Znao ga je cijeli grad. Vitomir Jovičić Simke (36) bio je dobri duh Rijeke i njegov misteriozni nestanak kasno u noći s 8. na 9. travnja 2009. praktički u samom središtu grada, na pješačkom mostu ispred Kontinentala, popularnom okupljalištu mladih, potresao je cijeli kraj. Obitelj je policiji nestanak omalenog i mršavog Simkea prijavila 9. travnja, a 18. travnja u moru kraj sušačkog lukobrana u Rijeci pronašli su Jovičićevo tijelo. Policija je nakon pronalaska tijela mislila da je riječ o nesretnom slučaju jer je obdukcija pokazala da se mladić utopio. 

Nestalog Simkea danima se tražilo po Rijeci, na zidinama su oblijepljeni plakati s apelom za pomoć. Nitko od mnogobrojne mladeži koja se te noći opuštala na Kontu nije govorio ni riječ o tome što se stvarno dogodilo, a njegovo beživotno tijelo pronađeno je tek desetak dana kasnije, pisala su 24sata. No onda je na Facebooku Nenad Kuljanin pokrenuo grupu potpore Simkeovim roditeljima i odjednom - preko facebooka razbuktala su se šuškanja o strašnom zločinu u Rijeci.  Dvije djevojke na Facebooku su napisale da znaju kako je ipak riječ o brutalnom ubojstvu. Tvrdile su da su vidjele nekoga kako baca Vitomira preko ograde u kanal. Da je počinitelj pred mnogobrojnom 'publikom' uhvatio žrtvu rukama oko nogu i struka te bacio u vodu na leđa, iznad zaštitne ograde visine 115 cm. Nitko mu nije priskočio u pomoć i Simkea je vodena struja u času odnijela nizvodno u pravcu ušća u kojem se na kraju utopio. Policija je već bila zaključila slučaj i potvrdila da to ne tretira kao ubojstvo, ali morali su ponovno pokrenuti istragu, pisala su 24sata. 

Samo nekoliko dana kasnije otkrili su da je Simkea ipak netko bacio u Rječinu. Prema svemu sudeći, svemu je prethodila svađa kraj Titova trga u Rijeci. Simke je tu noć žicao cigaretu, tad 23-godišnji Arnold Uremović ga je ismijavao, tražio od njega da mu pleše. Na kraju ga je zgrabio, podigao u zrak pa bacio u Rječinu na leđa. Uremović, koji je i prije ubojstva osuđivan zbog nasilja, na suđenju priznao svoj bezobziran čin te izrazio svoje duboko kajanje i žaljenje, a u obrani tvrdio kako nije imao namjeru ubiti Simkea. Tvrdio je da nije znao da Simke ne zna plivati, niti je istina da mu je pokojni dečko s posebnim potrebama prije bacanja to jasno obznanio, kako je čuo jedan od očevidaca. Na izricanju presude i pri obrazlaganju iste, okrivljeni, kojemu je kao olakotna okolnost u obzir uzeto djetinjstvo koje ne zaslužuje ni jedno dijete, još jednom je izrazio žaljenje. Za zločin je 2010. Uremović kažnjen s 12 godina zatvora, a kazna mu je nakon žalbe smanjena na deset godina. 

Facebook stranica Lokalpatrioti Rijeka sinoć je objavila. 

Što se dogodi ako te netko baci u hladnu Rječinu ? Ništa, masa će samo gledati a neki i smijati, još će reći da je dotična osoba, LAGATI da ju je vidjela da je izašla iz Rječine. Fenomen psihologije mase. Alternativa, ljubav, ono, ovo koja se najčešće okupljala tamo. Budimo iskreni i priznajmo sebi da nismo nikakva tolerantna sredina nego pasivna i zatvorena. Sve ostalo je teški MIT ! Simke je sahranjen na Centralnom groblju Drenova, polje F25, broj 215. Ubojica odslužio svoje i vani je od prošle godine sa znakovitom porukom na majici. Ono još više žalosno je društvo koje je zakazalo. Zatvoreno u sebe. Ispitana su 74 svjedoka, odnosno da se sve događalo u neposrednoj blizini velikog broja ljudi bez da je itko to pokušao spriječiti, što možda još više govori o otupljenosti društva. Čak su išli vatrogascima i policiji lagati da je Simke izašao iz Rječine. Simke je pronađen tek nakon dugih 10 dana !!!! Mrtav! Neki su se čak i smijali dok se Simke utapao. Kreteni. Dogodilo se na današnji dan: 08.04.2009. Vitomir Jovičić - Simke (1973.-2009.) riječka legenda grada ubijen od ruke nasilnika. Nakon što ga je Arnold Uremović (25) ponižavao i tjerao da pleše, a zatim ga je bez razloga podigao i preko ograde s 4 metra visine bacio u nabujalu Rječinu. Od velikog broja prisutnih nitko nije skočio ni pomogao mladiću koji nije znao plivati, pa se ubrzo utopio. Na mostu kod Konta gdje je bačen u hladnu Rječinu postavljena je spomen ploča “Hrabrost je odabrati nenasilje”. Ovim sjećanjem Lokalpatrioti Rijeka žele ukazati mladima da ne kreću putevima nasilja u međusobnim odnosima.

- Kažu da vrijeme liječi sve, ali to i nije baš tako. Ako išta, naučite se živjeti s boli. Svaka godina bez Vitomira sve je teža, a našoj mami je ipak najteže. Ona od tog dana kao da nema pola duše i srca. Iako mi je teško pričati o tom gnjusnom činu, brata često spominjemo, prisjećamo se njegovih smiješnih anegdota, pričam djeci o ujaku kojeg nikad nisu imali priliku upoznati. I mislim da ovakva jedna tragedija treba biti poticaj da kao roditelji i društvo utječemo na odgoj djece, jer generalno većina dječjeg ponašanja dolazi od kuće. A da bi dijete zdravo funkcioniralo bitno je s njim provoditi vrijeme, zajedno kao obitelj, usmjeravati ga na zdrave aktivnosti poput sporta, pričati o svemu. Ovaj zločin ne smijemo zaboraviti, ne samo mi, Vitomirova obitelj nego cijelo društvo jer je jako bitno raditi na prevenciji nasilja i mržnje među pojedincima koji svojim suludim i besmislenim zlodjelima razaraju obitelji - rekla je za 24sata 2009. godine Simketova sestra Ratka.