Četvrtak bi mogao biti Dan D za slovensko-hrvatske odnose zato što će tada arbitri u Haagu obznaniti svijetu odluku u graničnim nesuglasicama između dviju država. "Proglašenje arbitražne presude bit će 'treća prijelomnica' u životu naše mlade države. Prva je bila kad se Slovenija osamostalila prije 26 godina, druga kad je 2004. godine ušla u EU i NATO. Treća će se prijelomnica dogoditi  u četvrtak, kad će biti određena naša 'konačna granica' s Hrvatskom", kazao je u utorak za mariborski list "Večer" predsjednik parlamenta Milan Brglez, profesor na Fakultetu političkih znanosti u Ljubljani i potpredsjednik stranke premijera Cerara, koji slovi za odličnog poznavatelja međunarodnih odnosa.

Međutim, Hrvatska je davnih dana obavijestila, i to odgovarajućim kanalima, arbitre da se povlače iz čitavog procesa zbog narušavanja sudske nepristranosti. Slovenija je do sada na troškove arbitražnog postupka iz državnog proračuna službeno platila više od 6 milijuna eura. Među ostalim, navodi portal Siol.net, platila je i 800.000 eura zato što se proces nakon otkrivanja afere sa slovenskom agenticom Simonom Drenik i ostavkom kompromitiranog slovenskog suca produžio, a Hrvatska najavila izlazak iz arbitraže te o tome temeljem Bečke konvencije obavijestila arbitražni sud, Sloveniju i UN.

Juriš na Hrvatsku Slovenci, Rusi i Srbi u koaliciji protiv Hrvatske

Dok čekamo odluku u četvrtak, bitno je podsjetiti zašto je hrvatska strana odlučila napustiti arbitražu i ne prihvatiti njenu odluku o teritorijalnoj podjeli zaljeva.  Sudačka je rasprava, prema postulatima Suda, tajna i povjerljiva, a suci – bez obzira na to iz koje su države – neovisni i nepristrani. No član Arbitražnog suda Slovenac Jernej Sekolec u nekoliko je navrata telefonski razgovarao sa strankom u postupku, članicom stručnog tima i zastupnicom pred Sudom Simonom Drenik iz slovenskog Ministarstva vanjskih poslova, o meritumu stvari te joj prenosio detalje iz povjerljive rasprave, izjave i mišljenja predsjednika Suda Gilberta Guillaumea i ostalih arbitara – Nijemca Brune Simma i Britanca Vaughana Lowea te Hrvata Budislava Vukasa. Ta komunikacija nije dopuštena, pisao je u srpnju 2015. godine Večernji list koji je i otkrio nedopuštenu komunikaciju.

Prenio je arbitar izjavu koju je pripisao predsjedniku Suda po kojoj mu je ovaj, vrlo rano u postupku, rekao kako su "Slovenci dobili što su htjeli na moru", što bi možda moglo upućivati i na pristranost sudaca. Otkrio joj je i podatak da će razgraničenje na moru, odnosno podjela Savudrijske vale / Piranskog zaljeva ići u omjeru "trećina Hrvatskoj, a dvije trećine Sloveniji, ako ne i više u korist Slovenije".

Podsjetimo, hrvatska strana traži da razgraničenje ide crtom ekvidistance, odnosno da se zaljev podijeli po pola. Jernej Sekolec i voditeljica Odjela za međunarodno pravo u slovenskom MVP-u Simona Drenik savjetovali su se o problematičnim točkama za Sloveniju, analizirali sudačka mišljenja, dogovarali strategiju te planirali kako će Sekolec i privatno, na večeri, utjecati na pojedine suce da promijene mišljenje u korist Slovenije. U tim razgovorima Sekolec i Jernej funkcioniraju kao tim, a ne kao ono što jesu u arbitražnom postupku: nepristrani sudac i stranka u postupku.

Tužba u Strasbourgu Hrvatska optužena za kršenje prava Ljubljanske banke

Štoviše, Sekolec je zatražio od Simone Drenik i konkretnu pomoć – pripremu dokumenata kojim je želio utjecati na suce, a što je Simona Drenik pristala učiniti te potvrdila da je i slovenski ministar vanjskih poslova Karl Erjavec upoznat s njezinim radom. Dokumente je Sekolec želio prikazati kao svoje zabilješke jer više nije bilo moguće dodavati nove dokaze u spis, nakon što su obje strane predale materijale.

Da su znali da rade nedopuštene stvari, govori i to što su pazili da zametnu tragove te da se autorstvo dokumenta ne može pripisati Simoni Drenik. Ovi navodi itekako ugrožavaju cijeli arbitražni spor, koji države ne stoji samo pet milijuna eura, koliko iznose honorari stručnih timova te troškovi suda, već i onog nemjerljivog novcem – teritorija.

Prve spekulacije o mogućim nepravilnostima u arbitraži pojavile su se nakon izjave slovenskog ministra vanjskih poslova Karla Erjavca u emisiji TV Velenja 23. ožujka. Tada je Erjavec kazao kako je "po neslužbenim informacijama" optimističan kako će "Slovenija dobiti izlaz na otvoreno more", što bi značilo da će Sud odlučiti u korist Ljubljane. Kad se digla bura u Hrvatskoj, iz slovenskog su MVP-a demantirali da imaju ikakve povlaštene informacije.

