Na vrhu stijene u kalifornijskim planinama smjestila se neobična građevina koja izgleda kao da je stigla iz nekog znanstvenofantastičnog filma. Riječ je o jednoj od posljednjih sačuvanih kuća Futuro, arhitektonskom eksperimentu iz 60-ih godina koji je trebao promijeniti način stanovanja.

Visoko u planinama San Jacinto u Kaliforniji, nedaleko od gradića Idyllwild, na velikoj granitnoj stijeni stoji neobična građevina zlatnožute boje. Okrugla je, s ovalnim prozorima i ulazom koji više podsjeća na otvor svemirske letjelice nego na vrata obiteljske kuće. Iz daljine djeluje kao da je leteći tanjur sletio među borove i ondje ostao zaboravljen. No nije riječ o filmskom rekvizitu, nego o rijetkom primjerku futurističke arhitekture koji je upravo ponuđen na prodaju za 1,495 milijuna dolara.

Kako piše The Wall Street Journal, neobična kuća pripada seriji Futuro, koju je krajem 60-ih godina osmislio finski arhitekt Matti Suuronen. U svijetu je proizvedeno približno stotinu takvih građevina, a procjenjuje se da ih je do danas preživjelo svega 50 do 60. Točan broj nije poznat jer ne postoji jedinstven registar svih proizvedenih primjeraka. Kalifornijska kuća posebno je zanimljiva jer je temeljito obnovljena, zaštićena kao povijesna građevina i smještena na lokaciji koja dodatno naglašava njezin gotovo izvanzemaljski izgled.

OSUĐENA NA SMRT DOSJE CHRISTA PIKE Noć kad je ubila. Na petak 13. našli pentagram i tijelo

Priča o Futuru počinje u vremenu kada se činilo da čovječanstvo stoji na pragu potpuno drukčije budućnosti. Svemirska utrka između Sjedinjenih Država i Sovjetskog Saveza bila je na vrhuncu, čovjek se pripremao za slijetanje na Mjesec, a arhitekti i dizajneri sve su otvorenije eksperimentirali s novim materijalima i oblicima. Plastika je predstavljala simbol napretka, a montažne kuće obećavale su bržu, jeftiniju i fleksibilniju gradnju. Suuronen je upravo u takvom ozračju zamislio kuću koja će izgledati kao svemirski brod, ali istodobno biti dovoljno praktična da se može postaviti gotovo bilo gdje.

Futuro - prenosiva kuća

Njegova zamisao bila je jednostavna i radikalna. Umjesto klasične kuće s temeljima, zidovima i krovom, Futuro je zamišljen kao lagana, tvornički proizvedena konstrukcija od plastike ojačane staklenim vlaknima. Građevina je trebala biti prenosiva, a njezin kružni oblik omogućavao je učinkovito korištenje unutarnjeg prostora. U idealnim okolnostima mogla se transportirati i postaviti na lokacije do kojih bi gradnja tradicionalne kuće bila komplicirana ili skupa. Prvotna ideja bila je stvoriti suvremenu vikendicu koja će se lako smjestiti i na zahtjevne planinske terene.

Unutrašnjost je bila jednako neobična kao i vanjština. Prostor je organiziran oko središnjeg dijela, s namještajem i elementima oblikovanima tako da prate zakrivljene zidove. Okrugli prozori dodatno su pojačavali dojam boravka u svemirskoj kapsuli, dok su plastične površine, zaobljeni oblici i žive boje odgovarali estetici kasnih šezdesetih godina. Kuća je imala približno 74 četvorna metra, dovoljno za kompaktan prostor za odmor, ali daleko od prostranosti kakvu današnji kupci očekuju od nekretnine vrijedne gotovo milijun i pol dolara.

Ipak, projekt koji je trebao predstavljati budućnost stanovanja nikada nije postao masovni proizvod. Futuro je bio preskup za široku primjenu, a rast cijena nafte tijekom 70-ih godina dodatno je otežao proizvodnju plastičnih konstrukcija. Ono što je u početku djelovalo kao revolucionarno rješenje postupno je postalo arhitektonska zanimljivost. Neki primjerci završili su kao turističke atrakcije, drugi su zapušteni, a dio ih je potpuno nestao. Upravo zbog toga preostale kuće danas imaju vrijednost koja znatno nadmašuje njihovu izvornu namjenu.

