U 9.03 sati 11. rujna 2001. Stanley Praimnath podignuo je pogled prema prozoru svog ureda na 81. katu Južnog tornja Svjetskog trgovačkog centra. Nekoliko trenutaka ranije razgovarao je telefonom s kolegicom iz Chicaga koja je provjeravala je li dobro nakon što je prvi avion pogodio susjedni, Sjeverni toranj.

A onda je kroz prozor ugledao nešto što isprva nije mogao pojmiti. Veliki putnički avion letio je ravno prema njemu. Praimnath je ispustio slušalicu, bacio se pod radni stol i sklupčao. Nekoliko sekundi poslije let United Airlinesa 175 zabio se u Južni toranj između 77. i 85. kata.

Praimnath se našao praktički u samom središtu udara. Preživio je.

Od gotovo dvije tisuće ljudi koji su se nakon udara aviona našli u dijelovima dvaju tornjeva iz kojih je bijeg bio gotovo nemoguć, tek je njih nekoliko desetaka uspjelo izaći. U Sjevernom tornju iznad zone udara nije preživio nitko. Iz dijela Južnog tornja iznad mjesta udara uspjelo se izvući samo 18 ljudi. Među njima su bili Praimnath i Brian Clark, dvojica muškaraca koji se prije tog jutra nisu ni poznavala. Njihova priča jedna je od najnevjerojatnijih epizoda 11. rujna.

Rekli su im da se vrate u urede

I Clark i Praimnath radili su u tornjevima još 1993. godine, kada je bomba u kamionu eksplodirala u podzemnoj garaži Svjetskog trgovačkog centra. Tada su poginule šest osoba, a više od tisuću ljudi bilo je ozlijeđeno.

Osam godina poslije ponovno su se našli usred katastrofe.

Brian Clark, Kanađanin i potpredsjednik brokerske tvrtke Euro Brokers, radio je na 84. katu Južnog tornja. Kada je u 8.46 prvi avion pogodio Sjeverni toranj, kroz prozor je vidio vatru i dim. Nakon napada 1993. uključio se u dobrovoljni tim zadužen za evakuaciju zaposlenika pa mu je prvi instinkt bio napustiti zgradu. No preko razglasa je stigla poruka da je Južni toranj siguran. I ljudi su ostali.

Sličnu odluku donio je i Praimnath. On i kolege iz Fuji Banka, čiji su uredi bili na 81. katu, krenuli su prema prizemlju. U predvorju ih je, prema njegovu kasnijem svjedočenju, zaustavio zaštitar.

Objasnio im je da je pogođen drugi toranj i da se mogu vratiti na posao. Za mnoge od njih ta će odluka biti kobna. Praimnath se vratio na 81. kat. Telefon je zazvonio. Dok je razgovarao s kolegicom, pogledao je prema prozoru i vidio avion.

Toranj se zatresao

Tri kata iznad njega Brian Clark nije vidio avion koji se približavao. Čuo je strahovit prasak. Zgrada se zatresla, stropovi i zidovi počeli su pucati, prostorije je ispunila gusta prašina. Clark je u prvi trenutak pomislio da će se cijeli toranj srušiti.

Imao je malu svjetiljku i počeo tražiti izlaz. Igrom slučaja krenuo je prema stubištu A. To se pokazalo presudnim. Južni toranj imao je tri glavna stubišta, ali udar aviona presjekao je dva. Stubište A bilo je jedini prolaz kroz zonu udara kojim se još uvijek moglo spustiti do prizemlja.

Clark je počeo silaziti s nekoliko kolega. Na 81. katu susreli su dvoje ljudi koji su išli prema gore. Tvrdili su da se niže ne može proći zbog vatre i dima te da bi svi trebali krenuti prema krovu i ondje čekati helikoptere. Nastala je rasprava. U tom trenutku Clark je kroz buku začuo glas. Netko je zapomagao iz razrušenog ureda. Bio je to Stanley Praimnath.

Avion je prošao kroz kat na kojem je radio, ali on je ispod stola ostao gotovo neozlijeđen. Problem je bio u tome što je oko njega ostala gomila ruševina. Dio zapaljenog krila zrakoplova završio je nedaleko od njegova ureda.

U mraku je vidio Clarkovu svjetiljku i počeo vikati. Clark je krenuo prema njemu. Ostali iz njegove skupine odlučili su poslušati savjet da se popnu prema vrhu tornja. Nitko od njih nije preživio.

