Haaški sud je u četvrtak po svim točkama optužnice oslobodio Vojislava Šešelja!

Nije kriv ni po jednoj točki optužnice, a teretili su ga za progone, ubojstva, deportacije, mučenje i okrutno postupanje. Vođi srpskih radikala Haag nije dokazao ništa i od danas je Šešelj slobodan čovjek. Šokantna je to presuda za čovjeka koji je od početka devedesetih sijao mržnju i strah.

Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Sarajevu za dvije godine i šest mjeseci, kasnije je doktorirao u Beogradu i postao najmlađi doktor znanosti u tadašnjoj SFRJ – imao je 25 godina. 

U komunističku partiju primljen je sa 17 godina kao priznanje za izuzetno zalaganje na radnoj akciji nakon zemljotresa u Banja Luci. Početkom osamdesetih godina u borbi za asistentsko mjesto Šešelj dolazi u sukob sa tadašnjim vrhom BiH nakon čega je izbačen sa Pravnog fakulteta u Sarajevu. 

Uhićen je prvo u Beogradu, pa pušten nakon tri tjedna u zatvoru, ali je 15. svibnja 1984. ponovo uhićen nakon čega počinje štrajk glađu koji je privukao veliku pažnju stranih medija. Tada je dobio sina Nikolu, ali je odbio prekinuti štrajk – to je učinio tek zadnjeg dana suđenja, nakon 48 dana. 

Osuđen je na osam godina zatvora, ali mu Vrhovni sud SFRJ tu kaznu smanjuje prvo na šest, pa na četiri, pa na dvije godine. Prvih osam godina služio je u Sarajevu nakon čega je prebačen u Zenicu gdje je tri tjedna proveo u karanteni. 

Čim je došao obavijestio je zaposlenike zatvora da odbija raditi: “Kako zatvoreni komunisti nisu morali raditi u Jugoslaviji prije rata, ja, kao netko tko je protiv komunističke ideologije, odbijam raditi u komunističkom zatvoru“. 

Zbog toga je završio u samici i opet počeo sa štrajkom glađu, a ovaj put je to trajalo 16 dana. Od 14 mjeseci u Zenici šest i pol je proveo u samici. Oslobođen je u ožujku 1986. godine nakon brojnih prosvjeda i peticija intelektualaca iz čitave Jugoslavije. 

Nakon toga preselio se u Beograd gdje je pisao knjige, postao član Udruženja književnika Srbije i sprijateljio se s Vukom Draškovićem. Tijekom1989. drži niz predavanja Srbima u dijaspori, najviše u Kanadi i SAD, a godinu dana kasnije, na Vidovdan, Momčilo Đujić ga proglašava četničkim vojvodom.

Đujić je tu odluku povukao 1998. godine kada je Šešelj formirao vladu sa Socijalističkom partijom Srbije i nakon što je kralja Aleksandra I Karađorđevića nazvao idiotom jer nije htio stvoriti Veliku Srbiju nakon Prvog svjetskog rata i Šešelju je oduzeta titula četničkog vojvode. 

Vraća se iz SAD-a i 1990, osniva Srpski slobodarski pokret koji se nekoliko mjeseci kasnije ujedinjuje s krilom Srpske narodne obnove koju predvodi Drašković i tako nastaje Srpski pokret obnove. 

U listopadu iste godine drugi put je osuđen i to zbog pokušaja rušenja Kuće cvijeća i prikupljanja dobrovoljaca za sukob na teritoriju BiH. Izdržao je kaznu, izašao i opet je uhićen i osuđen na 45 dana zatvora. Prvi put se kandidira za predsjednika 14. studenog 1990. godine. 

Predsjednik Srpske radikalne stranke postaje u Kragujevcu 23. veljače 1991. godine kada je stranka osnovana ujedinjenjem neregistriranog Srpskog četničkog pokreta i većine mjesnih odbora Narodne radikalne stranke. 

Na početku rata (u proljeće 1991, nakon događaja na Plitvicama i u Borovu Selu), na Televiziji Politika izjavljuje da "četnici više ne vade oči noževima, već zarđalim kašikama". Kasnije je tvrdio da je to bila šala. 

Tijekom rata zagovara stvaranje Velike Srbije sa zapadnom granicom na liniji Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica, obilazi mjesta sukoba, a poznat je i slučaj potezanja pištolja na taksistu i studente tijekom prosvjeda 1992. godine. 

Šešeljev politički anganžman devedesetih obilježen je nizom perioda suradnje i sukoba sa Slobodanom Miloševićem – SRS i SPS su imale 'vladu nacionalnog jedinstva', a sam Milošević nazivao ga je svojim 'omiljenim opozicionarom'. 

Međutim, u periodima sukoba Šešelj bi izjavljivao da je Milošević najveći izdajnik srpskog naroda, kritizirao ga i pisao knjigu "Crveni tiranin sa Dedinja".

"Milošević je najveći kriminalac i najveći srpski izdajnik. Mi, srpski radikali ćemo nastaviti borbu protiv njega i crvene vještice sa Dedinja i mi ćemo ih i srušiti”, rekao je Šešelj. ("Naša borba", 4. kolovoz 1995). 

Treći put odlazi u zatvor 29. rujna 1994. godine i ostaje godinu dana, da bi ga nakon puštanja opet zatvorili na još dva mjeseca. 