Donaldsonov Futuro prodaje se

Jedna od njih gotovo je doživjela istu sudbinu. Kalifornijski Futuro svojedobno se nalazio na području San Diega, gdje mu je prijetilo rušenje. Tada se u njegovu priču uključio arhitekt i stručnjak za očuvanje povijesne baštine Milford Wayne Donaldson, koji je prepoznao da se ne radi samo o neobičnoj plastičnoj građevini, nego o važnom svjedočanstvu jednog razdoblja arhitekture. Donaldson, koji je poslije za vrijeme predsjednika Baracka Obame vodio savezno savjetodavno tijelo za očuvanje povijesne baštine, odlučio je kuću sačuvati.

HRANA BUDUĆNOSTI 'Drvo protiv gladi' moglo bi prehraniti milijune. Ali zašto ga nitko ne uzgaja?

Preseljenje nije bilo jednostavno. Futuro je trebalo pripremiti za transport, prevesti velikim kamionom te zatim uz pomoć dizalice postaviti na novu lokaciju. Godine 2004. kuća je stigla u planinsko područje nedaleko od Idyllwilda, gdje je smještena na granitnoj stijeni. Takav položaj nije izabran slučajno. Njime su vlasnici željeli podsjetiti na izvorni koncept finskog arhitekta, koji je svoje neobične montažne kuće zamišljao kao utočišta u prirodi, udaljena od gradske svakodnevice.

Donaldson i njegova supruga Laurie uložili su velik trud u obnovu građevine. Nastojali su očuvati njezin izvorni karakter, uključujući retro uređenje i prepoznatljive plastične površine, kako bi posjetitelj i danas mogao osjetiti atmosferu doba u kojem je kuća nastala. Ulaz je također poseban: do unutrašnjosti se dolazi stubištem kroz otvor na donjem dijelu konstrukcije. To je detalj koji dodatno pridonosi dojmu da se ne ulazi u običnu vikendicu, nego u letjelicu spremnu za polijetanje.

Danas je Donaldsonov Futuro upisan u američki Nacionalni registar povijesnih mjesta te ima status kalifornijske povijesne znamenitosti. Time je kuća dobila priznanje kakvo njezini tvorci vjerojatno nisu očekivali kada su je zamišljali kao lako dostupno i praktično rješenje za odmor. Umjesto početka nove ere masovnog stanovanja, Futuro je postao vrijedan predmet arhitektonske povijesti, ali i podsjetnik na tehnološki optimizam druge polovice 20. stoljeća.

Kuća kao leteći tanjur

Prema pisanju Wall Street Journala, Donaldsonovi su kuću godinama koristili kao mjesto za povremeni odmor, no sada su je odlučili prodati zbog Milfordova narušenog zdravlja. Prodaju vodi agent za nekretnine Tim McTavish, koji smatra da bi zanimanje mogli pokazati kolekcionari, ljubitelji arhitekture ili institucije posvećene očuvanju dizajnerske baštine. Takve građevine iznimno se rijetko pojavljuju na tržištu, a mnogi preostali primjerci nalaze se u znatno lošijem stanju.

Cijena od gotovo 1,5 milijuna dolara možda djeluje pretjerano za kuću površine tek sedamdesetak četvornih metara, no njezina vrijednost nije u veličini, broju soba ili luksuznim sadržajima. Kupac zapravo dobiva komadić povijesti, jednu od rijetkih preživjelih materijalizacija ideje o tome kako bi ljudi mogli živjeti u budućnosti. Dok je većina tadašnjih futurističkih projekata ostala na papiru, ova je neobična građevina zaista proizvedena, korištena, zamalo uništena i naposljetku spašena.

Pola stoljeća poslije Futuro više ne predstavlja budućnost kakvu su zamišljali njegovi tvorci. Danas je prije svega spomenik vremenu u kojem se vjerovalo da će nove tehnologije promijeniti gotovo svaki aspekt ljudskog života, pa i izgled naših domova. A na granitnoj stijeni među kalifornijskim borovima taj san još uvijek izgleda kao da je upravo sletio iz svemira.