Razdoblje života između djetinjstva i početka zrelog doba u čovjekovu životu obično se karakterizira kao mladost. Mladost je samo jednom, ne traje dugo, mladost ima snage, usudi se, privlačna je, i u osobnim životima, u uspomenama kroz koje pričamo priču o sebi, kasnije prerasta u mitove. Mitovi su univerzalni; da je u mladosti sve bilo bolje, da se živjelo bezbrižnije, čini se da je svega bilo više, pa i kad nije, mladost ima te boje da najcrnja razdoblja u povijesti društva i pojedinca oboji u šareno. Mladost koja je to bila tijekom rata sklona je i najstrašnije periode u jednom društvu prozvati danima ponosa i slave, ne zato što je u njima zaista bilo slavno, nego zato što je to bila njihova mladost, jer su tada bili na vrhu, u naponu snage, jer su život, kakav god da je bio, ispijali naiskap, kako to obično mladost radi.

U neuređenim i korumpiranim društvima političke elite često parazitiraju na tuđoj mladosti, šaljući mladost u rat, tražeći od mladosti žrtvu, ucjenjujući je ispranim domoljubljem, ne bi li mlade ljude natjerali da ostanu živjeti u nepovoljnim uvjetima, dok sami vlastitu djecu školuju u inozemstvu. Traže od drugih ono što sami, dok su bili mladi, nikad nisu dali, pozivaju na ispunjavanje kojekakvih dužnosti naspram apstraktnih pojmova djedovine, kolektiva, suverenosti, baš kao u današnjoj Hrvatskoj, a sve kako bi očuvali sustav u kojem profitiraju.

Jedan od nedavnih primjera takve manipulacije su i poslanice hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović mladima, predsjednice koja je predizbornu kampanju temeljila na odlučnoj brizi za njihovu budućnost, iako je, ako ćemo pravo, dobar dio svojih mladih godina provela izvan domovine. Ono što u zadnje vrijeme možemo čuti od nje nisu više izdvojeni incidenti u kojima se predsjednicu tu i tamo uhvati u iskrivljavanju i podešavanju činjenica iz njezine biografije, čak i uz najdobronamjernije natezanje, jasno je da država na čelu ima osobu sklonu ozbiljnoj fikcionalizaciji stvarnosti. Njezin posebno senzibilizran odnos prema mladima u proteklih nekoliko mjeseci doživio je vrhunac ironije.

U svojem dirljivom govoru povodom proslave međunarodnog priznanja Republike Hrvatske posebno se zahvalila svim diplomatima i diplomatkinjama s kojima je u to vrijeme, u danima ponosa i slave, kad je mladima u Hrvatskoj bilo posebno teško, surađivala. Mnogi mladi su u to vrijeme ginuli na bojištu ili bili protjerani iz svojih domova ili dovedeni na rub siromaštva jer su im roditelji ostali bez posla. A što je tada bilo s predsjedničinom mladošću? Iako je ozbiljno posvećena izgradnji dojma da je ona kao predsjednica tu oduvijek, ispada da je tad imala 23 godine, završavala Filozofski fakultet i počela raditi u Ministarstvu znanosti.

Koliko je predano mogla raditi na međunarodnom priznanju Hrvatske ostaje izračunati prvašićima koji broje do dvadeset, i to bez kurikularne reforme. Jer ako je u Ministarstvu počela raditi 1. 1. 1992., kako navode oni koji je brane, a službeno priznanje je uslijedilo 14 dana kasnije, ako oduzmemo neradne dane do Sveta tri kralja, ostaje tjedan dana predanog rada koji je sigurno ostavio neizbrisiv trag u kreiranju vanjske politike kroz, valjda, sustav obrazovanja. Mit je, rekli smo, univerzalan. Jedno od najčvršćih obećanja iz predizborne kampanje pored preseljenja u Visoku, gdje je malo nedostajalo da ode sama s koferom ili lupanja šakom o stol i pozivanja Vlade na red, bilo je posebna briga za mlade kroz najavljivano osnivanje Kabineta za mlade.

Političke akrobacije 'Američka turneja' kruna serije Kolindinih gafova

Trag o njemu neko je vrijeme postojao na njezinoj internet-stranici, ali prije dva mjeseca doznalo se da on nikad nije bio ustrojen. Uskoro je, kao i mnogi drugi sadržaji, misteriozno nestao sa stranice. Još je nevjerojatniji bio slučaj s takozvanim povjerenikom za mlade Tomislavom Madžarom, koji je neko vrijeme postojao, ali je također isčezao s Pantovčaka još u jesen 2015. Kako bismo dobili jasnu sliku o mladima, tj. o mladima koji su proizvod suverene Hrvatske i koji nemaju potrebu iz nje odlaziti, dovoljno je da proučimo životopis predsjedničina povjerenika. Sigurna sam da on najbolje utjelovljuje distinkciju između mladih koji će ostati i mladih koji odlaze.

Inače, sad već bivši, samozatajni povjerenik ima vrlo prpošnu i mladenačku biografiju u kojoj se može doći do zaključka da mu je briga za mlade, baš kao i predsjednici, upravo na prvome mjestu. Po formalnom obrazovanju Tomislav Madžar je liječnik podrijetlom iz Ljubuškog, a u medijima je postao poznat po svojoj udruzi Mladi u Hrvatskoj, kojoj je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić dodijelio na korištenje stan od 180 kvadrata u strogom centru Zagreba, i to svega dva mjeseca nakon što je udruga osnovana, a da uopće nije bila aktivna.

Doduše, najavljivali su u medijima kompleksne programe različitih sadržaja, kulturnih, športskih, edukativnih, mnoštvo seminara, tribina, projekata, a sve u cilju očuvanja Hrvatskih i hercegovačkih vrednota. Ovo zadnje nije bila ironija. Ako danas posjetite mrežne stranice Udruge, neće vas zasuti informacijama o članovima, aktivnostima, projektima, tek jedan događaj se kočoperi ondje, sudjelovanje u Govorničkoj školi u Crikvenici i božićna čestitka.

Nema podataka o osnivaču, samo šuplje floskule o promicanju interesa i aktivnosti mladih u Hrvatskoj. I da, dvije fotografije slučajnih mladih skinutih s photostocka koji najvjerojatnije u Hrvatskoj nikad nisu ni bili. Povjerenik je navodno osobno odgovoran i za prvi televizijski nastup uoči početka predsjedničke kampanje koji je Kolinda Grabar Kitarović odradila u emisiji mladog Bujanca. Uz strast prema politici i liječničkom pozivu, ovaj je mladac, po svemu sudeći, i veliki ljubitelj glazbe. Kroz karijeru bavio se organizacijom koncerata s velikim estradnim zvijezdama: od Nine Badrić do Halida Bešlića, Mate Bulića, Thompsona i drugih.

Na obrani svojeg doktorata o sportskim ozljedama, kojoj je nazočila i predsjednica, zapjevao je i sam Halid Bešlić. O mladosti, o ludosti! Kako su svi najavljivani projekti za mlade neslavno propali, kako su oni rođeni u slobodnoj Hrvatskoj već sad na pragu zrelosti, predsjednici nije ostalo ništa drugo nego da promijeni ploču, kao što je i učinila u zadnjem intervjuu te mladima poželi sretan put u daleki svijet. I usput se okrene starim prokušanim trikovima, uz obavezan Šeksov savjet.