Komunisti su voljeli svoje kongrese i skupove održavati pod Titovom slikom. Voljeli su pod Titovom slikom promovirati bratstvo i jedinstvo, zaklinjati se da s Titova puta nikad neće skrenuti. Pod Titovom slikom Predsjedništvo CK SKH donijelo je u prosincu 1989. godine odluku o održavanju prvih višestranačkih izbora. A tad je državu preuzeo HDZ. Koji danas, pod slikom Franje Tuđmana, kreće u kampanju za europske izbore, zaklinjući se da će "sačuvati vrijednosti i nauk velikana dr. Tuđmana".
I to na čelu s nositeljem liste, mladim 30-godišnjim Karlom Resslerom, koji se hvali da je upravo Franjo Tuđman njegov "politički uzor". "Moj politički uzor jest prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. On je izvanredno razumio međunarodne okolnosti i imao mudrost u vođenju unutarnje politike u teškim okolnostima vojne agresije", izjavio je Karlo Ressler za Jutarnji list.
I kao što su hrvatski komunisti do kraja svoje vladavine slijedili i veličali djelo Josipa Broza Tita, tako HDZ, ovaj tko zna koji po redu "novi HDZ", ulazi u još jedne izbore zaklinjući se u djelo Franje Tuđmana. Njegova slika je sve veća i veća, ne radi se ovdje više samo o Tuđmanovoj bisti koja je Karamarkovih godina nenametljivo ukrašavala pozornicu na stranačkim skupovima.
Sad se govori drže pod impozantnim Tuđmanovim posterom koji bi zlonamjernike mogao čak asocirati na komunističke skupove sjevernokorejskog tipa. Tuđmanova slika mora biti dovoljno velika kako bi se HDZ uspio iza nje sakriti. Sakriti svoje prljavštine, laži, afere, skandale, prevare i obmane, sakriti svoj manjak političke karizme, moderne ideje i ideologije, sakriti činjenicu da je upravo prije nekoliko dana Ivo Sanader - onaj koji se svojedobno zbog Tuđmana ispričavao hrvatskim građanima - završio u zatvoru zbog kriminala.
Možda je Karlo Ressler nositelj liste HDZ-a, ali Franjo Tuđman vodi HDZ na europske izbore. Što je opet logično - HDZ je na svojim službenim stranicama izbrisao svu povijest stranke nakon 1999. godine. S Tuđmanovom smrću završila je jedna, ali i započela nova era u kojoj je HDZ odlučio pobrisati, pljunuti i zaboraviti sve što se događalo u zadnjih dvadeset godina. Kult Franje Tuđmana trebao bi zamazati oči biračima, izmamiti nostalgičnu suzu na oči članovima stranke, pokriti oči svim zlonamjernim kritičarima.
Tuđmanova slika postala je nova HDZ-ova ikona. Ikona onoga što bi trebao biti novi HDZ. A taj novi HDZ očito nema svojim biračima ponuditi ništa više od Franje Tuđmana, političara nekog davnog vremena, pregaženih ideja i arhaičnih shvaćanja. Pitanje je samo što stoji iza Tuđmana: sadržaj ili puka forma? Ressler je, primjerice, hvalio Tuđmanovo "izvanredno razumijevanje međunarodnih okolnosti".
Premda je upravo pod Tuđmanom Hrvatska postala izolirana državica na rubu sankcija i koja je, zbog Tuđmanova nasljeđa, odnosa prema BiH i prema ratnim zločinima, kasnila s ulaskom u NATO i EU. Tuđman je, ne zaboravimo, završio na presudi Haškog suda za podjelu BiH i zločine u toj zemlji. Hvalio je Ressler i Tuđmanovu "mudrost u vođenju unutarnje politike u teškim okolnostima vojne agresije".
A kad je ta agresija zaustavljena, Tuđmanov HDZ okupirao je Hrvatsku, uzurpirao Domovinski rat, prisvojio domoljublje, uništavao opoziciju, prozivao kritičare... Je li to uzor za ovaj novi HDZ? Tuđmanovo naslijeđe uključuje i pretvorbu i privatizaciju, ali i gušenje medija, zloupotrebu represivnog aparata, pokoravanje pravosuđa, služenje jednoj partiji i nadasve kult ličnosti, s lentom, bijelom maršalskom uniformom i operetnom ikonografijom u totalnom neskladu s vremenom i prilikama.
Je li to naslijeđe "velikana Tuđmana" koje ovaj novi Plenkovićev HDZ želi slijediti? Možda i jest, ako se uzme Plenkovićev odnos prema medijima, pravosuđu, institucijama, opoziciji, policiji i tajnim službama koje su pod sve većom kontrolom njegova HDZ-a. Ali opet, ako se zaklinju u naslijeđe Franje Tuđmana, zašto HDZ onda radi protiv mirne reintegracije Podunavlja? Zašto Katolička crkva počinje upravljati državom, a klerikalci koji bi u Tuđmanovo doba bili smatrani ridikulima pišu Ustav i zakone?
Tuđman je micao crnokošuljaše i nije dao da se makne Tito. HDZ je oboje pogazio. Kojemu se onda Tuđmanovu nasljeđu HDZ klanja? Zar samo onom iz 1991.? Franjo Tuđman simbolizira podjele u društvu, odbacivanje političke suradnje i dijaloga, prozivanje neprijatelja, unutarnjih i vanjskih. U Tuđmanovo doba opozicijski kandidati fizički su napadani na predizbornim skupovima. Je li Plenkovićev nasrtaj na Nikolu Grmoju svojevrsni hommage tom vremenu?
Ako se ne radi o svemu tome, onda je Franjo Tuđman samo smokvin list ovom novom HDZ-u pod kojim se skrivaju politička impotencija i manjak sadržaja. Zar ovaj novi HDZ nema svojim biračima i hrvatskim građanima ponuditi ništa više od Franje Tuđmana? I to Tuđmanova ratnog nasljeđa, trideset godina nakon rata?
I to, zamislite, na čelu s posinkom Vladimira Šeksa, Tuđmanova stranačkog protivnika, jednog od nositelja stranačke opozicije Tuđmanu i političaru koji se nakon Tuđmanove smrti hvalio da će vratiti demokraciju u Hrvatsku. Partija se skrivala iza Tita, kao što se HDZ skriva iza Tuđmana. Što se, uostalom, i očekuje od duhovnih nasljednika Saveza komunista.
