Shyamala Gopalan bila je jedva viša od metar pedeset. Bila je najstarija od četvero djece višega državnog službenika u obitelji uspješnih članova, u naciji koja je neovisnost od Velike Britanije stekla 1947., devet godina nakon što se rodila. Bilo joj je 19 kad je 1958. na Ženskome koledžu Irwin u New Delhiju diplomirala domaćinstvo, a onda je, uz očev blagoslov, otputovala u SAD, na Berkeley, u potrazi za višim i smislenijim obrazovanjem. Studirajući prehranu i endokrinologiju, stekla je doktorat i u idućim desetljećima postala poznata po istraživanjima raka dojke. Njezini su radovi više od stotinu puta citirani u istraživačkim publikacijama, a za svoja je istraživanja od donatora sakupila čak 4,76 milijuna dolara. “Moja je majka odrasla u kućanstvu u kojem su politički aktivizam i građansko vodstvo bili prirodni”, napisala je 2019. godine Harrisova u autobiografiji “The Truths We Hold” (“Istine kojih se držimo”). Nastavila je: “Od svojih roditelja razvila je oštru političku svijest. Bila je svjesna povijesti, svjesna napora, svjesna neravnopravnosti. Rodila se s osjećajem pravde utisnutim u dušu.”

Ujesen 1962. godine Shyamala Gopalan bila je na skupu afroameričkih studenata na kojem je govorio mladi Donald Jasper Harris, poslijediplomski student ekonomije s Jamajke. Godine 1961. emigrirao je s Jamajke, a na Berkeley je stigao kako bi nastavio obrazovanje. Bio je pomalo radikalan ili, kako bi to nazvali ekonomisti, “heterodoksan”. Nije se priklanjao tradicionalnim ekonomskim teorijama koje su tad prevladavale na američkim sveučilištima. Donald Harris rekao je New York Timesu da mu je Gopalanova, u tradicionalnome indijskom sariju, prišla poslije predavanja, a “isticala se među svim drugim ženama i muškarcima na skupu”. Šarmirala ga je, sastali su se i razgovarali još nekoliko puta, a ostalo je, kako je rekao, “povijest”. Gopalanova i Harris vjenčali su se 1963., godinu dana nakon što je i Jamajka dobila neovisnost od Velike Britanije. U objavi njihova vjenčanja u Kingston Gleaneru 1. studenog 1963. pisalo je da su oboje na poslijediplomskom studiju. Kamala Devi rodila se 1964., a njezina sestra Maya Lakshmi dvije godine poslije. Devi je hinduska božica majka. Lakshmi je lotosova božica bogatstva, ljepote i sreće. Shyamala je 2004. godine Los Angeles Timesu rekla da je svojim kćerima dala imena iz indijske mitologije kako bi im sačuvala kulturološki identitet te je dodala: “Kultura koja štuje božice stvara snažne žene.” Od sredine do kraja 1960-ih oba su roditelja aktivno sudjelovala u pokretu za građanska prava. Harrisova kaže da su je na prosvjede vozili u dječjim kolicima. Ispričala je obiteljsku priču u kojoj se jednom prilikom vrpoljila u kolicima, pa ju je majka pitala što hoće. “Slo-bo-du!”, kažu da je rekla.

