Vladimir Putin je prije dva tjedna u svojoj dači u Podmoskovlju okupio politički, sigurnosni i vojni vrh. Načelnik Generalštaba Valerij Gerasimov sjedio je na kraju, najdalje od Putina. Vidjelo se da nije sretan. Putin ga je bijesno gledao, a general je skrenuo pogled. 

Pozicija na kojoj je sjedio Gerasimov, koji se smatra jednim od najmoćnijih ljudi u Rusiji i jednim od trojice koji imaju pristup ruskom nuklearnom oružju, pored Putina i ministra obrane Andreja Belousova, govori da više nije u Putinovoj milosti. Na to ukazuje i činjenica da je ruski predsjednik imenovao Alekseja Djumina, svog bivšeg tjelohranitelja, nadzornikom operacije oslobađanja Kurska dok je Gerasimov formalno komandant svih ruskih snaga u Ukrajini.

General armije i načelnik Generalštaba Oružanih snaga Ruske Federacije Valerij Vasiljevič Gerasimov od lipnja je na tjeralici Međunarodnog kaznenog suda koji je za njim i za bivšim ruskim ministrom obrane Sergejem Šojguom izdao uhidbeni nalog zbog navodnih zločina počinjenih tijekom ruske invazije na Ukrajinu.

Obojica su optuženi da su odgovorni za ratne zločine usmjeravanja napada na civilne objekte i nanošenja prekomjernih slučajnih ozljeda civilima, kao i za zločin protiv čovječnosti činjenjem "nehumanih djela". Sud je priopćio da su suci utvrdili da postoje "opravdani razlozi vjerovati da su dvojica osumnjičenih odgovorni za raketne napade koje su izvodile ruske oružane snage protiv ukrajinske elektroenergetske infrastrukture od barem 10. listopada 2022. godine do barem 9. ožujka 2023. ghodine."

Ruski dužnosnici osumnjičeni su da su počinili ratne zločine i zločine protiv čovječnosti naredivši napade na civile i civilne objekte u Ukrajini. Rusija tvrdi da je ukrajinska energetska infrastruktura legitimna vojna meta i niječe da napada civile i civilnu infrastrukturu.
S tjeralicama za Šojguom i Gerasimovim ukupan broj tjeralica izdanih protiv visokih ruskih osumnjičenika od početka invazije iznosi osam. Među njima je i Putin, osumnjičen za ratni zločin zbog deportacije ukrajinske djece u Rusiju.

Gerasimov je rođen u radničkoj obitelji u Kazanju. Odrastao na pričama svog ujaka veterana, bivšeg zapovjednika tenkovske čete, i s entuzijazmom je čitao knjige Konstantina Simonova, jednog od najutjecajnijih sovjetskih pisaca. Simonov je bio ratni dopisnik i dobitnik šest Staljinovih nagrada za književnost, Lenjinove nagrade i heroja SSSR-a. 

"Vojnici su Gerasimova zvali Gera. Bio je vrijedan načelnik štaba bataljuna, kasnije tenkovskog puka. Mnoge kolege ga nisu voljele zbog brzog napretka u službi. Gerasimov je veliki ljubitelj povijesti Drugog svjetskog rata. Sve vrijeme bi postavljao pitanja višim časnicima koji su sudjelovali u ratu o njihovom borbenom iskustvu ”, objavila je Novaja Gazeta Europa ispovijest jednog vojnika o Gerasimovu.

Tijekom rata u Čečeniji borio na prvoj liniji više od 30 dana, kontrolirajući taktičke operacije i ne spada u grupu "arbatskih generala“ – pogrdan izraz za stožerne časnike s malo terenskog iskustva.  Svoj streloviti uspjeh započinje u Drugom čečenskom ratu kad je pokazao surovost u planiranju, ali i efikasnost u provedbi. Prvo je temeljito razorio čečensku prijestolnicu Grozni, a potom je s oklopom poslao dovoljan broj ljudstva.

Od 2006. godine nadalje Gerasimov je počeo dobivati zapovjedništva glavnih vojnih oblasti, onih u Sankt Peterburgu i Moskvi, a na samom kraju 2010. godine postao je i zamjenik načelnika Glavnog stožera. Od 2009. godine do 2012. godine zapovijedao je  godišnjom Paradom pobjede na Crvenom trgu.Tada se već godinama znalo da je programirani budući čelnik vojske. Što se ostvaruje krajem 2012. godine, kada ga je Putin postavio za načelnika Generalštaba Oružanih snaga Rusije.

Godinu dana potom objavio je rad "Mogućnosti znanosti u predviđanju“ koji je odmah je detektiran kao nova doktrina ruske vojske koja je i dobila ime po svom tvorcu Gerasimovu, a on sam je prozvan "ocem hibridnog rata“, iako su o tome i prije njega pisali mnogi američki stratezi. U svom radu piše o tome kako propaganda i subverzivna djelatnost mogu dovesti do toga da potpuno stabilna zemlja u roku od nekoliko mjeseci, pa čak i dana, može se pretvoriti u poprište žestoke oružane borbe, da postane žrtva inostrane intervencije, da utone u kaos, humanitarnu katastrofu i građanski rat.

