puno bolje da se, ako se već želi nastaviti dalje s podjelom besplatnih udžbenika, osmisli nešto poput sustava vouchera.

Pa da kategorije stanovništva za koje utvrdimo da im je potrebna ovakva vrsta pomoći dobiju kupon s kojim mogu izići na tržište i podignuti svoje udžbenike od većeg broja onih koji će se baviti tim dijelom izdavaštva”, rekla je, uz ostalo, Dalija Orešković u jednoj od prvih, konkretnih reakcija na jednako konkretnu odluku aktualne vlasti.

I nije, ne treba pretjerivati, promašila sve - posebice u dijelu u kojem upozorava na mogući splet interesa nekog nakladnika i države kao izdašnog partnera i kupca na veliko - samo što nije pogodila, točnije prepoznala najvažnije u jednom, u suštini jednostavnom pitanju socijalne politike.

Statistika je znanost kojom se koriste oni kojima nedostaje čvršćih dokaza da su u pravu. Statistički, dakle, četveročlana obitelja u kojoj muž i žena imaju proječne plaće ne spada u siromašne. Praktički, obitelj s oko 13.000 kuna prihoda, kreditom za stan, automobilom i dvoje djece u osnovnoj školi, udžbenike kupuje preko interneta. Ne zato što su lijeni otići do knjižare, nego zato što je dostava besplatna, a broj mogućih rata otplate dulji od školske godine, pa se posljednja plaća malo prije prelaska u nove razrede.

Šakom o stol Dalija je politički mesija, neće nas izvući, ali i to je OK

Jednostavno, izdatak od oko 2000 kuna je onima koji toliko daju za kredit, pa sličan iznos za režije i automobil, te oko 150 kuna dnevno za hranu - prevelik. Toliki da se u mjesecu nabavke udžbenika bez obročnog plaćanja ne smije pomišljati na odlazak u kino, kazalište, kupnju odjeće, mesne obroke ili popravku bojlera.

Socijalna stvarnost Hrvatske je takva da se siromašnima smatraju oni što su zbilja na rubu smrti od gladi, dok u srednju klasu spadaju svi koji od plaće mogu jesti, stanovati i plaćati struju, na čiju potrošnju paze bolje nego na vlastito zdravlje. Teorijski, vjerojatno i praktično, nitko od njih, prema onome što je rekla Dalija Orešković, ne bi zadovoljio kriterij za besplatne udžbenike.

Samo onaj tko je ili neupućen u prokletu stvarnost ili brži u reagiranju nego u prikupljanju podataka može reći kako je dobivanje udžbenika “sitna beneficija” i manifestacija “socijalne neosjetljivosti”, jer će iste knjige na isti način doći do djece onih koji primaju minimalac i, recimo, sinova i kćeri bankarskih menadžera.

Ne može se, naime, biti istodobno socijalno ugrožen - a to kod nas jesu i oni što se kao takvi ne vode u statistici bjede - i socijalno osjetljiv. Ta je osjetljivost, recimo tako, privilegija bogatih, ali ne i bahatih, onih što davanjem mrvica umiruju protivnika u klasnoj borbi koja, kako je to rekao američki milijarder Waren Buffet, nikad nije završila, samo što su imućni prešli u nedostižno vodstvo.

Nitko hrvatskoj “društvenoj i političkoj eliti” ne brani da se besplatnih udžbenika odrekne, ali i ako to ne učini - a neće! - ne znači da zbog neosjetljivosti manjine treba dodatno ugroziti ionako ugroženu većinu, obitelji čiji kućni proračun jedva podnosi izdvajanja za obrazovanje koje se smatra besplatnim samo zato što nije skupo kao negdje drugo.

Ako ne želi ostati tek najbolja moguća kandidatkinja za predsjednicu, Dalija na sve mora reagirati brzinom internetske 5G mreže. No ako će zbog te brzine stradati njezino razumijevanje socijalnih i svih drugih problema, redom složenijih od ovoga s besplatnim udžbenicima, bolje da uspori.

I Usain Bolt je, da se vratimo nogometu, bio najbrži čovjek u poznatom dijelu svemira, ali ga to i dobra volja nisu učinili nogometašem. Jednako, reakcija radi reakcije i u realnosti neutemeljena kritika Vladine politike Daliju Orešković neće učiniti nasljednicom Kolinde Grabar Kitarović.