(...)
Shyamala i Donald razveli su se 1969., kad je Donald predavao na Sveučilištu Wisconsin, Kamali je bilo pet a Mayi tri godine. Dokumente za razvod predali su u siječnju 1972. Harrisova je u autobiografiji napisala: “Da su bili malo stariji, malo emotivno zreliji, možda je brak i mogao preživjeti. Ali bili su tako mladi. Moj je otac bio prvi majčin dečko.” U članku iz 2018. godine Donald Harris žalio se što je nakon burne bitke za skrbništvo bliski kontakt s Kamalom i Mayom “iznenada prestao”. Za presudu o skrbništvu optužio je “krivu pretpostavku Države Kalifornije da očevi ne mogu odgajati djecu (a posebice ovaj otac, ‘crnčuga s otoka’ – jenkijevski stereotip” koji nameće zaključak da bi takav otac “na kraju svoju djecu mogao pojesti za doručak!”). Napisao je: “Ipak, nisam odustao, nikad nisam prestao voljeti svoju djecu.” Presuda o razvodu, izrečena 23. srpnja 1973., pokazuje da je Shyamala dobila skrbništvo nad djecom, ali da je Donald mogao s djevojčicama biti svakog drugog vikenda i 60 dana ljeti. Pisao je o putovanju s kćerima na Jamajku kako bi se srele s rođacima i kako bi im pokazao svijet u kojem je rastao. “Pokušao sam im tu poruku prenijeti vrlo konkretnim pojmovima, čestim posjetima Jamajci i uključivanjem u tamošnji život sa svom svojom složenošću i bogatstvom.” “Naravno,” nastavio je Harris, “poslije, kad su dovoljno odrasle da razumiju, pokušao sam im objasniti proturječja gospodarskog i društvenog života u ‘siromašnoj’ zemlji, primjerice čudesan suživot ekstremnog siromaštva i ekstremnog bogatstva, dok sam sâm s jamajčanskom vladom marljivo radio na izradi plana i odgovarajuće politike za ublažavanje takva stanja.” Koliko god pokušavao, djevojčice su bolje prihvaćale lekcije naučene od majke. Harrisova se na svoju majku poziva kroz cijelu autobiografiju. Oca spominje na desetak stranica. “Moj je otac dobar čovjek, ali nismo bliski”, rekla je 2003. jednom novinaru.

ODRASTANJE I MLADOST

Odrastajući u Berkeleyu i Oaklandu te sudjelujući u prosvjedima još u dječjim kolicima, Kamala Harris sredinom 1980-ih odlično se uklapala na Howardovo sveučilište. “Petkom navečer išli bismo na ples, a subotom ujutro na prosvjede”, prisjećala se Harrisova dana na Howardu u svome videu o predsjedničkoj kampanji za diplomce Povijesno crnačkih fakulteta i sveučilišta, ponajprije sestrama iz Alpha Kappa Alphe, mreže uspješnih fakultetski obrazovanih žena. U knjizi “Istine kojih se držimo” Harrisova piše: “Svakog biste dana mogli stati nasred dvorišta i s desne strane vidjeti mlade plesače kako uvježbavaju korake ili glazbenike koji su svirali. Kad biste pogledali nalijevo, bili bi tu studenti s aktovkama koji su izlazili iz poslovne škole te studenti medicine u bijelim kutama koji su se vraćali na nastavu. Skupine studenata stajale bi u krugu i smijale se ili bi se udubile u neku raspravu… To je bila ljepota Howarda. Svaki je signal govorio studentima da mogu postati što god požele – govorio je da smo bili mladi, nadareni i crni te da nam ništa ne smije stati na putu prema uspjehu.” Harrisova je 1986. diplomirala političke znanosti i ekonomiju. Godišnjak Howardova sveučilišta iz te godine bilježi da je Shirley Chisholm nagrađena za životno djelo. Na sveučilištu su svirali trubač Wynton Marsalis i hip hop sastav Run-DMC. Mlađi su studenti bili uznemireni zbog povišenja dobne granice konzumiranja alkohola na 21 godinu, umjesto 18 godina, od 1984. godine. Howardovi studenti počeli su upotrebljavati osobna računala, koja su tad koštala više od 3000 dolara. Zbog poslovanja u aparthejdskoj Južnoafričkoj Republici organiziran je bojkot Coca-Cole. Nacija je 20. siječnja 1986. prvi put proslavila Dan Martina Luthera Kinga Ml. Tog je dana na sveučilištu o njemu govorio velečasni Jesse Jackson.

