U ožujku 2013. Slobodna sirijska vojska (FSA) skupa s al-Kaidinom oružanom skupinom Jabhat al-Nusra oslobodila je Raqqu, grad na istoku Sirije, donosi Guardian pregled knjige o stanju u tom gradu. Napadali su kipove Assada, oslobađali su zatočenike, održali su hip-hop koncert. Aktivisti su održavali ostrašćene debate o tome kako da oblikuju demokraciju koja je trebala doći. Osnovali su lokalno vijeće, al-Nusra je osnovala šerijatski sud. A onda, ISIL, odnosno Daesh, skupina sa zapovjedništvom u Iraku, odvojila se od al-Nusre.

Potrajalo je neko vrijeme dok je FSA u Raqqi oslabila pod udarom zračnih udara i "zaokupljenja borbama protiv režima na drugim mjestima". U siječnju 2014. Daesh je zauzeo cijeli grad. "Oteli su ga revolucionarima koji su sve žrtvovali kako bi ga oslobodili", a džihadisti su odmah uveli strahovladu. Neki su ljudi pobjegli, neki su se pokorili, a neki su se opirali koliko su već najbolje mogli.

Novac ili bič ISIL ostaje bez novca - objavili novi cjenik za usluge i prekršaje

Autor pod pseudonimom objavio je "Dnevnike iz Raqqe", riskirajući život kako bi se probio kroz komunikacijsku opsadu ISIL-a. Njegova skupina al-Sharqija 24 uspostavila je kontakt s BBC-jevim dopisnikom Mikeom Thomsonom, te je najsirovija verzija knjige emitirana u programu Radio 4. Priča je podjednako i snažna i dinamična, ali je riječ i o ne-fikciji ispričanoj jasno i hitno. Samer je ljude Raqqe, grad koji jest bio konzervativan, ali i ujedno duboko civiliziran još od doba Babilona, opisao kao skromne i prijazne.

Pod Assadom, autorov otac je završio u zatvoru nakon što je potegnuo pitanje korupcije. Obitelj je svojim imetkom morala platiti njegovu slobodu. Samer opisuje i kako je i sam zatočen 2011. i kako su ga mučili zbog sudjelovanja u proturežimskim prosvjedima. Potom je opisao i kako je pobjegao na oslobođeni teritorij, da bi se vratio nakon što je režim izgubio grad. ISIL-ova okupacija donijela je nadrealnu mješavinu baathističkog totalitarizma i salafističkog islamističkog džihadizma.

Novi vlastodršci uveli su pravila o odijevanju za oba spola, zabranili su pušenje i TV, uveli su obavezne molitve, čak i nastavu i tečajeve iz šerijata, gdje su ljudima govorili da su heretici koji se moraju ponovno uvesti u islam. ISIL kamenuje žene, baca gayeve s krovova, iživljava se na djeci i regrutira ih. Prilikom pogubljenja okupljaju ljude otprilike kao da upriličuju predstavu. "Otpadnike", umirovljene vojnike režima, revolucionare, građane novinare... mačem im režu glave po trgovima i po okolici.

Irak "Preživio sam u ISIL-u. Dvije godine sam se odijevao kao žena..."

Glave im potom vješaju po uličnim svjetiljkama i nabijaju po ogradama parkova. Samer glasno proklinje kad otkrije da su glavu odrubili i njegovom susjedu, zbog čega ga uhićuju i bičuju. To je bio njegov prvi dotical s ISIL-om. Sljedeći je bio kad su njegovu djevojku silom oženili za ISIL-ovca. U zraku divlja rat. Amerikanci udaraju avionima po ISIL-ovim zgradma, Rusi avionima udaraju po tržnicama. Pogođenje i Samerov dom, ubijen mu je otac.

ISIL kao odgovor zaoštrava ugnjetavanje. "Svaki put kad se osjećaju ugroženima, oni se iskaljuju na nama." Svaki aktivist je potencijalna meta. Svi pate uslijed cijena koje divljaju. Dok od gladi polumrtvi stanovnici spaljuju knjige kako bi si zagrijali vodu, odlično plaćeni džihadisti uvode porezni sustav koji se ne razlikuje od najobičnijeg reketa. Samer se opire pisanjem. Kako su internetski caffei puni špijuna, on šifrirane tekstove šalje u svijet preko posrednika.

No, u jednom trenutku se oko njega steže mreža. Njegovog prijatelja Anasa su razapeli. Potom čovjek po imenu Khalid, koji je upamtio cijeli Kur'an, kritizira ISIL-ovo bogoslužje, pa i njega pogube kao "neprijatelja islama i Alaha". "Islam je najdragocjenija stvar koju imamo", piše Samer, "iskra svjetla u ovim vrlo mračnim vremenima." Muslimani Raqqe strašno zamjeraju ISIL-ovu zloporabu njihove religije "kojom prikrivaju svoj kriminal".

Rat u Siriji Zbog ovoga je Alep prekretnica u ratu i ovi su mitovi razbijeni

Samo šačica stanovnika postali su uvjereni vjernici, u pravilu je riječ o neprilagođenim ljudima poput Waleeda, mentalno poremećenog usamljenika koji je pogubio vlastitu majku jer nije bila lojalna. Samer konačno uspijeva pobjeći, postepeno, izbjegavajući kontrolne točke kroz sjever u kojem više nije ostao nitko. Oni koji mu se putem pridružuju i sami maju vlastite jezive priče.

Na kraju završava u logoru koji se nalazi još uvijek u Siriji, u kojem manjka i hrane i lijekova, nad kojim kruže avioni, prekrcan "ljudim a poput mene, tisućama koji su pobjegli iz svojih domova bilo pred ISIL-om ili pred Assadovim režimom". Kao zaključak, on izražava nadu Sirijaca za promjenama koja još postoji, ali i strah, razočaranje i rastući očaj ljudi koji jedino žele imati vlast nad sobom, a kojima konstantno netko vlada. Što će, naposljetku, zamijeniti ISIL?

Povratak Assadove tiranije, koja se "hrani mrakom i sve je snažnija", nije rješenje. Poput mnogih Sirijaca, Smaer vjeruje da "postoji posebno razumijevanje između režima i ISIL-a, poput onog između oca i sina". Ibna Khalduna, povjesničara iz 14. stoljeća citira na samom početku: "Tirani dovode okupatore."

Klub Reina Ubijte me: Okrutni terorist zahtjeva smaknuće

Istodobno, Samera je strah i od togsa da bi oslobođenje preko pretežno kurdskog SDF-a (Sirijskih demokratskih snaga) koje podupire SAD, a koji se ubrzano približava Raqqi, naprosto značilo "prelazak iz jedne jezive okupacije u drugu". A kako oni koji su još uvijek zatočeni u gradu, preživljavaju? Ne tako da žive u sadašnjosti. Mudar čovjek je Smaeru savjetovao: "Zamisli da hodaš po užetu razapetom između dvije planine. Sadašnjost je tlo duboko ispod tebe. Usredotoči se samo na prelaženje do druge planine."