Kad ti predsjednik stranke praktički vodi predizbornu kampanju, onda znaš da si u ozbiljnom problemu. Još više ako te šef stranke, ujedno ne previše popularni premijer, mora svakog dana braniti, hvaliti, opravdavati, promovirati.
Dok se ti na svakom koraku blamiraš.

Tako izgleda gradonačelnička kampanja Davora Filipovića. Kao avantura ispunjena gafovima, kontradikcijama, “slapstick” komedijom, gubitkom kredibiliteta, traženjem identiteta i svrhe u kampanji za gradonačelnika Zagreba. Dok se tvoj predsjednik stranke mora svakog dana suočavati s pitanjima o gafovima svoga kandidata.

Ali evo, jedan bezličan, anoniman, birokratski i posve sporedan - te nadasve slučajan - kandidat kakav je bio Davor Filipović promovirao se gotovo u zvijezdu zagrebačke kampanje. Pa makar samo po ispadima i skandalima.

Nije, naime, mala stvar da zbog nekoga kandidata pozovu policiju, kako je to učinila ravnateljica jedne zagrebačke škole kad joj je usred dana banula delegacija HDZ-ovaca predvođenih ukočenim i uštogljenim Davorom Filipovićem. Dok je on tvrdio da je posjet bio najavljen, usput podsjećajući ravnateljicu na to tko je financirao obnovu zgrade, njegov šef kampanje ubacio se u kadar i pred isukanim mikrofonima priznao da je zaboravio najaviti posjet. Dok se Filipović cijelo vrijeme držao dostojanstveno. Bila je to čista komedija.

I nije mala stvar najaviti neki predizborni projekt koji će se onda danima reciklirati, komentirati, osporavati i izrugivati, kao Filipovićeva tvornica cjepiva (protiv raka). Kao što nije mala stvar, kako reče Plenković u jednom od mnogih pokušaja obrane Filipovića, od nekoga kandidata raditi lažne naslovnice, pa makar bili satirični internetski memeovi.
Uglavnom, Davor Filipović postao je zvijezda kampanje iz potpuno pogrešnih razloga.

A trebao je biti samo ukras. Skoro pa fikus. Netko tko će statirati u kampanji, odraditi formalnost i što manje stajati na putu reizbora Milana Bandića na čelo Zagreba. Bio je rezervna opcija, da bi ga Plenković nakon otkaza Damira Vanđelića predstavio kao “najbolju” opciju. Netko pred kime na početku nisu stajala nikakva očekivanja odjednom je plasiran u kampanju s ogromnim očekivanjima. 
Očekivanjima koja njegov stranački šef mahnito napuhava. “Gledao sam jučer nastup Davora Filipovića na dnevniku jedne od televizija i on je bio briljantan”, kazao je ovih dana Plenković. “Još jednom je demonstrirao koliko je superioran u odnosu na ostale kandidate u Zagrebu”.

Takvi komplimenti od stranačkog šefa sigurno gode u trenutku kad se javnost pita treba li vjerovati Plenkovićevim riječima ili vlastitim očima. Ali donekle su i problematični ako se uzme u obzir činjenica da je Filipović, ovako “briljantan”, bio pričuvna opcija i daleko od bilo koje kandidature dok je HDZ pripremao Vanđelića za Zagreb. I takvi komplimenti otvaraju pitanja o Plenkovićevim kriterijima: ipak je on napunio dvije vlade ministrima kojih se rafalno rješavao zbog afera, skandala, nesposobnosti i nekompetentnosti, a kao najbolji ministar i dalje kotira nestranački čovjek.

A Plenković je, ne zaboravimo ni to, stajao iza izbora trenutne predsjednice Europske komisije koja se našla na žestokom udaru zbog apsolutno diletantske nabavke i raspodjele cjepiva u EU.
Plenković očito ima zlatnu ruku za kadroviranje.

I tako, Filipović je od rezervnog iznenada postao glavnim HDZ-ovim igračem, kao što se od osobe koja se grčevito odricala bilo kakve veze s Bandićem preobrazio u kandidata koji se hvali da je bio Bandićev koalicijski partner, predstavlja se kao Bandićev nasljednik i grebe se za Bandićeve glasove.
Mora da se i samom Filipoviću već vrti u glavi od silnih pretumbacija. Nije ni čudo da izgleda onako zbunjeno. Još kad nahuškaju policiju na njega...

Kako god bilo, Davor Filipović postao je lice Plenkovićeva HDZ-a. 
Negdje u kategoriji Vice Mihanovića, gradonačelničkoga kandidata u Splitu, koji je navodno plagirao svoj doktorski rad i o čijoj kandidaturi ovisi HDZ-ova vladavina drugim najvećim gradom u Hrvatskoj, kao i s desecima blijedih, neprepoznatljivih, anonimnih kandidata.

Ali to je današnji HDZ. Kad se iz kombinacija izbace radikali i ekstremisti, a to je pola stranke, kad se odbace kompromitirani i korumpirani, a to je druga polovica, i kad se gurnu u stranu stranački protivnici, ispada da Plenković ima prilično plitak bazen kadrova iz kojih može regrutirati kandidate za izbore. Osobito lokalne, u toliko mnogo jedinica lokalne uprave i samouprave, gdje mu treba vrlo mnogo kandidata.

Plenković je obećavao novi HDZ, a on je sad spao na Filipovića, Mihanovića i druge kandidate iz trećeg ešalona.
I nije onda nikakvo čudo da se upravo Plenković trudi voditi njihove kampanje, promovirati ih i hvaliti, opravdavati i braniti. Ne samo da oni nisu sposobni sami to učiniti nego o njima ovisi daljnja karijera Andreja Plenkovića na čelu HDZ-a.