(...)
Harrisičina generacija iznjedrila je mnoge odvjetnike s vrlo uspješnom karijerom. Jedan od njih, McGregor W. Scott, postao je savezni pravobranitelj u Sacramentu tijekom mandata predsjednika Georgea W. Busha i Donalda Trumpa. Drugi, J. Christopher Stevens, zaposlio se u Ministarstvu vanjskih poslova te je u vrijeme mandata predsjednika Obame 2012. imenovan za veleposlanika u Libiji. Stevens je poginuo 11. rujna 2012. u terorističkom napadu na specijalnu misiju SAD-a u Bengaziju. Harrisova je postala predsjednica Hastingsove udruge crnih studenata prava. Ali oni koji su je poznavali rekli su da se ničime nije isticala. Nije diplomirala ni uz kakvu pohvalu.  “Ništa nije upućivalo na to da će jednog dana postati okružna tužiteljica, državna pravobraniteljica, senatorica ili potpredsjednica”, izjavio je Matthew D. Davis, odvjetnik iz San Francisca, student iz njezine generacije, prijatelj i podupiratelj njezine kampanje. Kamala Harris završavala je studij na Hastingsu kad se 17. siječnja 1989. u Kaliforniji dogodila nova vrsta pakla. Patrick Purdy, mržnjom ispunjen mladić u maskirnoj odori, kalašnjikovom je zapucao na djecu na igralištu Osnovne škole Cleveland u Stocktonu. Do trenutka kad je ispalio 106 hitaca, petero je djece bilo mrtvo, a dvadeset devetoro ranjeno, baš kao i učitelj. Roditelji gotovo sve poginule i ranjene djece sukobe u jugoistočnoj Aziji zamijenili su slobodom obećanoj u Americi. Purdy, koji se ustrijelio u glavu, nije bio prvi naoružani masovni ubojica u Sjedinjenim Američkim Državama. Ali njegovo opako biranje djece kao meta u sljedećim će se desetljećima ponoviti mnogo puta.

