Gerhard Schröder (81), bivši kancelar Savezne Republike Njemačke, pojavio se sa suprugom Soyeon Schroder-Kim (55) na balu Bečke filharmonije u četvrtak i ponosno pozirao novinarima. Bilo je to jedno od sve rjeđih pojavljivanja bivšeg njemačkog kancelara u javnosti. Njegova karijera, obilježena reformama, ali i unosnim poslovima s ruskim energetskim divovima, pretvorila ga je od cijenjenog državnika u političkog izopćenika u vlastitoj domovini.

Rođen 7. travnja 1944. u siromašnoj radničkoj obitelji, Schröderov životni put bio je sve samo ne lagan. Oca, vojnika Wehrmachta, nikada nije upoznao jer je poginuo u Rumunjskoj nekoliko mjeseci nakon njegova rođenja. Majka ga je podizala sama, radeći kao poljoprivredna radnica. Mladi Gerhard je kroz večernju školu i rad kao prodavač i građevinski radnik uspio završiti studij prava na Sveučilištu u Göttingenu.

Politički uspon započeo je ulaskom u Socijaldemokratsku stranku (SPD) 1963. godine. Njegova ambicija bila je legendarna; još 1982. godine, navodno je pijan tresao ogradu kancelarskog ureda u Bonnu vičući: "Želim unutra!". Ta anegdota, iako nikad potvrđena, savršeno opisuje njegovu odlučnost. Nakon što je bio premijer Donje Saske od 1990. do 1998., njegova ga je popularnost lansirala na nacionalnu scenu. Uvjerljivom pobjedom na izborima 1998. postao je kancelar na čelu prve "crveno-zelene" koalicije u povijesti Njemačke, sastavljene od SPD-a i Zelenih.

Kao kancelar, Schröder se suočio s golemim izazovima, prvenstveno s visokom nezaposlenošću i ekonomskom stagnacijom. Njegov najvažniji, ali i najbolniji potez bila je "Agenda 2010", paket radikalnih reformi tržišta rada i socijalnog sustava. Iako su reforme bile iznimno nepopularne i koštale ga podrške unutar vlastite stranke, mnogi ekonomisti danas im pripisuju zasluge za kasniji gospodarski oporavak Njemačke. Na vanjskopolitičkom planu, Schröder je povukao dva poteza koja su definirala njegov mandat. Prvo, poslao je njemačke trupe u borbene misije na Kosovo (1999.) i u Afganistan (2001.), što je bio presedan za Njemačku nakon Drugog svjetskog rata. Drugo, i još važnije, odlučno je odbio sudjelovati u američkoj invaziji na Irak 2003. godine, sukobivši se s administracijom Georgea W. Busha. Njegov stav o "njemačkom putu" donio mu je pobjedu na izborima 2002., ali i trajno narušio odnose s Washingtonom.

Kontroverzno prijateljstvo s Putinom i ruski poslovi

Upravo je za vrijeme njegovog mandata započelo partnerstvo koje će kasnije baciti sjenu na cijelu njegovu karijeru. Schröder je razvio iznimno blizak, gotovo prijateljski odnos s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. U jednom intervjuu 2004. godine, opisao ga je kao "besprijekornog demokrata", izjava koja ga i danas proganja.

Ova veza materijalizirala se kroz energetsku suradnju. Samo nekoliko tjedana prije nego što je 2005. napustio kancelarsku dužnost nakon tijesnog izbornog poraza od Angele Merkel, njegova vlada odobrila je ugovor za izgradnju plinovoda Sjeverni tok. Gotovo odmah nakon odlaska s vlasti, Schröder je prihvatio visoko plaćenu poziciju predsjednika odbora dioničara tvrtke Nord Stream AG, čiji je većinski vlasnik bio ruski državni div Gazprom.

To je bio tek početak. Kasnije je postao predsjednik nadzornog odbora Rosnefta, najveće ruske naftne kompanije, a 2022. godine bio je nominiran i za upravni odbor Gazproma. Kritičari su ga optuživali za sukob interesa i prodaju političkog utjecaja, a jedan američki kongresnik nazvao ga je "političkom prostitutkom". Njegovi poslovi s ruskim državnim tvrtkama donosili su mu, prema procjenama, i do milijun eura godišnje.

Nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022., pritisak javnosti postao je neizdrživ. Iako je osudio rat, odbio se distancirati od Putina. Zbog toga su mu ukinute neke kancelarske privilegije, poput ureda u Bundestagu, a matični SPD pokrenuo je postupak za njegovo izbacivanje iz stranke. Iako je postupak propao iz pravnih razloga, Schröder je ostao politički izoliran.

"Gospodar prstenova" i pet brakova

Osim politike, Schröderov život obilježen je i burnim privatnim životom. Ženio se pet puta, što mu je u njemačkim medijima priskrbilo nadimke poput "Audi Man" (zbog četiri prstena u logotipu marke) i "Gospodar prstenova".

Njegova sadašnja, peta supruga je južnokorejska ekonomistica i prevoditeljica Soyeon Schröder-Kim, s kojom se vjenčao 2018. godine. Ona je postala njegova najglasnija braniteljica, često koristeći društvene mreže kako bi stala u njegovu obranu. Ipak, i ona je osjetila posljedice njihove bliskosti s Rusijom. Početkom 2023. godine dobila je otkaz u njemačkoj agenciji za gospodarski razvoj jer je sa suprugom prisustvovala proslavi Dana pobjede u ruskom veleposlanstvu u Berlinu.