Od početka ovog tisućljeća skoro svake godine dolazi do pojavljivanja ebole, ali aktualna epidemija je drugačija.

Uzročnik većine oboljenja, uključujući i epidemiju u zapadnoj Africi u kojoj je umrlo oko 11.000 ljudi, je Zaire ebolavirus. Protiv ovog soja sada postoji cjepivo. No trenutno kruži rjeđa varijanta poznata kao Bundibugyo; ime je dobila po regiji u Ugandi u kojem se prvi put pojavila 2007. Do danas ne postoje ni cjepiva niti lijekovi za ovu vrstu virusa; otprilike jedna od tri zaražene osobe umre od posljedica infekcije, piše Deutsche Wele.

Aktualno izbijanje epidemije u istočnom Kongu i Ugandi je treće po redu s Bundibugyo ebolavirusom - i već se pokazalo kao najsmrtonosnije. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), 139 ljudi je umrlo do ove srijede (20.5.), a kod više od 600 pacijenata postoji sumnja da su zaraženi. "Duboko sam zabrinut zbog razmjera i brzine širenja epidemije", rekao je generalni direktor SZO-a Tedros Adhanom Ghebreyesus na skupštini u Ženevi. "Brojke će i dalje rasti, a i operacije na terenu bit će proširene - uključujući poboljšani nadzor, praćenje kontakata i laboratorijsko testiranje."

Tedros je odmah nakon vijesti o izbijanju epidemije proglasio međunarodno zdravstveno izvanredno stanje bez, kao što je uobičajeno, prethodnog savjetovanja sa stručnjacima. Jer se virus ebole očito već tjednima neprimijećeno širio. I dok zdravstveni radnici, uz veliki osobni rizik, pokušavaju uspostaviti kontrolu u borbi protiv ove po život opasne bolesti, drugi se pitaju: bi li epidemija bila otkrivena ranije da Sjedinjene Američke Države, pod predsjednikom Donaldom Trumpom, nisu tako drastično smanjile svoj doprinos globalnom zdravlju?

PETER PIOT Čovjek koji je otkrio ebolu: 'Virus je stigao u sjajnoj, plavoj termosici'

Američki epidemiolog Eric Feigl-Ding, koji je još u siječnju 2020. kao jedan od prvih istaknutih znanstvenika upozorio na nadolazeću pandemiju koronavirusa, opisao je trenutno potvrđene slučajeve ebole kao "vrh ledenog brijega". "Neki zdravstveni radnici su već umrli od zaraze virusom, koji se brzo proširio po mnogim regijama. Iako trenutno provodimo vrlo malo testiranja, otkrivamo veliki broj slučajeva infekcije, što znači da samo grebemo po površini, kao i da su razmjeri epidemije veći nego što se ranije mislilo", rekao je Feigl-Ding za DW. Širenje zaraze, kako je napomenuo, napreduje puno brže nego u Gvineji, Sijera Leoneu i Liberiji 2014. godine.

Ebola se prenosi direktnim kontaktom sa zaraženim osobama ili njihovim tjelesnim tekućinama. Taj način prijenosa je značajno ograničeniji od onog u slučaju COVID-a. Teoretski bi se Bundibugyo varijanta mogla staviti pod kontrolu korištenjem mjera hitnog odgovora na pandemiju: odnosno uvođenjem karantene, testiranjem i praćenjem kontakata.

"Brzina djelovanja je ključna, ali mi ju više nemamo“, žali se Feigl-Ding. "USAID je nekada imao tu brzinu; bili su na licu mjesta, distribuirali lijekove i podržavali lokalne zdravstvene radnike i klinike." To, kaže, više nije slučaj. "Ovo je primjer onoga što se događa kada se oslabi zdravstvena infrastruktura."

Razvojna agencija USAID je vjerojatno najpoznatiji primjer udara na američke institucije nakon povratka Donalda Trumpa u Bijelu kuću. On je dekretom zamrznuo sve isplate pomoći na 90 dana, kako bi se ispitala njihova namjena. Mnogi zaposlenici USAID-a su otpušteni i 90 posto sredstava agencije je bilo ukinuto. Iako je Kongres kasnije povećao proračun, čak su i ovi privremeni prekidi ostavili trajne posljedice. Problem otežava činjenica da su europske vlade, uključujući Njemačku, također drastično smanjile svoj doprinos za razvojnu pomoć.