PRVA ODVJETNIČKA ISKUSTVA

Godine 1990., kad je Kamala Harris kao tužiteljica prvi put prošla kroz vrata Ureda okružnog tužitelja okruga Alameda, broj ubojstava u okrugu u kojem se nalazi grad Oakland dostigao je rekordnih 146, rušeći rekord iz prošle godine. A novi je vrhunac dostigao 1992., kad je zabilježeno 165 ubojstava. Nekoliko godina prije pogrebna povorka narkobosa ubijenog u zatvoru, s kočijom na čelu, vijugala je cijelim Oaklandom i privukla tisuću ucviljenih. Nekih je jutara ljudi koji su trebali platiti prometne kazne bilo toliko da je red vijugao oko Sudnice Wileya W. Manuela, moderne zgrade nazvane po Oaklanđaninu, prvome crnom sucu Vrhovnog suda Kalifornije. Zgrada je mostom povezana s policijskim stožerom i zatvorom okruga Alameda. Kompleks kaznenog suda blizu je autoceste koja dotiče istočnu obalu Zaljeva San Francisca, nedaleko od dvokatne autoceste Cypress Structure, koja se tijekom potresa 1989. urušila, pri čemu je ubila četrdeset dvoje od ukupno šezdeset troje poginulih. Na tom je mjestu zamjenica okružnog tužitelja Kamala Harris, dvadesetpetogodišnja kći časnih berkeleyskih intelektualaca, počela karijeru, nakon što je u drugom pokušaju prošla kalifornijski notorno težak pravosudni ispit. U svome je nastupnom govoru za predsjedničku kampanju održanome trideset godina poslije Harrisova objasnila svoju odluku da postane tužiteljica: “Znala sam da su u našem društvu ljudi na koje se grabežljivci okomljuju najčešće oni bez glasa i najranjiviji.” Harrisova bi ušla u sudnicu i stubištem se popela na prvi kat, na kojem se nalazio labirint ureda okružnih tužitelja, ili bi se, ako joj se tako htjelo, popela dizalom punim porotnika, optuženika, svjedoka i branitelja. Policajci bi prije svjedočenja malo odrijemali. Katkad se istodobno održavalo pet suđenja. Alpha Kappa Alpha bila je negdje sasvim drugdje. Tijekom studija prava Harrisova je 1988. stažirala kao pomoćnica u uredu okružnog tužitelja okruga Alameda, vrlo priželjkivanog mjesta jer je nudilo sudsko iskustvo, a i plaćalo se. Glasovita povijest ureda privlači mlade ambiciozne odvjetnike. Earl Warren, kalifornijski guverner i glavni sudac Vrhovnog suda SAD-a, bio je okružni tužitelj okruga Alameda. Baš kao i suci Vrhovnog suda Kalifornije Ming Chin i Carol A. Corrigan. U podne bi Harrisova i drugi mladi odvjetnici otišli u knjižnicu, gdje bi ručali ono što su sa sobom donijeli, a iskusni tužitelji opisivali su im slučajeve i nudili smjernice za pokusna suđenja. “Pomalo se isticala od drugih. Bila je drukčije samopouzdana”, rekla je okružna tužiteljica Nancy O’Malley, tad jedna od Harrisičinih nadzornika. Harrisova je bila energična, htjela je preuzimati teške slučajeve, bila je laserski fokusirana, predodređena za uspjeh. Rano je naučila gdje steći potrebno obrazovanje. “Vrlo je pažljivo slušala kad su govorili starci.” Poput drugih početnika, Harrisova se bavila prekršajima, ponajprije vožnjom u alkoholiziranom stanju, te je sudjelovala u vrlo ranim proceduralnim fazama kaznenih slučajeva. Pri šestomjesečnim rotacijama odlazila je u ispostave u Fremontu i Haywardu, a u prosincu 1991. vratila se u Sudnicu Wileya Manuela, sve vrijeme učeći vještine koje će joj dobro poslužiti kad postane američka senatorica. Nijedan mladi odvjetnik nije u listopadu 1991. mogao ignorirati zbivanja u Washingtonu. Senator Joseph Biden predsjedao je Senatskim sudbenim odborom na ispitivanju kandidata Vrhovnog suda Clarencea Thomasa. Profesorica prava Anita Hill pojavila se pred posve bijelim i posve muškim odborom te posvjedočila da ju je Thomas, kad mu je bila podređena u Ministarstvu obrazovanja i Komisiji za ravnopravno zapošljavanje, silio na sastanke i razgovarao o pornografskim filmovima. Muškarci u odboru vrijeđali su Hillovu i omalovažavali njezine riječi. Thomas je ispitivanje osudio kao “visokotehnološki linč”. Sudbeni odbor Thomasovu je kandidaturu u Senat proslijedio bez preporuke, a senatori su ga potvrdili s 52 prema 48 glasova. Biden je glasao “ne”, ali zbog svoje je uloge u odboru naljutio mnoge žene koje su vjerovale Aniti Hill. Godinu poslije, u listopadu 1992., Harrisova je prešla na sud za malodobne. Bio je to težak posao. Škole u Oaklandu bile su tako loše da je polovica od 53.000 učenika u okrugu na standardiziranim testovima imala ispodpolovične rezultate. Izostanaka je bilo vrlo mnogo. Kako je okrug bio na rubu bankrota, zakonodavac je 1990. postavio povjerenika za nadzor financiranja škola u Oaklandu. Sve što se zbiva na sudovima za malodobne povjerljivo je. Slučajevi na kojima je radila zapečaćeni su. Ali Harrisova često govori o zlostavljanoj i seksualno iskorištavanoj djeci. To će iskustvo poslije iskoristiti kada dođe na položaj koji će joj omogućiti utjecaj na politiku i oblikovanje zakona – i dok bude razmišljala o izbornoj funkciji...

