Feljton: odrastanje i nesretne ljubavi Kamale Harris

Shyamala Gopalan bila je jedva viša od metar pedeset. Bila je najstarija od četvero djece višega državnog službenika u obitelji uspješnih članova, u naciji koja je neovisnost od Velike Britanije stekla 1947., devet godina nakon što se rodila. Bilo joj je 19 kad je 1958. na Ženskome koledžu Irwin u New Delhiju diplomirala domaćinstvo, a onda je, uz očev blagoslov, otputovala u SAD, na Berkeley, u potrazi za višim i smislenijim obrazovanjem. Studirajući prehranu i endokrinologiju, stekla je doktorat i u idućim desetljećima postala poznata po istraživanjima raka dojke. Njezini su radovi više od stotinu puta citirani u istraživačkim publikacijama, a za svoja je istraživanja od donatora sakupila čak 4,76 milijuna dolara. “Moja je majka odrasla u kućanstvu u kojem su politički aktivizam i građansko vodstvo bili prirodni”, napisala je 2019. godine Harrisova u autobiografiji “The Truths We Hold” (“Istine kojih se držimo”). Nastavila je: “Od svojih roditelja razvila je oštru političku svijest. Bila je svjesna povijesti, svjesna napora, svjesna neravnopravnosti. Rodila se s osjećajem pravde utisnutim u dušu.”

Ujesen 1962. godine Shyamala Gopalan bila je na skupu afroameričkih studenata na kojem je govorio mladi Donald Jasper Harris, poslijediplomski student ekonomije s Jamajke. Godine 1961. emigrirao je s Jamajke, a na Berkeley je stigao kako bi nastavio obrazovanje. Bio je pomalo radikalan ili, kako bi to nazvali ekonomisti, “heterodoksan”. Nije se priklanjao tradicionalnim ekonomskim teorijama koje su tad prevladavale na američkim sveučilištima. Donald Harris rekao je New York Timesu da mu je Gopalanova, u tradicionalnome indijskom sariju, prišla poslije predavanja, a “isticala se među svim drugim ženama i muškarcima na skupu”. Šarmirala ga je, sastali su se i razgovarali još nekoliko puta, a ostalo je, kako je rekao, “povijest”. Gopalanova i Harris vjenčali su se 1963., godinu dana nakon što je i Jamajka dobila neovisnost od Velike Britanije. U objavi njihova vjenčanja u Kingston Gleaneru 1. studenog 1963. pisalo je da su oboje na poslijediplomskom studiju. Kamala Devi rodila se 1964., a njezina sestra Maya Lakshmi dvije godine poslije. Devi je hinduska božica majka. Lakshmi je lotosova božica bogatstva, ljepote i sreće. Shyamala je 2004. godine Los Angeles Timesu rekla da je svojim kćerima dala imena iz indijske mitologije kako bi im sačuvala kulturološki identitet te je dodala: “Kultura koja štuje božice stvara snažne žene.” Od sredine do kraja 1960-ih oba su roditelja aktivno sudjelovala u pokretu za građanska prava. Harrisova kaže da su je na prosvjede vozili u dječjim kolicima. Ispričala je obiteljsku priču u kojoj se jednom prilikom vrpoljila u kolicima, pa ju je majka pitala što hoće. “Slo-bo-du!”, kažu da je rekla.

