Paralelno s euforijom koja prati nogometaše, debatama je li Thompson trebao nastupati ili ne te dočecima diljem Hrvatske potkralo se nekoliko suludih "lažnih vijesti" koje su na društvenim mrežama dijelili i stranci i domaći.

To što su na neke laži "nasjeli" građani Meksika, Nigerije ili Floride je, u doba prezasićenosti neprovjerenim informacijama, čak i donekle razumljivo ali to što to dijele stanovnici zemlje od četiri milijuna stanovnika - to je već problem. 

Dodatan je problem što mnogi i nakon što se određene vijesti demantiraju i dalje "dijele" izmišljotine. 

Sve je krenulo s golmanom Danijelom Subašićem koji je, navodno (kasnije se ispostavilo da to nije točno) utakmicu s Engleskom posvetio majkama Srebrenice.

"Večeras igramo veliko polufinale utakmice protiv Engleza. Ovo sam čuvao za sami početak meča: Večerašnju utakmicu ću odigrati za Majke Srebrenice i sve Bošnjake. Jako mi je žao zbog njihovih gubitaka. Tako da ovu utakmicu posvećujem njima."

"Srce mi je puno, duša mi je puna. Kada sam ostvario svoj cilj, znam da je dan žalosti u cijeloj Bosni, ali sam večeras za njih branio, čitavih 120 minuta. Molio sam Allaha da nam pomogne, čuo je moje molitve, još jednom ovo je bilo za majke Srebrenice i sve Bošnjake."

Diplomacija Kolinda: Moji trenuci potpune sreće

Ovo su samo dvije od niza izmišljenih izjava i lažnih vijesti koje su golmana reprezentacije (neovisno o njegovim osobnim stavovima) stavile u neugodnu poziciju jer tako nešto demantirati (i onda objašnjavati zašto demantirate) je također vrlo nezahvalan posao.

Vijest i Subašiću i igranju za majke Srebrenice potekao je sa portala "Životni stil", koji je sada ugašen, piše portal raskrinkavanje.ba.

Oni su kažu, također, naknadno dobili i izjavu od Hrvatskog nogometnog saveza koji demantira da su Luka Modrić i Danijel Subašić  izjavili da utakmicu posvećuju majkama Srebrenice. 

"Poštovani, hvala vam na poslanom upitu. Ne znam na koju točnu konferenciju za medije mislite, jer niti na jednoj nisu zajedno bili Danijel Subašić i Luka Modrić, niti je ijedan od njih bio na službenoj konferenciji za medije prije utakmice, ali u svakom slučaju – Danijel i Luka nisu to izjavili. Srdačan pozdrav, Tomislav".

Subašićeva je posveta, u buretu baruta što je Balkan, neke oduševila, druge razgnjevila, no to je i bio cilj.

SPORTbible je, pak, odlučio podijeliti informaciju kako je "Hrvatska odlučila donirati 21 milijun funti nagrade sa prvenstva siromašnoj djeci kako bi mogla ići na more".

Iako je dio sportske tradicije dio nagrada donirati najpotrebitijima ova je informacija lažna. To nije spriječilo da ju se podijeli preko 2.000 puta, a mnoštvo oduševljenih komentatora su i građani Hrvatske.

To se fantastično slaže sa možda najbizarnijom lažnom vijesti, a to je "pismo" izbornika Zlatka Dalića. Čovjek koji je pokazao zavidan talent da se u močvari koju je naslijedio minimalno dotiče politike odjedanput je odlučio napisati pismo koje ima rečenice i formulacije poput "zato, ovim putem, tražim od svih političara i svih predstavnika vlasti, koji su odveli moj narod u pakao bijede, beznađa i siromaštva, da se maknu od nogometne reprezentacije Hrvatske. Niste dobrodošli u našu svlačionicu, ne želimo se s vama fotografirati i ne želimo se s vama rukovati. Vi ste upravo oni koji su, od nama najvažnijih, a to su ljudi Hrvatske, napravili najsiromašniji i najbjedniji narod Evrope."

Pismo je, zapravo, jedan suptilni sociološki eksperiment. Autor pisma Igor Premužić, naime, nikada nije niti skrivao kako je to pismo "iz paralelnog svemira" i da je on autor (na dnu je i potpisan). To je bio, rekao je, i test da se provjeri koliko dobro čitamo i promislimo o onome što nam se servira".

Mnogi su, poneseni nadom da će nogometna revolucija prerasti u društvenu revoluciju i "neki novi početak", pali na foru. I onda kad su shvatili da su pali na foru rekli su "nema veze što nije on, neka im je rekao i drago mi je da sam to podijelio/podijelila".

Na taj je način zaista teško odvojiti žito od kukolja.

I predsjednica Kolinda Grabar Kitarović svojim 'patriotizmom' i predanošću reprezentaciji i dalje skuplja bodove, posebno u inozemstvu. Problem je jedino što je anegdota u pitanju lažna. 

Grabar Kitarović, naime, nije vozila autobus s reprezentativcima niti je svaka plava žena koja se nađe u radijusu od kilometra od repke nužno predsjednica. Treba napomenuti da je na ovo, ako je suditi po društvenim mrežama, nasjelo vrlo malo "domaćih", ali su to stranci dijelili nekoliko desetaka tisuća puta.

Što reći ako je zaista tako lako uvjeriti nekoga da predsjednica neke države u EU (pa čak i male poput Hrvatske) zaista sedam sati vozi autobus prepun nogometaša koji se voze na krovu, piju pivo i jedu Domaćice. 

No, nešto Hrvata ponesenih feštama zaista vjeruje da je video slavlja i plesa snimljenog u španjolskoj Pamploni 2016. godine snimka iz jednog od hrvatskih gradova (kojeg?), iako niti se skandira na hrvatskom niti se može vidjeti jedna jedina kockica.

Ovo su, rekli bi neki, sve trice i kučine, koje ponesu one željne dobrih vijesti, neobičnosti ili političkih provokacija, no postavlja se pitanje koliko konzument medija i društvenih mreža zaista promisli i preispita životno "važne" vijesti i navode.