Desničari uvijek nasjednu na isti HDZ-ov mamac

Jurica Galoic (PIXSELL)
Povijest hrvatske desnice stalno se ponavlja - malo su potrebni vlasti, pa skupe mrvice, a kad nestane potreba nestanu i oni
Vidi originalni članak

Dr. Hrvoje Tomasović, dugogodišnji član HSP-a i čelnik pravaškog HDSSD-a, sada je postao član HDZ-a. Svoje razloge objasnio je na Facebooku gdje je napao vođe desnice nazvavši ih "umišljenim likovima".

"Moram naglasiti da mi je dosta više natezanja na navodnoj desnici koja to zapravo nije, s umišljenim likovima koji misle za sebe da su najpametniji, da trebaju biti vođe desnice! Na moju žalost ili sreću sve sam ih upoznao i poznam ih u dušu kakvi su, pa će mi njihova osuda ovoga moga čina značiti kao lanjski snijeg. Svi ti lažni vođe desnice su u svojoj biti ulizice HDZ-eu koji su mislili da je lakši put do sinekura (para) preko manjih stranaka jer je manja konkurencija. U HDZ-u bi morali imati bar minimum neke škole ili fakulteta za razliku. Ne znam koji od pravaških čelnika ima ikakav fakultet, a predstavljaju stranku hrvatskog intelektualizma osnovanu od vrhunskih intelektualaca poput Starčevića? Dosadila mi ta luzerska, posvađana, zavidna, razjedinjena kvazi desnica koja nije mogla čak ni na ove EU izbore zajedno pa sada imamo posvađane neke suvereniste i neke nezavisne koji zajedno dobivaju 9 posto, a ovako će dobiti svaki po 3 posto", napisao je Tomasović.

Novi val Stvara se novi HDZ uz jedno pravilo - bez Vasinih ljudi!

I tu je poprilično jasno prokazao probleme hrvatske desnice. Sve dok je HDZ-a, oni će uspješno poslovati. Počnimo od nekih malo svježijih primjera u liku i djelu Ivana Tepeša, Zlatka Hasanbegovića i Brune Esih. Zlatko i Bruna nisu bili značajnije politički eksponirani dok ih u visine nije podigao Tomislav Karamarko u njegovoj ofanzivi nadesno. Tepešev HSP Ante Starčević ušao je u široku desnu koaliciju, Domoljubnu, i zadržao se na vlasti točno do odlaska Karamarka iz HDZ-a. Onog trenutka kad je Plenković preuzeo uzde bilo je jasno da će svi ti razni HSP-ovi opet nestati s političke karte Hrvatske. Jednom kad su nestali s popisa HDZ-ovih koalicijskih partnera su izgubili i one mrvice utjecaja koje su imali u politici. Tepeš je dobio poziciju zamjenika ravnatelja Hrvatske matice iseljenika. 

Glavni tajnik HSPAS-a Pero Ćorić ispričao je za Novi list kako mu je HDZ preuzeo neke od najutjecajnijih članova.

"Tako su recimo zaprijetili našim članovima koji su bili na pozicijama pomoćnika ministara da moraju ili ući u HDZ ili će ostati bez funkcija. Na kraju je naš predsjednik splitske organizacije Marko Madunić, te Zdravko Vukić iz Osijeka iz naše stranke prešao u HDZ. Ovakvih se metoda takozvanih briselskih dečki ne bi posramio ni sam Ivo Sanader", rekao je Ćorić krajem 2017. godine.

Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović uspjeli su pronaći svoju nišu na gradskoj razini pa sjede u skupštini Grada Zagreba, ali čini se da nemaju mogućnosti za nešto više. Hasanbegović je čak i potjeran iz stranke nakon što se kandidirao na Bruninoj listi na lokalnim izborima. I to usprkos činjenici da je bio član predsjedništva HDZ-a.

Vođa je jedan Partija se skrivala iza Tita, a HDZ-ovci iza Tuđmana

Njih dvoje držali su ljestve Milanu Bandiću dok je trebalo maknuti naziv Trga Maršala Tita, ali i to prijateljstvo je puklo. Sada njih dvoje životare kao manje važni skupštinski zastupnici, a donedavno su pozivali na red čak i premijera Plenkovića ili, u slučaju Hasanbegovića, obnašali i ministarsku dužnost. Ne smijemo zaboraviti niti to da je Bruna Esih svojevremeno bila i počasna izaslanica Kolinde Grabar Kitarović na obilježavanju kod jame Jazovke.