U izvještaju britanske istraživačke mreže Bellingcat, Valerij Gerasimov se sa Sergejem Šojguom i drugim dužnosnicima, navodi kao osoba odgovorna za prebacivanje ruskog raketnog sistema Buk separatističkim snagama na istoku Ukrajine, koje su ga zatim iskoristile da obore malezijski avion MH-17 17. srpnja 2014. godine kada je poginulo svih 298 putnika i članova posade.

Gerasimov je odigrao ključnu ulogu u ruskoj aneksiji Krima 2014. godine gdje je koordinirao vojne operacije i strateško planiranje. Pod njegovom komandom koristili su "male zelene ljude“ – ruske vojnike bez identifikacije koji su se ušuljali na poluotok i postavili temelje za aneksiju Krima. Po naređenju Gerasimova, ruske snage su koristile kombinaciju specijalnih operacija, cyber rata i rata informacijama kako bi stvorile kaotično i zbunjujuće okruženje na Krimu.

"Ukrajina je bila svjesna postojanja Gerasimova pre invazije punog obima, a ukrajinska vlada ga je nazvala "glavnim ideologom rata u Donbasu“, piše Kijev post.

Pod njegovom komandom, ruske i separatističke snage otvorile su vatru na evakuaciju ukrajinskih snaga, ubivši 459 ukrajinskih vojnika i ranivši još 478 u bitkama za Ilovajsk 2014. godine.

Kao načelnik ruskog generalštaba Gerasimov je nadgledao i operacije Kremlja u Siriji. Pod njegovom komandom ruska vojska je pružala i koordinirala zračnu podršku, obuku i logističku pomoć snagama sirijskog diktatora Bašara al Asada, pomažući im da zauzmu ključne gradove u zemlji. Rusija je, također, uspostavila stalno vojno prisustvo u Siriji 2017. godine.

Prije invazije na Ukrajinu u veljači 2022. godine  Gerasimov je negirao bilo kakve planove Kremlja da napadne susjednu zemlju, nazivajući takve tvrdnje lažnim spekulacijama. Obavještajci vjeruju da je Gerasimov bio uključen u planiranje ruske invazije na Ukrajinu. Izvori kažu da su odluku o invaziji na Ukrajinu donijeli Vladimir Putin i mala skupina ratnih jastrebova oko njega, uključujući Gerasimova, ruskog ministra obrane Sergeja Šojgua i Putinova savjetnika za nacionalnu sigurnost Nikolaja Patruševa. 

Prema britanskom autoru i političkom analitičaru Anatolu Lievenu, "ne samo da su Šojgu i Gerasimov planirali i proveli invaziju na Ukrajinu s monstruoznom nesposobnošću, bezobzirnošću i ravnodušnošću prema civilnim smrtima i patnjama, nego budući da su obojica na svojim sadašnjim položajima od 2012. godine snose izravnu osobnu odgovornost za logistički kaos, nedostatak koordinacije i općenito žalosno stanje ruskih oružanih snaga.” 

Kako je pisao portal Trafika Gerasimov je inspiraciju za desant na zračnu luku Antonov, po svemu sudeći,  našao u Operaciji Dunav, zauzimanju Čehoslovačke 1968. godine. Tada je 100 agenata vojne tajne službe GRU civilnim letom došlo na aerodrom Ruzyne u Pragu, zauzelo ga, nakon čega se zračnim mostom iskrcalo padobranske jedinice, koje su brzo zauzele zgrade čehoslovačke vlade. Istovremeno je iz nekoliko smjerova krenuo i tenkovski prodor preko granica.

Ta je operacija završila s ukupno 117 mrtvih vojnika Varšavskog pakta te se Gerasimov očigledno nadao napraviti nešto slično, pri čemu je aerodrom Hostomel trebao glumiti prašku zračnu luku. Zbog specifičnosti nije mogao ići na tajnu operaciju već se izveo klasični helikopterski desant koji je za Ruse završio debaklom. 

Najznačajnije rusko dostignuće pod Gerasimovim u Ukrajini bilo je zauzimanje Bahmuta u svibnju 2023. godine gdje je Wagner, ruska plaćenička grupa odnijela glavni teret operacija.

Odnosi između Gerasimova i preminulog šefa Wagnera Prigožina bili su zategnuti, a Prigožin je često javno prozivao Gerasimova kao "nesposobnog“. Prigožin je također u viralnom video snimku punom psovki optužio Gerasimova da je uskratio municiju i zalihe Wagnerovoj grupi. Prigožin je tijekom prošlogodišnje pobune tražio smjenu Gerasimova i ministra obrane Šojgua. Nakon neuspjele pobune koju je vodio pokojni šef Wagner grupe Jevgenij Prigožin, također su se pojavile glasine o tome da je nestao, a neki su nagađali da je smijenjen. Kremlj je tada brzo odbacio glasine i objavio video koji ga prikazuje na dužnosti u Ukrajini, samo tjedan dana nakon što su glasine počele. Putin ga tada nije smijenio.

No ako ukrajinske snage nastave prodirati na ruski teritorij, a ruske postrojbe ne ostvare značajnije vojne pobjede na istoku Ukrajine Putinov tenkist mogao bi otići s mjesta načelnika Generalštaba Oružanih snaga Ruske Federacije.