Clark se probio kroz ruševine do Praimnatha. Jedan kolega pokušao mu je pomoći, ali zbog dima je morao odustati. Clark je ostao sam. S druge strane zida bio je čovjek kojeg nikada prije nije vidio. Uspio ga je izvući preko ostataka pregrade i obojica su završila na podu. Praimnath ga je, prema Clarkovu kasnijem svjedočenju, zagrlio i poljubio.

Tek tada su se predstavili jedan drugome. Praimnath mu je rekao da su od tog trenutka braća. Obojica su imali ozlijeđene ruke. Clark će poslije govoriti kako je trenutak u kojem su spojili krvave dlanove doživio kao svojevrsno krvno bratstvo.

Ali vremena za emocije nije bilo. Trebalo je izaći iz tornja. Krenuli su stubištem A. Prolazili su pokraj ruševina, dima i vatre, ali put prema dolje nije bio potpuno blokiran. Na jednom od katova susreli su Clarkova kolegu koji se penjao natrag prema gore kako bi nekome pomogao. Pokušali su ga nagovoriti da pođe s njima. Odbio je. Poginuo je.

Na 44. katu naišli su na zaštitara koji je ostao uz teško ozlijeđenog čovjeka i zamolio ih da, čim pronađu telefon, pozovu liječnike. Clark ga je godinama poslije nazivao nepoznatim herojem 11. rujna.

Pet minuta

Clark i Praimnath naposljetku su stigli do prizemlja. Nazvali su 911 i izašli iz zgrade. Nisu trčali. Nisu čak ni vjerovali da bi se toranj mogao srušiti. Pažljivo su silazili kako se ne bi ozlijedili na ostacima stakla i betona. Prošli su nekoliko blokova i stigli do crkve. Ondje je Praimnath ugledao dvojicu svećenika i slomio se.

Pokazao je na Clarka i rekao da mu je taj čovjek upravo spasio život. Clark mu je odgovorio da možda vrijedi i obrnuto. Da nije čuo njegov glas iz ruševina, možda bi još uvijek stajao na stubištu i raspravljao treba li krenuti gore ili dolje.

Nekoliko trenutaka poslije okrenuli su se prema tornjevima. Praimnath je rekao kako misli da bi se mogli srušiti. Clark je počeo objašnjavati da je riječ o golemoj čeličnoj konstrukciji. Nije uspio završiti rečenicu. U 9.59 sati Južni toranj počeo se urušavati.

Prošlo je samo 56 minuta od udara aviona. Clark i Praimnath izašli su iz njega otprilike pet minuta ranije. Oblak prašine progutao je okolne ulice.

Jedan je postao svećenik, drugi pacifist

U kaosu nakon rušenja tornja dvojica muškaraca izgubila su se u masi. Praimnath je, srećom, prije toga uspio Clarku dati svoju posjetnicu. Clark se kasnije ukrcao na trajekt prema New Jerseyju. Kada se brod udaljio od Manhattana, putnici su gledali prema mjestu na kojem su do tog jutra stajali tornjevi. Više ih nije bilo.

Napadi 11. rujna odnijeli su 2977 života, od čega 2606 u napadu na Svjetski trgovački centar.

Praimnath je nakon katastrofe neko vrijeme imao ozbiljne psihičke posljedice. Ispričao je kako jedno vrijeme nije prepoznavao ni vlastitu suprugu i djecu. Poslije se oporavio, a iskustvo iz tornja dodatno je učvrstilo njegovu vjeru. Pet godina nakon napada postao je svećenik.

Clark je iz svega izašao s drukčijom životnom poukom. Postao je uvjereni pacifist i protivnik ubijanja, uključujući američke ratove koji su uslijedili nakon 11. rujna.

Njih dvojica ostali su prijatelji. Četvrt stoljeća poslije zajedno su pričali svoju priču novinarima, učenicima i crkvenim zajednicama, bili na vjenčanjima djece i pratili kako njihove obitelji dobivaju nove generacije.

Ne viđaju se često, ali se redovito čuju. Brian Clark danas ima 79, a Stanley Praimnath 69 godina. Sve je počelo u mraku 81. kata Južnog tornja, kada je jedan čovjek pod ruševinama ugledao svjetlo nepoznatog muškarca i počeo vikati.

Da Clark nije krenuo prema tom glasu, Praimnath gotovo sigurno ne bi izašao. A da Praimnath nije zavapio u pravom trenutku, Clark bi možda otišao s ljudima koji su odlučili krenuti prema vrhu.

Nitko od njih nije preživio. Od svih odluka donesenih toga jutra, njihova je bila jedna od rijetkih koja je vodila prema dolje. U spas.