Sasvim slučajno, Dalija se rimuje s mesija. I upravo tako mnogi doživljavaju Daliju Orešković nakon njezina nastupa na Hrvatskoj televiziji. Kao mesiju koji će ovaj napaćen narod izvući iz koruptivnih i klijentelističkih zala i odvesti za ruku u obećanu zemlju. I ne radi se ovdje samo o potlačenima i podređenima.
Dalija Orešković impresionirala je intelektualce, liberale, ljevičare, profesore, profesionalce, one koji žele živjeti u uređenoj i modernoj državi. A ne HDZ-ovoj aferaško-koruptivno-borgovskoj prćiji. Dalija Orešković pritom nije učinila mnogo. Samo je istresla na televiziji sve ono što je muči, detektirala sve ono o čemu se govori, i sve to ukrasila prstom u oko Kolindi Grabar Kitarović i njezinim umjetnim trepavicama.
Čak je i njezina izjava zvučala mesijanski: "Ulazak u politiku je moja obveza i odgovornost". Kao neka viša sila kojoj se ne može oduprijeti. Dalijino gostovanje na HTV-u poklopilo se s novim paraobavještajnim i koruptivnim aferama, s oslobađanjem Milana Bandića i Ive Sanadera, s novim lažima i nepovjerenjem u institucije.
Zagađenje je uzelo maha, gađenje je zavladalo, a trulež je progrizla duboko. To je oduvijek bilo plodno tlo za političke proroke. Ne treba stoga čuditi ovoliko oduševljenje Dalijom Orešković. Ljudima, ne nužno samo ljevičarima, treba neka nova nada, svježa uzdanica. No je li Dalija prava osoba? Osoba koja će donijeti nadu, ali i promjene?
I kad se već govori o promjenama, tko ih uopće može garantirati u tako duboko devastiranom društvu? Dalija Orešković nema ni iskustva ni organizaciju. Ima samo nekoliko apostola. Baš kako i priliči mesijama. A mesija neće faliti u ovakvoj situaciji. Evo, i Zoran Milanović koketira sa svojim "drugim dolaskom".
Iako ni onaj prvi nije slavno završio. I Mislav Kolakušić je na ratnoj stazi. Ovo doista jest pravo vrijeme za proroke, osobito na obezglavljenoj ljevici. U potrazi za novim licima, pravim liderima i nositeljima nade kriteriji padaju, a očekivanja rastu i Dalija Orešković figurira kao netko koga su ljudi jedva čekali. Koja govori ono što ljudi žele čuti, uključujući ukidanje vjeronauka u školama.
Međutim, promjena nije samo micanje HDZ-a s vlasti, iako se time počinje. Promjena uključuje cijelo društvo, sve institucije od vrha do dna, od sveučilišta do pravosuđa, od kulture do sporta. Ali promjena je i pojedinačna. Mesije u pravilu šire nadu i pokazuju put. Sve ostalo je na samim ljudima koji se moraju boriti za društvo u kakvom žele živjeti.
I u kojem njihova budućnost neće ovisiti o partiji, crkvi ili mafiji. To bi bila najveća promjena za ovo društvo naviklo da im veliki vođe kroje život. Dalija Orešković nikog neće spasiti, osim što će u javnosti afirmirati zapostavljene vrijednosti i omogućiti ljudima da se bolje osjećaju. Doduše, nekima je zasad i to dovoljno.