(...)
Shyamala i Donald razveli su se 1969., kad je Donald predavao na Sveučilištu Wisconsin, Kamali je bilo pet a Mayi tri godine. Dokumente za razvod predali su u siječnju 1972. Harrisova je u autobiografiji napisala: “Da su bili malo stariji, malo emotivno zreliji, možda je brak i mogao preživjeti. Ali bili su tako mladi. Moj je otac bio prvi majčin dečko.” U članku iz 2018. godine Donald Harris žalio se što je nakon burne bitke za skrbništvo bliski kontakt s Kamalom i Mayom “iznenada prestao”. Za presudu o skrbništvu optužio je “krivu pretpostavku Države Kalifornije da očevi ne mogu odgajati djecu (a posebice ovaj otac, ‘crnčuga s otoka’ – jenkijevski stereotip” koji nameće zaključak da bi takav otac “na kraju svoju djecu mogao pojesti za doručak!”). Napisao je: “Ipak, nisam odustao, nikad nisam prestao voljeti svoju djecu.” Presuda o razvodu, izrečena 23. srpnja 1973., pokazuje da je Shyamala dobila skrbništvo nad djecom, ali da je Donald mogao s djevojčicama biti svakog drugog vikenda i 60 dana ljeti. Pisao je o putovanju s kćerima na Jamajku kako bi se srele s rođacima i kako bi im pokazao svijet u kojem je rastao. “Pokušao sam im tu poruku prenijeti vrlo konkretnim pojmovima, čestim posjetima Jamajci i uključivanjem u tamošnji život sa svom svojom složenošću i bogatstvom.” “Naravno,” nastavio je Harris, “poslije, kad su dovoljno odrasle da razumiju, pokušao sam im objasniti proturječja gospodarskog i društvenog života u ‘siromašnoj’ zemlji, primjerice čudesan suživot ekstremnog siromaštva i ekstremnog bogatstva, dok sam sâm s jamajčanskom vladom marljivo radio na izradi plana i odgovarajuće politike za ublažavanje takva stanja.” Koliko god pokušavao, djevojčice su bolje prihvaćale lekcije naučene od majke. Harrisova se na svoju majku poziva kroz cijelu autobiografiju. Oca spominje na desetak stranica. “Moj je otac dobar čovjek, ali nismo bliski”, rekla je 2003. jednom novinaru.

ODRASTANJE I MLADOST

Odrastajući u Berkeleyu i Oaklandu te sudjelujući u prosvjedima još u dječjim kolicima, Kamala Harris sredinom 1980-ih odlično se uklapala na Howardovo sveučilište. “Petkom navečer išli bismo na ples, a subotom ujutro na prosvjede”, prisjećala se Harrisova dana na Howardu u svome videu o predsjedničkoj kampanji za diplomce Povijesno crnačkih fakulteta i sveučilišta, ponajprije sestrama iz Alpha Kappa Alphe, mreže uspješnih fakultetski obrazovanih žena. U knjizi “Istine kojih se držimo” Harrisova piše: “Svakog biste dana mogli stati nasred dvorišta i s desne strane vidjeti mlade plesače kako uvježbavaju korake ili glazbenike koji su svirali. Kad biste pogledali nalijevo, bili bi tu studenti s aktovkama koji su izlazili iz poslovne škole te studenti medicine u bijelim kutama koji su se vraćali na nastavu. Skupine studenata stajale bi u krugu i smijale se ili bi se udubile u neku raspravu… To je bila ljepota Howarda. Svaki je signal govorio studentima da mogu postati što god požele – govorio je da smo bili mladi, nadareni i crni te da nam ništa ne smije stati na putu prema uspjehu.” Harrisova je 1986. diplomirala političke znanosti i ekonomiju. Godišnjak Howardova sveučilišta iz te godine bilježi da je Shirley Chisholm nagrađena za životno djelo. Na sveučilištu su svirali trubač Wynton Marsalis i hip hop sastav Run-DMC. Mlađi su studenti bili uznemireni zbog povišenja dobne granice konzumiranja alkohola na 21 godinu, umjesto 18 godina, od 1984. godine. Howardovi studenti počeli su upotrebljavati osobna računala, koja su tad koštala više od 3000 dolara. Zbog poslovanja u aparthejdskoj Južnoafričkoj Republici organiziran je bojkot Coca-Cole. Nacija je 20. siječnja 1986. prvi put proslavila Dan Martina Luthera Kinga Ml. Tog je dana na sveučilištu o njemu govorio velečasni Jesse Jackson.