Trumpov glavni provoditelj mjera štednje bio je tehnološki milijarder Elon Musk, koji je bio na čelu takozvanog Ureda za vladinu učinkovitost (DOGE). U veljači 2025. Musk je morao priznati Vladi da je "slučajno" ukinuo programe usmjerene na suzbijanje ebole. No prema izvještaju New York Timesa, nije došlo do naknadnog pokretanja svih programa. List je, pozivajući se na osoblje američkog veleposlanstva u Kampali, objavio da se epidemija ebole, koja je u to vrijeme izbila u Ugandi, zbog toga pogoršala.

Neposredno nakon inauguracije u siječnju 2025. Trump je naredio i povlačenje SAD-a iz Svjetske zdravstvene organizacije, potez koji je formalno stupio na snagu godinu dana kasnije. Prije toga, Sjedinjene Države su bile jedan od najznačajnijih financijskih pokrovitelja organizacije; za godine 2023. i 2024. američki doprinos iznosio je više od 1,2 milijarde dolara, navodi DW.

Za vrijeme ranijih epidemija ebole SZO je zajednički djelovao s Američkom službom za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC). No, pod krinkom smanjenja birokracije i ova služba je pod ministrom zdravstva Robertom Kennedyjem Jr. pretrpjela drastična kraćenja proračuna: u travnju 2025. Kennedy je izdao direktive o otpuštanju 25 posto osoblja i raskidu 35 posto postojećih ugovora. Prema izvještajima američkih medija, ključno osoblje uključeno u borbu protiv ebole je, između ostalog, "nenamjerno" otpušteno i nakon toga ponovo zaposleno. Prema podacima CDC-a, ova služba u Kongu ima više od 30 suradnika koji su trenutno aktivno uključeni u borbu protiv širenja epidemije.

"Smanjenje humanitarnih i zdravstvenih resursa u Kongu nesumnjivo šteti tamošnjem stanovništvu i, u određenoj mjeri, ometa prevenciju epidemije i rano otkrivanje zaraženih", kaže Julie Drouet, direktorica NGO-a Action Against Hunger u Kongu.

Po njenom mišljenju, zakašnjelim reakcijama su doprinijeli i drugi faktori, među kojima je i širenje rjeđe varijante virusa: "Prvi testovi su dali negativne rezultate jer su bili posebno kalibrirani za otkrivanje češćeg zairskog soja virusa. A i prvi smrtni slučajevi dogodili su se u udaljenim mjestima, a ne u zdravstvenim centrima." Tako se virus mogao širiti relativno dugo, a da javni zdravstveni sustav to nije utvrdio.

Istočni Kongo, koji obuhvaća provincije Sjeverni Kivu i Južni Kivu, kao i sada pogođenu regiju Ituri, dodatno se suočava s nasiljem i nestabilnošću. Početkom 2025. godine milicije koje su povezane sa susjednom Ruandom praktički su preplavile ovu regiju bogatu rudnim resursima. A kako je tamošnje stanovništvo uvijek iznova moralo napuštati svoje domove, epidemija se u tim okolnostima može lakše širiti, pri čemu je istovremeno otežano i djelovanje humanitaraca.

Teški uvjeti rada, iako su, prema riječima Julie Drouet, humanitarci pripremljeni na njih: "Trenutno činimo sve što možemo da obuzdamo epidemiju, na primjer, uspostavljamo humanitarne zračne mostove, kako bismo osigurali pristup i isporučili pomoć."

SZO je osigurao početnu tranšu od 3,9 milijuna američkih dolara za podršku nacionalnim zdravstvenim sustavima. Zdravstveni radnici pak pozivaju vlade širom svijeta da značajno povećaju ovaj iznos kako bi pomogli obuzdavanju širenja epidemije.