Predsjednik općtine Zemun postaje 1996. godine, a 1997. se kandidira na izborima za predsjednika i gubi od Milana Milutinovića u drugom krugu. Tada se dogodila i poznata debata na BK televiziji s Nikolom Barovićem u kojoj je Barović Šešelja zalio vodom nakon čega ga je pretuklo Šešeljevo osiguranje. 

Šešelj je kasnije to objasnio da se Barović okliznuo na koru od banane. 

Godinu dana kasnije, 1998. godine, Šešelj postaje potpredsjednik vlade Mirka Marjanovića. Ta vlada ostaje, između ostalog, zapamćena i po donošenju kontroverznih zakona o informiranju i obrazovanju. 

Poznata je i njegova izjava prije bombardiranja: "Ako dođe do bombardiranja NATO-a, ako dođe do američke agresije, mi Srbi ćemo prilično stradati, ali Albanaca na Kosovu neće biti..." (Miting SRS-a u dvorani "Pinki", 27. veljače 1999) 

Nakon demokratskih promjena 5. listopada Šešelj gubi poziciju potpredsjednika, a dvije godine kasnije kandidira se za predsjednika. Te 2002. iz Haaga ga podržava i Slobodan Milošević poručujući biračima da će Šešelj 'svrgnuti spolja nametnuti režim u Beogradu'. 

Haaški tribunal u siječnju 2003. podiže optužnicu zbog zločina protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja na području Hrvatske, BiH i Vojvodine jer je 'govorima i izjavama doprinjeo da se kod izvršitelja stvore odluke za počinjenje zločina'.

Dobrovoljno se predaje Haagu 24. veljače 2003, a tri godine kasnije opet štrajka glađu (28 dana) jer mu je sud uskratio mogućnost da sam bira svog pravnog savjetnika. Na početak suđenja čekao je do 2007. godine, da bi 2009. suci prekinuli suđenje na zahtjev tužilaštva koje je tvrdilo da su svjedoci zastrašivani. 

Šešelj je tada tvrdio da su tužitelji zapravo shvatili da gube slučaj, kao i da mu sud treba platiti odštetu zbog 'patnji šest godina u pritvoru'. 

Zbog otkrivanja imena tri zaštićena svjedoka osuđen je na 15 mjeseci u zatvoru, a jedan od troje sudaca je rekao da bi bilo 'nepošteno prekinuti suđenje nekome tko je šest godina u pritvoru'. 

Suđenje je ponovno nastavljeno 12. siječnja 2010. i trajalo je do 17. ožujka iste godine. Sud je potom objavio da će se Šešelj u travnju 2010. pojaviti pred sudom zbog otkrivanja zaštićenih informacija o 11 zaštićenih svjedoka. 

Tužitelji su tražili kaznu od 28 godina zbog navodnog regrutiranja paramilitarnih grupa i navođenja na zločine u ratnim devedesetima. U rujnu 2011. godine Haaški tribunal odbija Šešeljevu ponudu da se suđenje prekine „zbog povređivanja njegovog prava na presudu u razumnom vremenskom roku“. 

Osim toga, početkom srpnja 2014. od Haaga je tražio odštetu od 12 milijuna eura zbog, kako je naveo, neosnovanog pritvora već 11 i pol godina. 

Početkom studenog 2014. pušten je na privremenu slobodu do izricanja presude iz, kako je navedeno, humanitarnih razloga - nekoliko tjedana ranije pogoršalo mu se zdravstveno stanje kada su mu dijagnosticirane metastaze raka ne jetri. 

Uvjeti Haaga su bili da Šešelj po povratku u Beograd ne napušta Srbiju, nema kontakte sa žrtvama i svjedocima i da se vrati u Haag kada ga pozovu.

U Srbiju se vratio 12. studenog 2014. godine kada ga je prvo na aerodromu Nikola Tesla, a potom i ispred sjedišta Srpske radikalne stranke u Zemunu, dočekalo više stotina pristalica njegove stranke uz trubače i skandiranje "Vojo, Srbine” i Vojo, vojvodo” i uz navijačke baklje i četničku ikonografiju. 

Šešelj je tada izjavio da je pobjedio Haaški tribunal i "da su ga se samo htjeli riješiti".

"Haag me je na brutalan način izbacio iz tamnice. Nisam to tražio, niti su postavljali nekakve uvjete. Htjeli su samo da me se što prije riješe. Obećao sam da ću rasturiti Haaški tribunal. Borba je trajala nešto duže, ali se pobjedi u zube ne gleda. Tamo se donose presude protiv Srba, časnih generala, a sadašnji režim, kao i onaj prethodni, to sve šutke promatra. Slali su savjetnike i ministre da zamažu oči, ali nisu postavljali pitanje nelegalnosti tog suda", rekao je tada Šešelj. 

Haaški sud je u svibnju 2015. zatražio da se Šešelj vrati u Haag što je on odbio, govoreći da će ga premijer Aleksandar Vučić i predsjednik Nikolić morati osobno uhititi i odnijeti na aerodrom ukoliko ga žele poslati u Haag. 

Odbio je preko video-linka pratiti izricanje presude, rekao da ima saznanja da će kazna biti drakonska, a cijelo ovo vrijeme je sudjelovao u predizbornoj kampanji, navodeći da će njegova SRS osvojiti 20 posto glasova.

(B92)