(...)
Harrisičina generacija iznjedrila je mnoge odvjetnike s vrlo uspješnom karijerom. Jedan od njih, McGregor W. Scott, postao je savezni pravobranitelj u Sacramentu tijekom mandata predsjednika Georgea W. Busha i Donalda Trumpa. Drugi, J. Christopher Stevens, zaposlio se u Ministarstvu vanjskih poslova te je u vrijeme mandata predsjednika Obame 2012. imenovan za veleposlanika u Libiji. Stevens je poginuo 11. rujna 2012. u terorističkom napadu na specijalnu misiju SAD-a u Bengaziju. Harrisova je postala predsjednica Hastingsove udruge crnih studenata prava. Ali oni koji su je poznavali rekli su da se ničime nije isticala. Nije diplomirala ni uz kakvu pohvalu.  “Ništa nije upućivalo na to da će jednog dana postati okružna tužiteljica, državna pravobraniteljica, senatorica ili potpredsjednica”, izjavio je Matthew D. Davis, odvjetnik iz San Francisca, student iz njezine generacije, prijatelj i podupiratelj njezine kampanje. Kamala Harris završavala je studij na Hastingsu kad se 17. siječnja 1989. u Kaliforniji dogodila nova vrsta pakla. Patrick Purdy, mržnjom ispunjen mladić u maskirnoj odori, kalašnjikovom je zapucao na djecu na igralištu Osnovne škole Cleveland u Stocktonu. Do trenutka kad je ispalio 106 hitaca, petero je djece bilo mrtvo, a dvadeset devetoro ranjeno, baš kao i učitelj. Roditelji gotovo sve poginule i ranjene djece sukobe u jugoistočnoj Aziji zamijenili su slobodom obećanoj u Americi. Purdy, koji se ustrijelio u glavu, nije bio prvi naoružani masovni ubojica u Sjedinjenim Američkim Državama. Ali njegovo opako biranje djece kao meta u sljedećim će se desetljećima ponoviti mnogo puta.

