Onakvoj Europi koju je prošlog tjedna opisao Emmanuel Macron, mogla bi i trebala bi postojati. Ako postoji potreba za preporodom, neka to onda bude suverenitet naroda, Europa prosvjetiteljstva nasuprot opskurnosti novca i religije. U kolumni što ju je kao gost komentator za Guardian napisao Jean-Luc Mélenchon, ovaj istaknuti političar ljevice u Francuskoj zaključio je da je došao trenutak da se u Europi progovori jedinim jezikom koji je ikada bio u stanju motivirati ljude koji su različiti i po jeziku i po kulturi i po povijesti.

"To je jezik zajedničkog dobra, jezik i obrane zajedničkog dobra i njenog širenja, zajedničkog života, ponovne izgradnje javnih usluga i prava građana nakon 30 godina uništavanja, te slobodnog i neometanog natjecanja", napisao je Mélenchon.

Predsjednički izbori Tko pobjeđuje: Kćer zla, okorjeli ljevičar ili korumpirani desničar

Riječ je do sada kao čovjek s ljevice nastupio na dvama predsjedničkim izborima u Francuskoj; prvo 2011., kada je osvojio 11 posto i nakon čega je predsjedanje Françoisa Hollandea iz Socijalističke partije osudio kao "izdaju ljevice", te potom i 2017. Na tim izborima Mélenchon je podigao doista veliku prašinu. U prvom krugu bio je četvrti, ali s čak 19,6 posto glasova, samo 1,7 posto iza desničarke Marine Le Pen koja je ušla u drugi krug gdje ju je Emmanuel Macron razbio doslovno dvotrećinski.

Jean-Luc Mélenchon danas predvodi socijalističku republikansku La France Insoumise (LFI), "Nepokorenu Francusku" i zastupnik je u parlamentu. Uoči drugog kruga, u strahu da bi Le Pen možda mogla nešto učiniti na tim izborima, mnogi oko izrazito centrističkog Macrona zamjerili su Mélenchonu što mu nije pružio podršku. Umjesto toga prvi čovjek ljevice poručio je svojim biračima da ili glasaju za Macrona ili da ubace neispunjen listić ili da ne izađu na izbore.

Ispalo je da se 36 posto njih odlučilo za Macrona, 35 posto na ono drugo, a 29 posto za treće. Mélenchon se komentarom za Guardian postavlja kao protuteža Marine Le Pen, desničarkom ekstremističkog oca koju se zbog toga već godinama naziva "đavoljom kćeri", i poziva na "jezik mira, nasuprot pomahnitalih antiruskih, ratobornih NATO provokacija". Ovakvo izražavanje s ljevice nešto je sasvim novo jer je do sada Marine Le Pen bila ta koja je zagovarala manje konfliktni odnos s Rusijom.

Ona je, doduše, išla do kraja i ne jednom izražavala je otvoreno divljenje stilu vladavine Vladimira Putina, skupa sa svim elementima autokratskog režima. Mélenchon je zapravo ljevičarski nacionalist i s pravom su ga diljem svijeta nebrojeno puta ocijenili kao "popustljivog prema Putinu", a "oštrog prema Njemačkoj". No, za razliku od Le Pen, on se zaustavljao puno prije divljenja Putinu.

Rekao je da "eko-socijalistu ne priliči podržavati Putina", da je Putin u Rusiji pozatvarao i neke njegove prijatelje, rekao je konačno: "Da sam ja Rus, ne bih glasao za njegovu stranku, nego za Ruski lijevi front, čiji je vođa u zatvoru."

S tih pozicija Mélenchon sada poručuje da se u Europi mora nešto hitno učiniti:

"I to zato što smo sustavom proizvodnje i trgovine zaprijetili ne samo Zemlji, nego i opstanku ljudske vrsta koja živi na njoj. Nije li konačno došlo vrijeme za solidarnost kojom ćemo spasiti sebe od nadolazeće ekološke katastrofe?"

Mélenchon piše da su Europljani u poziciji da inzistiraju na tome da se određena pravila posvuda poštuju kako bi se prirodi omogućilo da se oporavi.

"Možemo odbaciti pesticide koji ubijaju bioraznolikost, i to odmah. Možemo odlučiti da iskorijenimo siromaštvo, da garantiramo svakome pristojan prihod, da smanjimo razlike u dohocima kako bismo zaustavili rast nejednakosti. Možemo proširiti prava žena", napisao je.

