Velšanin Kenner Elias Jones od malih je nogu bio rođeni performer. S devetnaest godina, kao dječak iz crkvenog zbora s "anđeoskim glasom", nosio je križ na čelu procesije prilikom investiture princa Charlesa 1969. godine u svom rodnom Caernarfonu. Događaj su putem televizije pratili stotine milijuna ljudi diljem svijeta, diveći se dirljivom prizoru velškog mladića u službi budućeg kralja. No, taj urođeni talent za scenski nastup pomogao mu je da izgradi život pun obmana i prijevara koje su se protezale na tri kontinenta.

Nevjerojatnu životnu priču o Jonesu, kojeg je jedan američki policajac opisao kao "najboljeg prevaranta" kojeg je ikada sreo, sada donosi novi dokumentarni film. Čini se kako je uloga kreposnog dječaka iz zbora bila možda i njegova prva velika prevara.

Tog ljetnog dana 1969. križ je trebao nositi drugi dječak, no Jones je prišao biskupu i uvjerio ga da su se svi ostali složili kako bi upravo on trebao preuzeti tu čast pred kamerama cijelog svijeta.

​- Nitko se s tim nije složio. Bilo je to zaista lukavo - prisjeća se u filmu "Con Jones: Najbolji svjetski prevarant" njegov kolega iz zbora Kevin Doughty.

Bio je to samo početak. Već ranih sedamdesetih, tijekom studija u Sheffieldu, Jones ulazi u politiku, gdje je opisan kao "popularan, karizmatičan, velikodušan i uslužan lik". Toplo su ga prihvaćali u svakom društvu, no prvi znakovi za uzbunu već su bili tu. Prvu osudu za prijevaru zaradio je 1973. godine, a samo dvije godine kasnije osuđen je na 12 mjeseci zatvora u Londonu.

Nakon izlaska iz zatvora, sudbonosni susret u Walesu otvorio mu je vrata novog kontinenta za njegove aktivnosti. Kanađanka Lee McKenzie bila je fascinirana Jonesom kada ga je upoznala 1979. dok je radio u turističkom informativnom centru.

​- Bio je šarmantan, inteligentan. Dolazio je iz kulture koju sam željela upiti - kaže ona.

Njihova veza, održavana strastvenim pismima, preživjela je čak i njegovu novu zatvorsku kaznu 1980. godine, tijekom koje ju je uvjeravao da je lažno optužen. Vjenčali su se u Vancouveru odmah po njegovom izlasku na slobodu. No, Jonesovo ponašanje nije se promijenilo. Nagomilao je dugove, opljačkao njezin novac i izmislio priču o ucjenjivaču iz zatvora koji im prijeti. Stres je kod Lee izazvao pobačaj. Iako se vratila u Kanadu, Jones ju je pismima molio za oprost, a ona mu je, na nagovor svećenika, odlučila pružiti još jednu priliku.

Američki san i bijeg u Afriku

Sponzorirala je njegov dolazak u Kanadu, gdje se on odmah uključio u rad Liberalne stranke, no ubrzo je novac počeo nestajati. Lee je zamalo uhićena na svom radnom mjestu nakon što je Jones krivotvorio njezin potpis na čekovima. Psihijatar kojeg je posjetio na njezin nagovor dijagnosticirao mu je sociopatski poremećaj osobnosti i upozorio je: "Sposoban vas je ubiti, emocionalno ili duhovno, a ne mogu isključiti ni fizički. Morate ga izbaciti iz svog života."

Nakon što ga je zamolila da joj "da prostora", pobjegao je u Virginiju u Sjedinjenim Državama, gdje se 1984. predstavio kao iskusni novinar BBC-a i Economista kako bi dobio posao u lokalnim novinama. Uzorak se ponovio: volontirao je za Republikansku stranku i ponovno krao. Ovaj put kazna je bila znatno teža - osuđen je na devet godina zatvora.

Nakon samo dvije godine pušten je uvjetno, no prekršio je uvjete i pobjegao natrag u Kanadu, gdje ga je bivša supruga Lee prijavila policiji. Ponovno je završio u zatvoru, gdje je tijekom pobune zatvorenika postao njihov elokventni glasnogovornik u medijima, čime je privukao pažnju jedne crkvene vođe. Elsie Hager, gotovo dvostruko starija od njega, postala je njegova druga supruga i novi izvor novca. Kad su ga kanadske vlasti 1991. odlučile deportirati, napravile su kobnu pogrešku dopustivši mu da sam ode na let. Umjesto toga, pobjegao je u Kaliforniju, gdje se hvalio poznanstvom s princom od Walesa i "Lady Di".

Nakon što su ga američke vlasti konačno protjerale, vratio se u Britaniju, no ni tu nije mirovao. Nakon što je godinama lažno tvrdio da je novinar, 1993. prijavio se za posao na BBC Walesu, izmislivši impresivan životopis. Gotovo je uspio, no prepoznao ga je urednik koji je s njim išao u školu.

Lažni liječnik i konačni susret

Njegove prijevare postajale su sve opasnije. Suočen s novim optužbama, pobjegao je u zabačeni dio Kenije, gdje se predstavljao ne samo kao anglikanski đakon, već i kao umirovljeni kardiokirurg. Bez ikakvog medicinskog znanja, liječio je stotine djece i vodio klinike za oboljele od AIDS-a. Oženio se lokalnom ženom i posvojio dva dječaka.

No, laži su ga ponovno sustigle. Bježeći pred vjerovnicima i novinarima, 2009. godine s obitelji odlazi u Amsterdam, gdje traži politički azil. Nakon što je i ondje prevario ljude za tisuće eura, nestaje bez traga.

Filmski redatelj Marc Edwards, koji je Jonesovu priču pratio 30 godina, konačno mu je ušao u trag. Pronašao ga je u dobi od 75 godina u staračkom domu u Münchenu. Njegova prva supruga, Lee, posjetila ga je kako bi napokon dobila odgovore.

​- On je i danas misterij kao što je bio i prije 30 godina. Mora se osvrnuti na svoj život i znati da ništa od toga nije imalo smisla - kaže Edwards.

Pred Lee, onemoćali Jones izrazio je žaljenje zbog svoje prošlosti, a ona je odlučila vjerovati da je njegovo pokajanje iskreno. Ipak, možda najistinitije objašnjenje vlastitih postupaka dao je tužiteljima mnogo godina ranije:

- Ja sam školski primjer sindroma varalice, onaj koji laže bez obzira na to mora li ili ne. Ponekad znam lagati, ali ne mogu se zaustaviti. Ponekad se ne želim zaustaviti. A ponekad jednostavno ne shvaćam da lažem.