Top News
243 prikaza

Father John Misty - nekoć iritanatan, danas suzdržan

1/9
Richard Gray/Press Association/PIXSELL
S rupama u poznavanju glazbe, postaje sin razmetni i bježi s koledža u Seattle. S dvadeset godina spava u podrumima. Radi kao bauštelac i pekar. Donira plazmu, pere suđe...

Nekoć iritantni, a danas suzdržani i mistični kantautor Joshua Tillman (Father John Misty) davno je u New Yorkeru detektirao problem glazbene industrije, ali i umjetnosti u cjelini - dosadni tipovi rade pristojnu glazbu. Tijekom svojeg sad već pozamašnog staža, koji uključuje 14 samostalnih albuma pod različitim pseudonimima, bio je sve samo ne dobar dečko iz kvarta. Odrastajući u Marylandu pod okriljem konzervativne, evangeličke obitelji, glazbu je otkrivao u crkvi i slučajno jer je u kući taj oblik svjetovnosti bio zabranjen. Odlaskom na kršćanski koledž Nycak u New Yorku, okružen praznovjerjem i skorašnjom katastrofom 11. rujna 2001., već se tad pitao kako je moguće da se kršćanstvo, ili barem njegove inačice, tako fino uklapaju u kapitalizam kasnog 20. stoljeća. Mora da su prilagodljivi svakoj scenografiji. S rupama u poznavanju glazbe, kako će sam više puta naglasiti, postaje sin razmetni i bježi s koledža u Seattle. Vozi ga poznanik, bubnjar. S dvadeset godina spava u podrumima. Radi kao bauštelac i pekar. Donira plazmu, pere suđe.

 | Author: Richard Gray/Press Association/PIXSELL Richard Gray/Press Association/PIXSELL

Seattle je tad u post grunge mirnodopskoj fazi. Sve je nježno, sentimentalno, mekano, indie folkerski. Nakon iscrpljujućih smjena, Tillman piše i sklada. U svakoj godini izdaje po jedan, nezamijećen album. U pop-folk priču Fleet Foxesa upada 2008. kao bubnjar. Zaljubljuje se. Pa odljubljuje. Miriše uspjeh, ne baš malena publika, plodonosna suradnja, novac. Četiri godine poslije taj ga svijet lijepih harmonija i delikatnih orkestracija više ne zadovoljava. Odlazi. I doživljava, gol nasred pustinje i na ludim gljivama, za njega tipičnu epifaniju. Frustracija nemogućnošću pronalaska vlastitoga glasa, kao i svijesti da je usred ništavila nebitan, u tridesetoj odlazi u Los Angeles s namjerom da napiše roman. Ipak uzima gitaru pa nastaje ‘’I’m Writing a Novel’’, ali i alter ego Father John Misty. Pretenciozan, inteligentan zafrkant: ‘’Heiddeger and Sartre; Drinking poppy tea; I could have sworn last night; I passed out in my van; And now these guys are pouring one for me”.’

 | Author: Richard Gray/Press Association/PIXSELL Richard Gray/Press Association/PIXSELL

Prvi album ‘’Fear Fun’’ (Sub Pop, 2012.) o dekadentnim avanturama u Hollywoodu slave kritičari. Pisan nakon dugih izlazaka, nerijetko na supstancama, najavljuje nepredvidivog folk rock zabavljača s karizmom. Upravo je balada s tog albuma ‘’Funtimes in Babylon’’ nimalo slučajno otvorila londonsku koncertnu promociju’’ Chloë and the Next 20th Century’’ (Sub Pop i Bella Union, 2022.) sa stihom u pozadini simfonijskog orkestra: ‘’Look out Hollywood, here I come’’. Opsesivno bilježenje stadija romanse i posljedično braka s fotografkinjom Emmom Elizabeth u ‘’I Love You, Honeybear’’ (Sub Pop i Bella Union, 2015.) označuje njegovu standardnu liniju da u svakoj katastrofi imamo isključivo jedni druge: ‘’The future can’t be real, I barely know how long a moment is; Unless we’re naked, getting high on the mattress; While the global market crashes”. Nakon izlaska satirične kronike američkog društva, ‘’Pure Comedy’’ (Sub Pop i Bella Union, 2017.), vraća se LSD-u, alkoholu, rock’n’roll stereotipima, trolanju na društvenim mrežama pa ispričavanju. Postaje mem kojega se ne bi postidio ni najveći mizantrop Warren Zevon. Pljucka po pop-industriji, odbija pisati refrene za zvijezde, manično mijenja imena na Twitteru. Postaje prototip ‘’Bored in USA’’.

