U intervju za Blic predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik odgovarajući na pitanje što se može očekivati nakon ultimatuma hrvatskog i bošnjačkog člana u vezi sa formiranjem vlasti na nivou BiH odgovorio je "ako će Željko Komšić i Šefik Džaferović imenovanje predsjedavajućeg Savjeta ministara uvjetovali nastavkom NATO puta BiH, od NATO-a neće biti ništa".

"Nema NATO, eto što možemo očekivati. Republika Srpska je rekla da NATO nije naš nacionalni ni državni interes. Možda smo nekad mislili ili morali misliti da je to moguće, sada mislimo da nije ni fer ni pošteno da narod koji je NATO bombardirao bude članica te organizacije'', naglašava Dodik.

Znači li to blokadu BiH?

Ja ništa ne blokiram. Kao predsjedavajući Predsjedništva zakazao sam tri sjednice. Imali smo ozbiljnu priliku da formiramo Savjet ministara BiH do Nove godine. Po zakonu, Predsjedništvo je dužno 15 dana nakon formiranja Kolegijuma Predstavničkog doma dostaviti prijedlog kandidata za predsjedavajućeg Savjeta ministara. Dogovorio sam konzultacije, a onda su mi oba člana rekla da pričekamo. Sada govorimo o kršenju zakona. Oni misle da po zakonu treba postupati kada to njima odgovara, a kada misle da im ne treba, onda ne moraju. Sarajevo je inače mjesto u kojem uvijek negdje krenete i nikada nigdje ne stignete. Čim uđem u zgradu Predsjedništva, dok hodam hodnicima i kabinetom, sve škripi. To me podsjeća na Bosnu, to je sinonim za BiH. Škripanje.

Susrećete li se sa članovima Predsjedništva mimo službenih sastanaka?

Ne. Meni Džaferović ni Komšić nikada ne bi mogli biti prijatelji, niti im vjerujem. U Bosni vrijedi pristup da nas koji dolazimo iz RS uguraju da participiramo u nečemu, da smo pokriće za neku idilu koja tamo ne postoji. Mislim da mi trebao zastupati RS, a to ne podrazumijeva neku idilu. Iz tog predstavljanja i borbe za Srpsku proizlazi da mi tamo moramo napraviti nacionalnu reprezentaciju protiv koje su oni. Oni su za građansku državu, a to znači princip dominacije u kojem Bošnjaci kao najveći narod trebaju birati i srpskog člana Predsjedništva BiH, kao što sada biraju i hrvatskog. Kada bi se sagledali svi problemi u svijetu, da je netko ozbiljan u pristupu funkcioniranja i vođenja države, našem prostoru je najracionalnije ostati izvan bilo kakvog vojnog saveza. Posebno ako imamo u vidu opći animozitet  Zapada, Rusije, a i Kine i SAD-a. Zašto bismo bili izloženi nečemu? Mi nismo odlučujući faktor. Hrvate razumijem, to je zato što je Hrvatska u NATO-u. Bošnjaci su ovdje problem. S druge strane vidljivo je da se Turska izvlači iz onoga što jest NATO. Ona ostaje formalnu unutra, ali velika NATO baza Incirlik je već iseljena, tamo nema drugih NATO snaga. Ali kada razgovarate s njima u Sarajevu oni su isključivo za NATO. Meni je to razumljivo samo iz jednog razloga, zato što je NATO bio 1995. godine na njihovoj strani i omogućio im određeni vojni rezultat. Da nije bilo NATO-a oni nikada ne bi pobijelili Srbe. 

Imali ste sastanke sa visokim američkim dužnosnicima Matthew Palmerom i John Sullivanom. Kakav se odnos SAD može očekivati prema vama osobno, prema Srpskoj?

To je isti odnos, tamo nije donesena odluka o promjeni globalne politike. Oni koji su na nižim stepenicama vlasti provode politiku koja je već ranije bila, kakvu smo susretali prošlih desetljeća. SAD podržava BiH uređenu na unitarističkim principima. To nikada neće reći, a ponašaju se na takav način. Oni imaju i zahtjeve za NATO. Ja sam Sullivanu rekao nemojte kada otiđete iz BiH misliti da ovdje postoji konsenzus oko NATO-a. Kada su otišli sa sastanka netko je pronašao da je Predsjedništvo BiH sa Ivanićem na proljeće donijelo vanjskopolitičku strategiju u kojoj piše da je NATO-u cilj BiH. Oni to smatraju obavezom, kažem im ok, ako mislite da je to odluka, onda je provedite. Zašto mene ganjate da donesem odluku ako je sve već rečeno. Međutim nije sve riješeno, i treba im naša suglasnost. 