Večernjem listu tada je savjetnik na Sudu zadužen za arbitražu Hrvatske i Slovenije Dirk Pulkowski obećao da će Sud provesti istragu. Ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić zatražila je potom od Arbitražnog suda i od slovenske strane očitovanje o izjavama ministra Erjavca te zatražila odgovor na pitanje je li postojala komunikacija između Slovenije i Arbitražnog suda. U odgovoru iz Haaga, poslanom Ljubljani i Zagrebu, kazali su kako je interna istraga pokazala da curenja informacija – nije bilo.

No transkripti razgovora između Simone Drenik i Jerneja Sekoleca to opovrgavaju. Sekolec i Drenik razgovarali su telefonom 15. studenoga 2014. te 11. siječnja 2015. To je vrijeme kad su već obje strane predale memorandume i protumemorandume u kojima su iznijele zahtjeve i predočile sve dokumente na kojima se zasnivaju tvrdnje. U tom je trenu bila već završila i usmena rasprava na Sudu, na kojoj su predstavnici Hrvatske i Slovenije obrazložili svoje stavove te su suci ostavljeni da u povjerljivim razgovorima i diskusijama donesu pravorijek i odrede granicu na moru i kopnu između dviju država. 

'Izbrisani' Sramota Slovenije: "Rekli su mi da ne postojim, sve mi oteli..."

Nakon što je Večernji razotkrio takvo ponašanje, na hrvatsku reakciju nije trebalo dugo čekati. Praktički jednoglasno je usvojena saborska odluka o povlačenju iz arbitraže i otad hrvatska strana ne priznaje bilo kakve odluke arbitraže o crti razgraničenja u Savudrijskoj vali.

U pozadini svih tih događanja gotovo se izgubio Dimitrij Rupel, bivši šef slovenske diplomacije s početka devedesetih, tražio je da slovenske vlasti pošalju svoje ratne brodove koji bi trebali braniti slovenske teritorijalne vode.

Međutim, nije jasno zašto bi država s dva ratna broda, Ankaran i Triglav, ulazila u bilo kakvo nadmetanje s državom koja ima višestruko veću mornaricu. Počnimo s nekim konkretnim brojkama. Triglav je patrolni brod ruske proizvodnje kojeg su dobili na račun starog dugovanja. Projekt 10412, kako je naziv te klase brodova, namijenjeni su za patroliranje priobalnim područjem, a sukladno tome su i naoružani. Triglav ima AK630m sustav za obranu koji se sastoji od 6 cijevi kalibra 30 milimetara i najsličniji je američkom Vulcanu. Primarna namjena sustava je uništavanje nadolazećih protubrodskih projektila, a može se koristiti i za napade na neke druge ciljeve. Na brodu se redovito nalazi i 16 ručnih lansera raketa Igla dometa nešto više od pet kilometara. Ankaran je izgrađen u Izraelu, a bio je prvi ratni brod u Sloveniji nakon isteka embarga na uvoz oružja po završetku Domovinskog rata. 

Arbitraža na moru Ovo su brodovi (dva) kojima Slovenci prijete Hrvatskoj

S druge strane, hrvatska ratna mornarica raspolaže s četiri raketne topovnjače naoružane daleko moćnijim Saab Bofors sustavima RBS15 dometa devedesetak kilometara. Osim svog dometa, RBS15 poseban je i po tome što koristi sea-skimming putanju leta tek nekoliko metara iznad morske površine. Spada u fire-and-forget sustave gdje nije potrebno dodatno navođenje projektila nakon lansiranja. Hrvatska mornarica ima i četiri patrolna broda i sva četiri su veća i bolje opremljena od Ankarana. Nekad ugledni slovenski političar i čovjek koji je kao ministar vanjskih poslova predvodio napore za međunarodno priznanje Slovenije već dulji niz godina ispaljuje razne provokacije na račun Hrvatske, a ostat će zapamćena i izjava iz 2007. kada je za slovenske medije rekao: "Hrvatska više treba nas nego mi nju jer Slovenija, među ostalim, odlučuje o hrvatskoj budućnosti kao članica Europske Unije".

Dok političari šalju prijetnje, ribari, koji mogu najviše i izgubiti zbog nepoštivanja granice, nadaju se samo da neće doći do većih nemira. "Meni bi bilo glupo da Slovenci sada idu u neku akciju okupacije hrvatskog teritorija. Nadam se da i u Sloveniji ima pametnih ljudi koji neće potencirati incidente. Bilo bi neodgovorno misliti i ponašati se ležerno, mi moramo misliti na najgore i nadati se da do toga neće doći. Mogu Slovenci lako početi raditi incidente na moru tako što će poslati policijske i vojne brodove na more i avione koje imaju. Pa oni su mjesecima radili neke vježbe sa svojim vojnim Pilatusima što smo mi gledali i prijavljivali našim vlastima i nikom ništa", ispričao je za 24sata umaški ribar Daniele Kolec.