FEŠTA S DEMOKRATIMA

Izborne noći 7. studenog 1992. godine Harrisova je svojom Corollom prešla most preko Zaljeva San Francisca i odvezla se do hotela Fairmont na Nob Hillu, u kojem su slavili demokrati. Bila je to dobra noć za demokrate. Bill Clinton izabran je za predsjednika, a Barbara Boxer i Dianne Feinstein uživale su u pobjedama u utrkama za mjesto u Senatu. Boxerova, liberalnija od dvije senatorice, bila je jedna od sedam demokratskih kongresnica koje su 1991. otišle u Senat kako bi sa senatorima demokratima raspravljale o Thomasovu prihvaćanju, samo da bi im zabranili pristup redovitom sastanku kluba senatora jer je bio zatvoren za javnost. Boxerova je loše postupanje s Anitom Hill iskoristila za poticanje glasača i pobjedu na izborima 1992., “Godine žene”. Nitko nije mogao zamisliti da će Kamala Harris, tada tek dvadesetsedmogodišnjakinja, u pretrpanoj plesnoj dvorani Fairmonta 2016. zamijeniti Boxerovu u Senatu i zatim dobiti mjesto u Senatskome sudskom odboru. Ali eto, bila je tu, dvadeset sedam godina poslije, kad je Christine Blasey Ford, psihologinja iz Menlo Parka, predgrađa San Francisca, poduzela vrlo hrabar korak i svjedočila da ju je Trumpov drugi kandidat za suca Vrhovnog suda, Brett Kavanaugh, seksualno napao kad su bili tinejdžeri. Paralela s Thomasovim kandidatskim ispitivanjem nije se mogla izbjeći, a rezultat je bio isti. Demokrati su neuspješno pokušavali izmamiti Kavanaughovo mišljenje o slučaju Roe protiv Wade, legendarnome slučaju iz 1973. o pravu na pobačaj. Harris je iskustvo i vještine stečene u uredu okružnog tužitelja okruga Alameda iskoristila da se probije kroz nered: “Znate li bilo koji zakon koji vlasti daje moć da odlučuje o muškarčevu tijelu?” Kavanaugh je zamucao: “Nisam siguran... ne mogu se... sjetiti nijednoga, senatorice.” Harrisičin put do tog ispitivanja išao je kroz Sacramento. 

ROMANTIČNA VEZA S 30 GODINA STARIJIM

Harrisičin je život 1994. doživio velik zaokret. Ušla je u romantičnu vezu s jednim od najnadarenijih političara u zemlji, predsjedavajućim Kalifornijske skupštine Williejem Brownom. Veza nije bila uravnotežena jer je Brown bio 30 godina stariji od nje. Ali oboje su bili vrlo motivirani i inteligentni, i oboje su iz maloga postigli mnogo, premda je Brownov put bio osobito mukotrpan jer je potjecao iz Teksasa u vrijeme kad je njime vladala segregacija. Kako bi se uzdigao u dominantan položaj, Brown je morao postati poznat, pa se sprijateljio s kolumnistom San Francisco Chroniclea Herbom Caenom. Caen mu je rekao jednu od tajni svoga uspjeha: San Francisco nije bio grad celebrityja, pa ih je sâm morao stvoriti. Bio je to jedan od načina zbog kojeg je njegova kolumna pedeset godina bila obvezno štivo stanovnika San Francisca. On je određivao grad, bio je njegov šampion, koritelj, klasni arbitar i posve besklasan. A nitko u svijetu njegovih kronika nije imao veću ulogu od njegova velikoga prijatelja Willieja Browna. Petkom bi se u bistrou Le Central nalazili na ručku i putovali bi u Pariz. 

Uvijek pronicljiv, elegantno odjeven u odijelo Wilkes Bashforda i šešir ili vozeći se u novome Ferrariju, Brown je bio standardni sastojak živih, neuglađenih, melankoličnih, zabavnih i nikada dosadnih kolumni objavljivanih uz oglase robne kuće Macy. Brown je 22. ožujka 1994. godine Caenu ponudio posebno sočan materijal. Brown je 60. rođendan proslavljao na imanju milijardera Rona Burklea, nazvanom Greenacres, u vili od 3350 četvornih metara koju je za sebe na bujnih šest hektara u Kanjonu Benedict sagradio Harold Lloyd, zvijezda nijemog filma. Burkle i Brown bili su prijatelji, a neko je vrijeme Brown bio Burkleov odvjetnik. Tijekom 1990-ih Burkle je u Greenacresu ugošćivao donatorske kampanje za predsjednika Clintona i druge poznate demokrate. Los Angeles Times imanje je nazivao Versaillesom političkog financiranja. Caen je izvijestio da je na proslavi Brownova 60. rođendana bila Barbra Streisand te da je Clint Eastwood “šampanjcem zalio novu curu predsjedavajućega Skupštine, Kamalu Harris”. Bila je to vrlo otvorena objava Brownove i Harrisičine veze. 