 | Author: Richard Gray/Press Association/PIXSELL Richard Gray/Press Association/PIXSELL

Nedugo nakon proglašenja apokalipse, Isus širokopojasnog interneta, kako će ga duhovito prozvati Karlo Rafaneli, izdaje kratki, osobni ‘’God’s Favorite Customer’’ (Sub Pop i Bella Union, 2018.), gdje će se u maniri soft rocka vješto narugati sebi i procesu stvaranja. Zadnjih je godina njegova maksima ‘’moj stav, moj šou’’ odmjerenija. Između ljubavi i američkog, odnosno svjetskog, debilizma Misty i prije službenog izlaska ‘’Chloë and the Next 20th Century’’, album zaogrće nepoznanicama. I njemu atipičnom šutnjom. Tamni omot sugerira još jedan harlekinov obrat. Prati ga prvi pušteni singl ‘’Funny Girl’’, gdje će mirno izgurati komičarku: ‘’I don’t think either of us yearns to share the stage”.’ Okreće se šlagerima, big bandu, glazbi s početka 20. stoljeća, jednostavnoj, ali silovitoj. Čuju se trube, rog, čembalo, klavir, bas. Ljušti se nježna, mekana, mračna autorska strana. Prošlost tu ne možemo promijeniti, sadašnjost je potraćena, a budućnost ne postoji.

 | Author: Richard Gray/Press Association/PIXSELL Richard Gray/Press Association/PIXSELL

U pedesetak minuta snovitog rekvijema odjekuju holivudski swing i jazz. Svaka je pjesma vinjeta za novu priču o čudnom spoju koji završava tragično (‘’We Could Be Strangers’’), slatkom udvaranju (‘’Chloë’’), ludilu u lockdownu gdje bossa nova susreće tremolo (“Olvidado,Otro Momento’’) i slomljenim srcima u nježnom retro aranžmanu (‘’Only a Fool’’). Elegantne promjene u ritmu, suzdržan, raskošan, zaprljan, a opet na momente umjetno čist Mistyjev vokal nalikuje prevrtljivom, mladom Cohenu, koji nerijetko odskliže u Randyja Newmana. Jedina ponešto prpošnija pjesma o krađi bestselera, ‘’Q4’’, podsjeća na partiture Johna Barryja. Vintage country balada ‘’Goodbye Mr. Blue’’ kao hommage ‘’Everbody’s Talking’’ Harryja Nilssona donosi fragilnost i prepoznatljivu svježinu u aranžmanu. Savršenu za prekide. Kraj albuma potpuno izuva iz čizmica. Mračna, natrpana tekstom, promjenama, violinama, paranjem gitare, hipnotička u melodiji i promjeni glasa, ‘’The Next 20th Century’’ dolazi kao fantazmagorični šamar: ‘’Will ever see the promised land; None of us here will be there for; Childhood’s end”.’ Najbolje od vječnog bundžije.

 | Author: Richard Gray/Press Association/PIXSELL Richard Gray/Press Association/PIXSELL

Proročki Father John Misty tu mekano zaključuje: ‘’If this century’s here to stay I don’t know ‘bout you; But I’ll take the love songs; And the great distance that they came”.’ Jedan od najtalentiranijih kantautora današnjice koji se trudi ne shvaćati preozbiljno (osim kad pretjera s opijatima) sa stalnim suradnicima Drewom Ericksonom i Jonathanom Wilsonom sazrijeva. Miče se s interneta. Opet je na koncertima. I pritom u vremenu koje toliko vapi za nostalgijom uspijeva na njezinu terenu s aureolom zlatnog doba Hollywooda postići slobodu. Teže ostvarivu u okviru divljih pop voda, koje stišću algoritmi i lažna dopadljivost. Svjestan svoje: ‘’You’re a star now, baby, so dry your tears’’ potpuno je lagan. Na putu da opet pretjera i nasmije se, bez obzira na to prijeti li nam ljubavni brodolom ili atomska bomba.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.