U slučaju Dragičević, Okružno javno tužilaštvo Banjaluka nazvali ste antirepubličkim subverzivnim elementom. Što očekujete od njih?

Oni jedini i mogu nešto napraviti. Moramo jasno objasniti narodu kako mi nemamo ništa s tim. Nitko od tužitelja i sudaca ne može ući u pravosudni sistem BiH ako nema podršku međunarodnog faktora. A u novom slučaju se pokušava odgovornost prebaciti na civilnu vlast koja nema veze s tim. Tužilaštvo je krenulo putem kojim ne mogu, a sad je kasno da kažu da su pogriješili. Moraju nešto reći, moraju nešto reći javnosti. Imajući u vidu lošu predstavu koja je napravljena u Banjaluci i RS-u, krivnju isključivo snosi tužiteljstvo koje nije bilo radikalno ni brzo u ovom slučaju. Ja sam prilično radikalan u tome. Ne dođe li brzo do odluke, ne samo da ću pozvati ljude da izađu pred tužiteljstvo, da ih maknemo od tamo pa neka to zovu vandalizmom Milorada Dodika, ja ću istovremeno kroz svoju stranku predložiti da se ukine Zakon o tužiteljstvu i da se uvede nova struktura pred upravom Republike. Mi nemamo ništa od ovoga. Nikome ništa ne odgovaraju. Nezavisnost pravosuđa postavljena je tako da imaš slobodu od utjecaja da napraviš nešto kvalitetno. Ali ti uopće ništa ne radiš, i to je problem. Imate gospodina Dragičevića koji ima moju podršku sve dok se bori za istinu i pravdu. Kada on izađe iz okvira onoga što pravda i istina jesu, on se počinje baviti politikom. To sam ja, oprostite ali ja vodim vladajuću stranku ovdje. Ne mogu prihvatiti to što on kaže da je ovo kriminalna država, da su institucije takve. Ne mogu prihvatiti loše poruke koje upućuje Srbiji, da na ispruženu ruku Aleksandra Vučića koji je spreman pomoći sa svojim mogućnostima, odgovori tako što ode u Sarajevo i kaže što Vučić ovdje radi, dobit će on svoje u Srbiji. Za razliku od Dragičevića političara, Milorad Dodik voli otići u Srbiju i naći se sa Vučićem, prije nego u Sarajevo i naći se sa Komšićem, kako to čini Dragičević. Eto mu Sarajevo, neka rješava Sarajevo. Ozbiljno je pitanje kako Tužilaštvo BiH nije preuzelo taj predmet, nakon što su vidjeli da je ovdje sve kod tužiteljstva u Banjaluci zaštekalo. Nije naravno jer želi ovdje probleme. Vlast griješi, ali ovdje nema ni jednu grešku. Dragičević je devet mjeseci okupljao ljude bez ijedne dozvole, a nema zemlje na svijetu u kojoj bi mogao organizirati takve skupove sa 1000 ili više ljudi bez da su oni prijavljeni.

Da li je tijekom ovog slučaja bilo odgovornosti nekoga u MUP-u RS-a?

Bilo je nekih za koje se pokazalo da su imali neko odgovornost. Naravno, i sada ću reći kako je pogreška bila policijska konferencija. Na kraju krajeva, nije na meni da utvrđujem krivnju. Ako netko iz policije nije postupao u skladu sa zakonom, postoji tužiteljstvo koje će reći da netko treba odgovarati. 

Da li je odluka o formiranju tzv. vojske Kosova prijetnja regiji, prijetnja Republici Srpskoj?

Opet se vraćamo na međunarodnu scenu. Daytonski sporazum imao je 11 aneksa, a jedan od njih Aneks 1b koji regulira vojna i sigurnosna pitanja, kaže da BiH, Hrvatska i Srbija mogu imati toliko i toliko tenkova, raketa i aviona. Nigdje se ne spominje Kosovo. Sada odjednom to nije važno a nama se stalno poručuje da to poštujemo. Što da poštujemo? Smatra se da je dovoljno to što sa Zapada ruše određena prava. Kako to izgleda najbolje se moglo vidjeti kada je Paddy Ashdown bio visoki predstavnik koji je urušio sve međunarodne principe. Kod nas narod kaže, kada mu netko umre, laka mu zemlja bila. Ja ću reći, bez obzira što možda nije pristojno, dabogda mu zemlja kosti izbacila. Toliko toga lošeg je učinio za Srbe.

Tekst u cijelosti preuzet s BLIC-a.