Kako se Kolinda riješila Brune, tako se relativno nedavno riješila i bliskog suradnika Velimira Bujaneca. Više mu ne dolazi u goste, a on joj uzvraća prijetnjama o pisanju knjige s raznim pikanterijama. Koliko god utjecaja Bujanec imao u određenim desničarskim krugovima, činjenica je da on nije ni blizu ikakvom važnijem statusu u široj javnosti. Da nije tako, njegovi redovni i dragi gosti ostvarivali bi značajnije izborne uspjehe. Sve dok je riječ o Glasnoviću i njemu sličnima, Bujanec će ostati u svojoj medijskoj niši, a njegovi gosti u političkoj.

Rascjepkanost desnice nije neka novost. Svjedočili smo tome još tamo 2011. godine kada je na sjednici HRAST-a došlo do tučnjave između najviših dužnosnika te stranke. Predsjednica je bila Željka Markić, a među navodnim sudionicima spominje se ime Ladislava Ilčića. Čak i tri godine kasnije, dok se trebalo raspravljati o mogućoj koaliciji s HDZ-om, opet je došlo od naguravanja i navodnog šamaranja budućih saborskih zastupnika. Kad već spominjemo Ilčića, sjetit ćete se da je i on nekad bio saborski zastupnik da bi se danas vratio sitnoj politici. Sve zato što ga se Plenkijev HDZ odrekao.

Na margine politike gurnut je i Anto Đapić, koji se tu i tamo javi s pomalo nebuloznim najavama o ulasku u Sabor. Nekad najmoćniji HSP-ovac u državi danas vodi minornu stranku maštovitog imena - Desno. Najavio je Đapić da želi politiku po uzoru na Orbana, što nas ne bi trebalo čuditi, ali obzirom da Đapiću nema više povratka u visoku politiku, snovi o 'Orbanovoj Hrvatskoj' ostat će samo snovi.

Ne treba zaboraviti ni Marijanu Petir. Dok je bila u milosti svoje bivše stranke HSS Petir je imala šanse ostvariti kakvu takvu političku karijeru, što joj se i ostvarilo ulaskom u EU parlament, ali nakon što ju je Krešo Beljak spektakularno izbacio iz stranke, Petirka je bila prisiljena nedavno potpise za izbore za novi mandat u Bruxellesu tražiti po oltarima. Kako će proći na izborima, tek trebamo vidjeti, ali teško da će Marijana Petir samo uz podršku pojedinaca nastaviti karijeru u Europi. Ona je tako jedan od boljih primjera kako su hrvatski desničari bez podrške velike stranke i infrastrukture osuđeni na opskurni politički status.

Jedina koja unatoč svim desničarskim nedaćama u Hrvatskoj uspijeva odolijevati je Ruža Tomašić, koja ipak za razliku od svih navedenih nešto i radi. Njezin angažman u Europskom parlamentu nije ostao nezapažen, a i boravak u Bruxellesu joj ipak donosi više koristi nego štete, jer je manje u društvu domicilnih fašista, pa joj je tako imidž ostao neokaljan.

Povijest hrvatske desnice je zapravo već odavno pokazala da desničari imaju priliku samo kad su nužno zlo za nekoga tko je u tom trenutku na vlasti, obično HDZ, ali one sekunde kad potrebe više nema, nema ni njih. Davno se to pokazalo nakon smrti Franje Tuđmana kada je trebalo reformirati HDZ. Ivić Pašalić, Drago Krpina i njima slični više nisu bili podobni za vrh stranke. Okrenuli su leđa i raznim drugim likovima s kojima su se voljeli pokazivati u javnosti, poput Ljube Česića Rojsa, a tko se danas sjeća Mirka Čondića koji je 2001. sa splitske Rive prijetio Ivici Račanu i Stipi Mesiću.

Mirko Ćondić je skupa s ostalim braniteljima tada bio najzaslužniji za uspon Ive Sanadera, koji je skupa s njima grmio po Rivi i govorio zastrašujuće stvari. Godinama kasnije Sanader se šepirio na premijerskoj stolici, Hrvatska je počela proces ulaska u Europsku Uniju i ljudi poput Ćondića više nisu bili poželjni u njegovom okruženju.

Sličnu stvar je izveo Karamarko sa šatorom u Savskoj. To je neka druga priča, ali također savršeni primjer čemu u hrvatskoj politici služe radikali, desničari...  

Posjeti Express