Prošle su dvije godine od pada nadstrešnice na kolodvoru u Novom Sadu, tragedije koja je dovela do tektonskih promjena u srpskom društvu, velikih demonstracija koje su predvodili studenti i na koncu, do pada Aleksandra Vučića. Tog dana, 1. studenoga 2024. na željezničkom kolodvoru Novi Sad poginulo je ukupno 16 osoba, među poginulima bila su i djeca od šest, 10, 16 i 17 godina, dvije sestrice - Sara i Valentina od šest i deset godina.Bile su krenule kod bake s djedom Đorđem, koji je također poginuo. Ovo su imena svih poginulih:  

Sara Firić (2018) iz Kovilja
Valentina Firić (2014) iz Kovilja
Đorđe Firić (1971) iz Kovilja
Milica Adamović (2008) iz Kaća
Nemanja Komar (2007) iz Stepanovićeva
Anđela Ruman (2004) iz Stare Pazove
Miloš Milosavljević (2003) iz Knićanina
Stefan Hrka (1997) iz Beograda
Sanja Ćirić Arbutina (1989) iz Kaća
Goranka Raca (1966) iz Novog Sada
Vukašin Raković (1955) iz Bukovca
Mileva Karanović (1948) iz Kaća
Đuro Švonja (1947) iz Stepanovićeva
Vasko Sazdovski (1979), državljanin Republike Sjeverne Makedonije, iz mjesta Sveti Nikola
Anja Radonjić (2001) iz Paraćina
Vukašin Crnčević (2006) iz Zmajeva koji je u školu išao u Novom Sadu

"Nadstrešnica nije pala u institucionalnoj praznini. Pala je nakon godina ugovaranja, odlučivanja, plaćanja, upozoravanja i političkog ubrzavanja radova. Prije nego što je konstrukcija popustila, zakazali su brojne zaštite koje su morale spriječiti građane da budu ispod nje. Zato se odgovor na pitanje kako je šesnaest ljudi poginulo, a jedna osoba teško ozlijeđena ne može tražiti samo u posljednjem izvedenom radu, jednom izračunu ili jednom potpisu. Mora se tražiti i u načinu vođenja projekta, u interesima kojima je služio i u odlukama koje su gušile sigurnost suočene s korupcijom, kriminalom i političkom promocijom. Dokumentacija predstavljena u ovoj knjizi pruža osnovu upravo za takvu istragu". Tako navode autori knjige "Dosje nadstrešnica. Od koverte do groba" Ognjen Radonjić i Vladimir Obradović, profesori Sveučilišta u Beogradu i članovi Komisije za geodetske radove za utvrđivanje odgovornosti za pad nadstrešnice.

Kako navodi Radar.rs, koji uz novo izdanje lista daruje važnu knjigu Radonjića i Obradovića, pozivajući se na brojne dokumente o tome tko je inzistirao da se ubrzaju radovi na obnovi mađarsko-srpske željeznice, autori podsjećaju da je odlukom nadležnog Ministarstva, dan nakon pada nadstrešnice, 2. studenog 2024., "gradilište na kojem se izvode radovi na rekonstrukciji, adaptaciji i dogradnji zgrade kolodvora u Novom Sadu" zatvoreno, iako je službeno otvoreno dva puta u političke svrhe, 19. ožujka 2022. i 5. srpnja 2024.

"Drugim riječima, kada se nadstrešnica urušila, zgrada kolodvora u Novom Sadu još je uvijek bila gradilište. U dokumentaciji o kojoj se raspravlja u ovoj knjizi zabilježeni su nedovršeni radovi, izostanak propisane primopredaje i nedostajuća dokumentacija za njezino legalno korištenje. Bez ispunjenih uvjeta za siguran prijem putnika, nije se smjela otvoriti za građane. Svečanost nije mogla zamijeniti uporabnu dozvolu, političku poruku, stručnu provjeru, niti zadovoljstvo izgledom kolodvora. Stoga pitanje tko je potvrdom njezine stabilnosti omogućio ljudima korištenje takvog objekta mora biti među početnim polazištima istrage“, pitaju se autori.

Profesori Obradović i Radonjić navode da ih je istraživački put do ove knjige vodio od izvornog europskog projekta do međudržavnog aranžmana s Kinom, od ukidanja obveznog javnog nadmetanja do Trgovačkog sporazuma i njegovih aneksa, od odabira podizvođača do cijena, provizija, novčanih tokova, pranja novca i utaje poreza.

SKANDAL U BEOGRADU STEČAJ ALTA BANKE Je li Macura, rođen u Hrvatskoj, za Vučićeve naprednjake iznio milijune?!

"Usput stižu upozorenja o kvaliteti radova, nepravilnostima u dokumentaciji, sumnjama na višestruko fakturiranje, poreznim zlouporabama i mrežama fiktivnih tvrtki bez odgovarajućeg poslovnog kapaciteta. Istovremeno, dokumenti pokazuju političke intervencije u rokove i operativnu koordinaciju od strane Predsjedništva. To nisu odvojene priče, već različite strane istog načina upravljanja javnim projektom.“

Autori posebno ističu da korupcija i kriminal u takvom projektu nisu samo pitanje koliko je novca nestalo. Mijenja kriterije po kojima se dodjeljuje posao, određuje tko kontrolira radove i utječe na čija se upozorenja uvažavaju. Ako se izvođač radova bira na temelju političke ili poslovne podobnosti, konkurencija prestaje štititi javni interes. Ako nadzoru nedostaje stvarna neovisnost, njegov potpis može postati pokriće umjesto kontrole. Ako se datum otvorenja odredi prije nego što se utvrdi da je objekt dovršen i siguran, struka se dovodi u poziciju da opravdava već donesenu političku odluku. Nalazi ove knjige pozivaju na ispitivanje upravo te veze između načina donošenja odluka, načina trošenja novca i načina zaštite životnih uvjeta ljudi, navodi Radar.rs. 

Zato u središtu istraživanja mora biti odgovornost koja prati stvarnu moć donošenja odluka. Tim više što, navode autori, dokumentacija koju su prikupili pokazuje jaz između formalnih kompetencija i faktičkog upravljanja.

"Ministarstvo i investitor vodili su postupak i potpisivali akte, dok su iz ureda predsjednika podnosini zahtjevi, pozivani su sudionici i koordinirane aktivnosti. Predsjedništvo ne može biti dovoljno moćno da utječe na cijenu, dinamiku i završetak projekta, a istovremeno biti dovoljno nesposobno da njegova uloga ostane izvan istrage. Onaj tko je zatražio ubrzanje mora objasniti na temelju čega ga je zatražio, koje je informacije imao i kako je provjereno da njegovo izvršenje neće ugroziti sigurnost.“

"Jednadžba za pokretanje ozbiljne i temeljite istrage je stoga jednostavna: jedan predsjednik - Aleksandar Vučić; dva premijera — Ana Brnabić i Miloš Vučević; tri nadležna ministra - Zorana Mihajlović , Tomislav Momirović i Goran Vesić. Krug tu ne završava. Uključuje i Dejana Đurđevića i Oliveru Stanimirović, Sinišu Malog, Novaka Nedića, Ivicu Kojića, Natašu Vukšić, Adrijanu Mesarović... Za svakoga od njih potrebno je utvrditi specifičnu ulogu: što je predložio, provjerio, odobrio ili zatražio, koje je dokumente primio i kako je postupio na temelju informacija koje je imao“, zaključuju autori knjige.