Građani Hrvatske žive u drugoj dimenziji, onoj kaptolskoj
Mogao je hrvatski premijer Andrej Plenković svoj govor u Europskom parlamentu održati na još pokojem jeziku, osim onih pet spomenutih, ništa to ne bi promijenilo na stvari. Njegov govor bi i dalje bio mutan, opterećen općim mjestima i frazama. Stvar je, naime, u jasnoći misli, kvaliteti, a ne u broju jezika, kvantiteti. Kad netko nejasno misli, tad mu ni pet živih jezika nije dovoljno da se izrazi. Tad je višejezičnost samo kulisa koja skriva neiskrenost i neznanje govornika.
Ako nije riječ o njegovu ekshibicionizmu. Možda je poliglotskim nastupom Plenković uspio zadiviti određeni broj europarlamentaraca, no među njima svakako nije bila Ska Keller, članica Europske stranke zelenih. Ona je, čini se, prozrela verbalnu pjenu koju je lučio hrvatski premijer i postavila mu vrlo jasno, nedvosmisleno pitanje koje se tiče Istanbulske konvencije, koju Hrvatska još nije ratificirala. "Kako uopće može doći u pitanje trebamo li zaštititi žene od nasilja?", upitala je Ska Keller.
I dodala: "Kako uopće može doći do toga da se o tome još raspravlja u vašoj zemlji?". Pentajezični Plenković nije se dao zbuniti jasnoćom pitanja, ostao je i dalje u svojim maglama i pričao nešto o tome da se stvar mora "gledati na vrlo detaljan način", da su završene javne konzultacije, da je proces u parlamentu gotovo dovršen, ali...
"Ali, nažalost, rasprava o toj konvenciji nekako je dobila u jednom dijelu javne rasprave kod nas jednu drugu dimenziju, koja supstanci pokušava dati sasvim drugu dimenziju", odgovorio je Plenković zastupnici Keller, a prenijeli mediji ne navodeći kojim se jezikom služio Plenković. Kojim god jezikom da se služio, njegov odgovor ne znači ništa, besmislen je. To jest, ne znači ništa i besmislen je onome koji ne zna mnogo o situaciji u Hrvatskoj.
Koji, recimo, ne zna da u Hrvatskoj glavnu riječ u svjetovnim poslovima vodi Kaptol, kler. Da u Hrvatskoj uzrečica "iznad Sabora samo Bog" nije stilska figura, nego svakodnevna praksa. Da su ulogu Boga ovdje preuzele Božje sluge s Kaptola. I da je to ta druga dimenzija rasprave koju spominje Plenković, koja "supstanci pokušava dati jednu drugu dimenziju". U toj drugoj dimenziji, nažalost, građani ove zemlje žive više od dva desetljeća.
A o kakvoj državi i dimenziji je riječ svjedoče i riječi teologa i predavača na KBF-u Tončija Matulića na jednoj tribini o Istanbulskoj konvenciji. Matulić ne daje ni pišljiva boba na pravne dokumente i međunarodne konvencije, sva jaja za sprečavanje nasilja u društvu uopće, pa tako i nasilja nad ženama, on polaže u košaru "zdrave humane kršćanske etike".
Pa kaže: "Ako čovjek kao inherentno slobodno i razumsko, to jest moralno biće, nije u stanju na osnovama razumskog i kršćanskog vrednovanja prepoznati, osuditi i suzbiti svako nasilje, pa i nasilje nad ženama i u obitelji, onda to sigurno neće biti u stanju na pravnim osnovama Istanbulska konvencija".
Može se ovo pročitati i ovako: Ako čovjek nije u stanju na osnovama razumskog i kršćanskog vrednovanja prepoznati, osuditi i suzbiti ubojstvo, pedofiliju, silovanje, onda to sigurno neće biti u stanju na pravnim osnovama Kaznenog zakona. A da Matulić misli ozbiljno u podrivanju svjetovnog karaktera Republike Hrvatske svjedoči nastavak njegova izlaganja:
"Za razliku od vrijednosnih zahtjeva zdrave humane i kršćanske etike, Istanbulska konvencija kao međunarodni pravni propis uključuje institute sankcija, istrage, kaznenog progona i osude, činjenica koja pokazuje da je ona važan i snažan alat u rukama svjetovnih represivnih aparata. Stoga, kad se neće milom prestati s nasiljem nad ženama i u obitelji, djelujući slobodno prema načelima i normama zdrave humane i kršćanske etike, onda će se morati prestati silom, to jest strahom od progona i kaznenih sankcija.
Je li to korak naprijed u poboljšanju čovjekove naravi ili korak unatrag? U svjetlu kršćanske etike jednoznačno je to korak unatrag". Na kraju je dobri teolog zaključio da je "borba protiv nasilja nad ženama i u obitelji borba s vjetrenjačama" jer, Bože moj, "čovjekova narav trajno ostaje sklona zlu i nasilju", i tu nema pomoći.
Ovdje je teško reći je li Matulić zao ili glup. Ili, pak, ciničan. Kakav god bio, on je tipičan predstavnik klerikalno konzervativnih snaga koje već dugo razgrađuju sekularnu, građansku Hrvatsku, te opsesivno osporavaju prava ženama, nacionalnim manjinama, LGBT zajednici i drugim manjinskim, ranjivim skupinama. Riječ je o dobro poznatim ujedinjenim snagama rigidnog katoličkog klera, njima bliskih građanskih udruga, ekstremno desnih stranaka te njihovim simpatizerima i podržavateljima.
Premijer Plenković i HDZ, ako već ne dijele sve vrijednosti spomenutih snaga, surađuju s njima, a Plenkovićeva vlada i HDZ-ova saborska većina ovise i o nekoliko glasova ekstremne desnice. Zato Plenković i nije u Strasbourgu mogao jasno odgovoriti na jasno pitanje.
Kao što nije mogao jasno osuditi ustaški pozdrav u Jasenovcu, miješanje braniteljskih udruga u kulturu i klerikalnih udruga u obrazovanje niti će moći jasno osuditi spaljivanje slikovnice o istospolnoj obitelji u Kaštelima ili dovesti u pitanje Vatikanske ugovore i uopće - suprotstaviti se bolesti koja je ozbiljno zahvatila Hrvatsku, a nositelji su joj spomenute konzervativne i klerikalne snage.
-
FOTOGALERIJABura u Dalmaciji vjetrenjače od 65 tona kida kao igračke, cijena jednoj je milijun i pol €
-
U UKRAJINSKOJ VINICIDok se elitni odredi ustaša bore u Staljingradu, Pavelić leti na sastanak s Hitlerom
-
BIZNISI TOME PAVIĆAZrikavac kao Bob Graditelj: Ćopili su ga taman kad je krenuo graditi vile u Zagrebu
-
ZASTRAŠUJUĆE ORUŽJEPutinov projekt zvan Orešnik: 'Lješnjak' stoji 10 milijuna € i leti deset puta brže od zvuka
-
SUSRETI S DIKTATOROMMemoari Merkel: Putin nije rekao niti riječi o zločinima Srba pri raspadu Jugoslavije