LePenova kći Ruska mafija i tajne službe plaćaju desničare u EU

A onda je krenuo oštrije:

"Možemo staviti lisičine onima koji kradu kroz poreznu utaju, koji svake godine pronevjeruju tisuće milijardi eura. Ukratko, moguće je početi novu eru ljudske civilizacije, ovdje, na najbogatijem i najbolje obrazovanom kontinentu. Mi možemo humanističke norme postaviti kao novi horizont za milijarde ljudi."

Mélenchon je potom krenuo u politiku:

"Europa više ne bi trebala imati ništa s francusko-njemačkim savezom pod kontrolom njemačkih kršćanskih demokrata. Time se ponižava preostalih 26 članica EU-a i izolira francuski narod od njegove prirodne obitelji na jugu."

Konačno je došao na politički teren, kako je do sada pokazivao, na kojem su njegovi stavovi najkontroverzniji.

"Ne bismo se trebali plašiti Rusa koji su naši partneri. Ako je demokracija nečime ugrožena, onda je to više tiranijom financija i brutalnih metoda vladavine, koji su utabali put patnji u Grčkoj i otvorili vrata protivnicima EU-a u Poljskoj ili Mađarskoj. Problem koji se nalazi pred demokracijom iz Francuske ne dolazi iz Moskve, nego iz samog Pariza, s predsjednikom koji je 17 tjedana vodio žestoku represiju protiv žutih prsluka. Kako Macron može održavati lekcije o demokraciji kad su UN-ov visoki povjerenik za ljudska prava, Vijeće Europe i Europski parlament javno izjavili da su duboko zabrinuti zbog policijskog nasilja u Francuskoj?", napisao je Mélenchon.

Dio u kojem Mélenchon nije baš u pravu odnosi se na to da je, primjerice, činjenica da je Nacionalni front Marine Le Pen bio u stanju financijski progurati posljednjih nekoliko godina političkih kampanja u najmanju ruku dobrim dijelom zahvaljujući multimilijunskim kreditima iz Rusije, ako ne čak i isključivo pomoću njih.

Marine Le Pen, pritom, nije bila političarka koja bi, kao Mélenchon, tek išla izbjegavati sukob s Rusijom, nego je davala punu podršku Putinovom stilu vladavine, koja je pokušala povezati desnog, ali ipak demokratskog i proeuropskog premijera Austrije Sebastiana Kurza s Putinom, koja je jako navijala i za Donalda Trumpa na izborima...

Konačno, Le Pen se, na krilima političkog uspona s novcem iz Rusije, naslikavala i sa Steveom Bannonom, u uredu joj je slika na kojoj su ona, Putin i Trump... Tako da, ako se Marine Le Pen do te mjere posvađala sa svojim pronacističkim ocem, njen politički otac danas je Putin, pa je jasno da i s te strane demokraciji u Francuskoj prijete određeni problemi. Što se žutih prsluka tiče, vrlo brzo se ispostavilo da tu ima i vrlo rasističkih, pa i krajnje desnih struja. No, u nastavku komentara Mélenchon zastupa progresivnije stavove.

POKRET Tko su 'žuti prsluci' koji su okupirali Pariz i ruše Macrona

Ideje o tome da se" tvrđava Europa može štititi od ekonomskih i ekoloških izbjeglica tako što će ih pustiti da se utope u Mediteranu", on naziva iluzijom. Macrona je prozvao i zbog približavanja Orbanu:

"Trebalo bi nas zabrinuti i to što je Viktor Orban pozdravio Macronov nedavni prijedlog kao početnu točku za pregovore. Umjesto toga potrebna nam je hitna politika kojom bismo ispitali uzroke koji su doveli do egzodusa: ratovi, klimatske promjene i ekonomska otimačina."

"Sva te društvene patnje imaju zajedničko ishodište u sadržaju europskih sporazuma koji su ekonomsku politiku zamrznuli u apsurdnoj dogmi ordoliberalizma, njemačkoj varijanti socijalnog liberalizma koji je tako drag vladi Angele Merkel. Suradnji u Europi potreban je izlazak iz takvih sporazuma", napisao je.

Mélenchon je na kraju optužio Macrona i Merkel za to da utjeruju svoje "stare, morbidne recepte", za Europljane je napisao da trebaju vratiti svoja politička prava, a za Francusku je rekao da, "ako još uopće može biti od neke koristi, onda je to da u tom procesu partner, a ne da se ponaša kao propovjednik koji misli da zna bolje".