Nekoć iritantni, a danas suzdržani i mistični kantautor Joshua Tillman (Father John Misty) davno je u New Yorkeru detektirao problem glazbene industrije, ali i umjetnosti u cjelini - dosadni tipovi rade pristojnu glazbu. Tijekom svojeg sad već pozamašnog staža, koji uključuje 14 samostalnih albuma pod različitim pseudonimima, bio je sve samo ne dobar dečko iz kvarta. Odrastajući u Marylandu pod okriljem konzervativne, evangeličke obitelji, glazbu je otkrivao u crkvi i slučajno jer je u kući taj oblik svjetovnosti bio zabranjen. Odlaskom na kršćanski koledž Nycak u New Yorku, okružen praznovjerjem i skorašnjom katastrofom 11. rujna 2001., već se tad pitao kako je moguće da se kršćanstvo, ili barem njegove inačice, tako fino uklapaju u kapitalizam kasnog 20. stoljeća. Mora da su prilagodljivi svakoj scenografiji. S rupama u poznavanju glazbe, kako će sam više puta naglasiti, postaje sin razmetni i bježi s koledža u Seattle. Vozi ga poznanik, bubnjar. S dvadeset godina spava u podrumima. Radi kao bauštelac i pekar. Donira plazmu, pere suđe.

Seattle je tad u post grunge mirnodopskoj fazi. Sve je nježno, sentimentalno, mekano, indie folkerski. Nakon iscrpljujućih smjena, Tillman piše i sklada. U svakoj godini izdaje po jedan, nezamijećen album. U pop-folk priču Fleet Foxesa upada 2008. kao bubnjar. Zaljubljuje se. Pa odljubljuje. Miriše uspjeh, ne baš malena publika, plodonosna suradnja, novac. Četiri godine poslije taj ga svijet lijepih harmonija i delikatnih orkestracija više ne zadovoljava. Odlazi. I doživljava, gol nasred pustinje i na ludim gljivama, za njega tipičnu epifaniju. Frustracija nemogućnošću pronalaska vlastitoga glasa, kao i svijesti da je usred ništavila nebitan, u tridesetoj odlazi u Los Angeles s namjerom da napiše roman. Ipak uzima gitaru pa nastaje ‘’I’m Writing a Novel’’, ali i alter ego Father John Misty. Pretenciozan, inteligentan zafrkant: ‘’Heiddeger and Sartre; Drinking poppy tea; I could have sworn last night; I passed out in my van; And now these guys are pouring one for me”.’

Prvi album ‘’Fear Fun’’ (Sub Pop, 2012.) o dekadentnim avanturama u Hollywoodu slave kritičari. Pisan nakon dugih izlazaka, nerijetko na supstancama, najavljuje nepredvidivog folk rock zabavljača s karizmom. Upravo je balada s tog albuma ‘’Funtimes in Babylon’’ nimalo slučajno otvorila londonsku koncertnu promociju’’ Chloë and the Next 20th Century’’ (Sub Pop i Bella Union, 2022.) sa stihom u pozadini simfonijskog orkestra: ‘’Look out Hollywood, here I come’’. Opsesivno bilježenje stadija romanse i posljedično braka s fotografkinjom Emmom Elizabeth u ‘’I Love You, Honeybear’’ (Sub Pop i Bella Union, 2015.) označuje njegovu standardnu liniju da u svakoj katastrofi imamo isključivo jedni druge: ‘’The future can’t be real, I barely know how long a moment is; Unless we’re naked, getting high on the mattress; While the global market crashes”. Nakon izlaska satirične kronike američkog društva, ‘’Pure Comedy’’ (Sub Pop i Bella Union, 2017.), vraća se LSD-u, alkoholu, rock’n’roll stereotipima, trolanju na društvenim mrežama pa ispričavanju. Postaje mem kojega se ne bi postidio ni najveći mizantrop Warren Zevon. Pljucka po pop-industriji, odbija pisati refrene za zvijezde, manično mijenja imena na Twitteru. Postaje prototip ‘’Bored in USA’’.

Nedugo nakon proglašenja apokalipse, Isus širokopojasnog interneta, kako će ga duhovito prozvati Karlo Rafaneli, izdaje kratki, osobni ‘’God’s Favorite Customer’’ (Sub Pop i Bella Union, 2018.), gdje će se u maniri soft rocka vješto narugati sebi i procesu stvaranja. Zadnjih je godina njegova maksima ‘’moj stav, moj šou’’ odmjerenija. Između ljubavi i američkog, odnosno svjetskog, debilizma Misty i prije službenog izlaska ‘’Chloë and the Next 20th Century’’, album zaogrće nepoznanicama. I njemu atipičnom šutnjom. Tamni omot sugerira još jedan harlekinov obrat. Prati ga prvi pušteni singl ‘’Funny Girl’’, gdje će mirno izgurati komičarku: ‘’I don’t think either of us yearns to share the stage”.’ Okreće se šlagerima, big bandu, glazbi s početka 20. stoljeća, jednostavnoj, ali silovitoj. Čuju se trube, rog, čembalo, klavir, bas. Ljušti se nježna, mekana, mračna autorska strana. Prošlost tu ne možemo promijeniti, sadašnjost je potraćena, a budućnost ne postoji.

U pedesetak minuta snovitog rekvijema odjekuju holivudski swing i jazz. Svaka je pjesma vinjeta za novu priču o čudnom spoju koji završava tragično (‘’We Could Be Strangers’’), slatkom udvaranju (‘’Chloë’’), ludilu u lockdownu gdje bossa nova susreće tremolo (“Olvidado,Otro Momento’’) i slomljenim srcima u nježnom retro aranžmanu (‘’Only a Fool’’). Elegantne promjene u ritmu, suzdržan, raskošan, zaprljan, a opet na momente umjetno čist Mistyjev vokal nalikuje prevrtljivom, mladom Cohenu, koji nerijetko odskliže u Randyja Newmana. Jedina ponešto prpošnija pjesma o krađi bestselera, ‘’Q4’’, podsjeća na partiture Johna Barryja. Vintage country balada ‘’Goodbye Mr. Blue’’ kao hommage ‘’Everbody’s Talking’’ Harryja Nilssona donosi fragilnost i prepoznatljivu svježinu u aranžmanu. Savršenu za prekide. Kraj albuma potpuno izuva iz čizmica. Mračna, natrpana tekstom, promjenama, violinama, paranjem gitare, hipnotička u melodiji i promjeni glasa, ‘’The Next 20th Century’’ dolazi kao fantazmagorični šamar: ‘’Will ever see the promised land; None of us here will be there for; Childhood’s end”.’ Najbolje od vječnog bundžije.

Proročki Father John Misty tu mekano zaključuje: ‘’If this century’s here to stay I don’t know ‘bout you; But I’ll take the love songs; And the great distance that they came”.’ Jedan od najtalentiranijih kantautora današnjice koji se trudi ne shvaćati preozbiljno (osim kad pretjera s opijatima) sa stalnim suradnicima Drewom Ericksonom i Jonathanom Wilsonom sazrijeva. Miče se s interneta. Opet je na koncertima. I pritom u vremenu koje toliko vapi za nostalgijom uspijeva na njezinu terenu s aureolom zlatnog doba Hollywooda postići slobodu. Teže ostvarivu u okviru divljih pop voda, koje stišću algoritmi i lažna dopadljivost. Svjestan svoje: ‘’You’re a star now, baby, so dry your tears’’ potpuno je lagan. Na putu da opet pretjera i nasmije se, bez obzira na to prijeti li nam ljubavni brodolom ili atomska bomba.