Dok su bili u vezi, Brown je Harrisovoj darovao BMW, s njim je putovala u Pariz i s njim je bila na dodjeli Oscara, a bila mu je i dio pratnje kad je 1994. putovao u Boston. Dok je bio u Bostonu, Browna je iz New Yorka nazvao milijarder Donald Trump. Trump je htio razgovarati o hotelu koji je namjeravao sagraditi u Los Angelesu, pa je svoj mlažnjak poslao u Boston po Browna i njegove prijatelje, među njima i Harrisovu. Kabina je bila pozlaćena, u njoj su visjele skupe slike, a bile su tu i poruke koje je Trumpu ostavila tadašnja supruga Marla Maples. Brown i Trump ručali su u hotelu Plaza. Posao u Los Angelesu nikad se nije ostvario. Trump i Harrisova vjerojatno se tad nisu sreli, ali bila je uistinu daleko do Sudnice Wileya Manuela.

LJUBAVNIK ŽELI BITI GRADONAČELNIK

Godine 1995., nakon što je San Francisco u Skupštini zastupao trideset jednu godinu, Brown je odlučio izazvati aktualnoga gradonačelnika Franka Jordana, društvenog bivšeg šefa policije u San Franciscu, koji je pokušavao osvojiti drugi mandat. Harrisova je često bila uz Browna na skupovima tijekom gradonačelničke kampanje, s njim je odlazila na ručkove na kojima su sakupljali novac, sudjelovala je na strateškim sastancima i tako učila pojedinosti o vođenju kampanje. Jordan je mogao iščupati pobjedu, ali je, neobjašnjivo, pristao na spačku koju su smislila dvojica DJ-a iz Los Angelesa, u kojoj ih je skinuo i s njima gol otišao pod tuš. Nezgodna fotografija gradonačelnika s DJ-ima, na kojoj su svi goli, na naslovnici San Francisco Examinera zadržala se čak pet dana u tjednu prije izbora. Jordan je to pokušao okrenuti na šalu govoreći da je posve čist te pozivajući Browna da dokaže da ništa ne skriva. Nije upalilo. Brown je pobjedničku proslavu organizirao u zgradi sindikata na Fisherman’s Wharfu. Kako su pristizale dobre vijesti, prišla mu je Harrisova i dala mu bejzbolsku kapu na kojoj je zlatnim slovima bilo izvezeno “gradonačelnik”. Naklonio joj se, baš kao i ona njemu. Bilo je to 12. prosinca 1995. Caen je 14. prosinca u kolumni Harrisovu nazvao “novom budućom prvom damom”. Ali neće biti tako. Godinama prije Brown je počeo živjeti odvojeno od supruge, Blanche, majke svoje djece. Nije tajio da se sastaje s drugim ženama. Ali Brown i Blanche nikad se nisu razveli, a i nikad se neće razvesti. Kad je to postalo jasno, Harrisova i Brown su prekinuli. Kraj se, baš kao i početak, u kolumni Herba Caena, na Štefanje 1995., odigrao u posljednjem odlomku. “Gotovo je”, napisao je Caen u San Francisco Chronicleu. “Tim je riječima izabrani gradonačelnik Brown tog vikenda dao do znanja da je njegova duga veza s Kamalom Harris, zamjenicom okružnog tužitelja okruga Alameda, završena.” Za Harrisovu, koja je vrlo privatna osoba, pomisao da joj se život odvija u Caenovoj kolumni sigurno je bila vrlo bolna. Ali veza je od samog početka bila neuravnotežena. Brown je u njoj imao svu moć. Iskoristio ju je da Harrisovoj u početku karijere otvori neka vrata, što je dio duge tradicije u politici mentorstva i pokroviteljstva. Nitko se ne uzdiže sâm od sebe: Phil Burton pomogao je mladome Willieju Brownu. Ali kad su ta prva vrata bila otvorena, Harrisova si je sama morala prokrčiti put. Nastavila je, 2014. se udala i već odavna nije javno govorila o Brownu, čak ga i ne spominjući u autobiografiji. Godine 2019. Brown, u devetom desetljeću života, još je govorio o njoj, rekavši u radijskom intervjuu da vezi nije pristupao tako ozbiljno kao Harrisova. Također je pojasnio da je za sve bio on kriv: “Bila je to prava ljubav. Volio sam sebe i ona je voljela mene.”