PRVA ODVJETNIČKA ISKUSTVA

Godine 1990., kad je Kamala Harris kao tužiteljica prvi put prošla kroz vrata Ureda okružnog tužitelja okruga Alameda, broj ubojstava u okrugu u kojem se nalazi grad Oakland dostigao je rekordnih 146, rušeći rekord iz prošle godine. A novi je vrhunac dostigao 1992., kad je zabilježeno 165 ubojstava. Nekoliko godina prije pogrebna povorka narkobosa ubijenog u zatvoru, s kočijom na čelu, vijugala je cijelim Oaklandom i privukla tisuću ucviljenih. Nekih je jutara ljudi koji su trebali platiti prometne kazne bilo toliko da je red vijugao oko Sudnice Wileya W. Manuela, moderne zgrade nazvane po Oaklanđaninu, prvome crnom sucu Vrhovnog suda Kalifornije. Zgrada je mostom povezana s policijskim stožerom i zatvorom okruga Alameda. Kompleks kaznenog suda blizu je autoceste koja dotiče istočnu obalu Zaljeva San Francisca, nedaleko od dvokatne autoceste Cypress Structure, koja se tijekom potresa 1989. urušila, pri čemu je ubila četrdeset dvoje od ukupno šezdeset troje poginulih. Na tom je mjestu zamjenica okružnog tužitelja Kamala Harris, dvadesetpetogodišnja kći časnih berkeleyskih intelektualaca, počela karijeru, nakon što je u drugom pokušaju prošla kalifornijski notorno težak pravosudni ispit. U svome je nastupnom govoru za predsjedničku kampanju održanome trideset godina poslije Harrisova objasnila svoju odluku da postane tužiteljica: “Znala sam da su u našem društvu ljudi na koje se grabežljivci okomljuju najčešće oni bez glasa i najranjiviji.” Harrisova bi ušla u sudnicu i stubištem se popela na prvi kat, na kojem se nalazio labirint ureda okružnih tužitelja, ili bi se, ako joj se tako htjelo, popela dizalom punim porotnika, optuženika, svjedoka i branitelja. Policajci bi prije svjedočenja malo odrijemali. Katkad se istodobno održavalo pet suđenja. Alpha Kappa Alpha bila je negdje sasvim drugdje. Tijekom studija prava Harrisova je 1988. stažirala kao pomoćnica u uredu okružnog tužitelja okruga Alameda, vrlo priželjkivanog mjesta jer je nudilo sudsko iskustvo, a i plaćalo se. Glasovita povijest ureda privlači mlade ambiciozne odvjetnike. Earl Warren, kalifornijski guverner i glavni sudac Vrhovnog suda SAD-a, bio je okružni tužitelj okruga Alameda. Baš kao i suci Vrhovnog suda Kalifornije Ming Chin i Carol A. Corrigan. U podne bi Harrisova i drugi mladi odvjetnici otišli u knjižnicu, gdje bi ručali ono što su sa sobom donijeli, a iskusni tužitelji opisivali su im slučajeve i nudili smjernice za pokusna suđenja. “Pomalo se isticala od drugih. Bila je drukčije samopouzdana”, rekla je okružna tužiteljica Nancy O’Malley, tad jedna od Harrisičinih nadzornika. Harrisova je bila energična, htjela je preuzimati teške slučajeve, bila je laserski fokusirana, predodređena za uspjeh. Rano je naučila gdje steći potrebno obrazovanje. “Vrlo je pažljivo slušala kad su govorili starci.” Poput drugih početnika, Harrisova se bavila prekršajima, ponajprije vožnjom u alkoholiziranom stanju, te je sudjelovala u vrlo ranim proceduralnim fazama kaznenih slučajeva. Pri šestomjesečnim rotacijama odlazila je u ispostave u Fremontu i Haywardu, a u prosincu 1991. vratila se u Sudnicu Wileya Manuela, sve vrijeme učeći vještine koje će joj dobro poslužiti kad postane američka senatorica. Nijedan mladi odvjetnik nije u listopadu 1991. mogao ignorirati zbivanja u Washingtonu. Senator Joseph Biden predsjedao je Senatskim sudbenim odborom na ispitivanju kandidata Vrhovnog suda Clarencea Thomasa. Profesorica prava Anita Hill pojavila se pred posve bijelim i posve muškim odborom te posvjedočila da ju je Thomas, kad mu je bila podređena u Ministarstvu obrazovanja i Komisiji za ravnopravno zapošljavanje, silio na sastanke i razgovarao o pornografskim filmovima. Muškarci u odboru vrijeđali su Hillovu i omalovažavali njezine riječi. Thomas je ispitivanje osudio kao “visokotehnološki linč”. Sudbeni odbor Thomasovu je kandidaturu u Senat proslijedio bez preporuke, a senatori su ga potvrdili s 52 prema 48 glasova. Biden je glasao “ne”, ali zbog svoje je uloge u odboru naljutio mnoge žene koje su vjerovale Aniti Hill. Godinu poslije, u listopadu 1992., Harrisova je prešla na sud za malodobne. Bio je to težak posao. Škole u Oaklandu bile su tako loše da je polovica od 53.000 učenika u okrugu na standardiziranim testovima imala ispodpolovične rezultate. Izostanaka je bilo vrlo mnogo. Kako je okrug bio na rubu bankrota, zakonodavac je 1990. postavio povjerenika za nadzor financiranja škola u Oaklandu. Sve što se zbiva na sudovima za malodobne povjerljivo je. Slučajevi na kojima je radila zapečaćeni su. Ali Harrisova često govori o zlostavljanoj i seksualno iskorištavanoj djeci. To će iskustvo poslije iskoristiti kada dođe na položaj koji će joj omogućiti utjecaj na politiku i oblikovanje zakona – i dok bude razmišljala o izbornoj funkciji...