Ove godine obilježava se deseta godišnjica Havanskog sindroma - misterioznog psihofiziološkog poremećaja čiji uzroci, mehanizmi, pa čak i samo postojanje i dalje dijele znanstvenike među disciplinama, kao i obavještajne časnike, novinare i dužnosnike. Dok Trump govori o tajnom "Discombobulatoru", a obavještajne agencije tiho kupuju uređaje navodno sposobne oponašati Havanski sindrom, pojavljuju se nove teorije o njegovom podrijetlu, uključujući laserske optoakustičke napade piše portal t-invariant.org.

Donald Trump izjavio je u siječnju ove godine da Sjedinjene Države posjeduju novo oružje pod nazivom "Discombobulator", sposobno izazvati simptome slične HS-u i korišteno je tijekom hvatanja venezuelanskog predsjednika Madura. Neposredno prije toga, pojavio se izvještaj CNN-a u kojem se navodi da su američke obavještajne agencije godinu dana ranije, tijekom Bidenovog predsjedništva, kupile uređaj za osmeroznamenkasti iznos koji bi mogao poslužiti kao izvor zračenja koje uzrokuje misteriozne simptome.

Danas je rasprava o HS-u došla do mrtve točke. Unutar medicinske zajednice stručnjaci su podijeljeni: neki stručnjaci inzistiraju na isključivo psihogenoj prirodi fenomena, dok drugi ukazuju na postojanje temeljnih slučajeva s objektivnim znakovima ozljeda mozga. Fizičari ih pokušavaju objasniti korištenjem hipotetskog snažnog i kompaktnog mikrovalnog odašiljača, iako ostaje nejasno kako bi se takav uređaj mogao izgraditi i prikriti. Politički interesi također su podijeljeni: označavanje sindroma kao psihogenog omogućuje vlastima da izbjegnu drastične mjere, a obavještajnim agencijama da odbiju tužbe pogođenih zaposlenika.

Michael Beck, bivši zaposlenik NSA-e (National Security Agency) koji je tvrdio da je prva žrtva misterioznog "Havanskog Sindroma", preminuo je početkom ove godine. U mirovinu je otišao u prosincu 2016. Deset godina patio je od Parkinsonove bolesti, dijagnosticirane u dobi od 45 godina. Beck ju je povezao s okolnostima svoje službe, tužio za odštetu, ali je izgubio 2014. Nakon što su se pojavili novinski članci o Havana Sindromu, Beck je tvrdio da je bio izložen istom fenomenu još 1996. tijekom određene tajne misije. Ipak, prva službeno priznata žrtva nije on, već zaposlenik CIA-e poznat novinarima pod pseudonimom "Adam".

Krajem 2016. godine, u jeku novootvorenih diplomatskih odnosa između SAD-a i Kube, američki obavještajac stacioniran u Havani prijavio je niz bizarnih i iscrpljujućih simptoma. Počelo je s prodornim, visokofrekventnim zvukom u njegovom stanu, osjećajem snažnog pritiska u glavi, vrtoglavicom i mučninom. Nije bio jedini. U mjesecima koji su uslijedili, deseci američkih i kanadskih diplomata te članova njihovih obitelji počeli su prijavljivati slične tegobe. Tako je rođena jedna od najvećih medicinskih i geopolitičkih misterija modernog doba: Havanski sindrom. Gotovo desetljeće kasnije, unatoč desecima istraga, stotinama žrtava diljem svijeta i sukobljenim znanstvenim teorijama, svijet i dalje nema konačan odgovor na pitanje što se, ili tko se, krije iza ovih "anomalnih zdravstvenih incidenata".

'Pacijent nula'

Sve je počelo u atmosferi krhkog optimizma. Nakon više od pola stoljeća neprijateljstva, administracija Baracka Obame je 2015. godine ponovno otvorila američko veleposlanstvo u Havani. No, idila nije dugo trajala. U studenom 2016., agent CIA-e koji je radio pod diplomatskim pokrićem, kasnije poznat kao "Pacijent nula", prvi je potražio liječničku pomoć. Opisao je kako je u svom domu bio izložen nečemu što je doživio kao "zvučnu zraku" usmjerenu ravno u njegovu glavu, praćenu bolovima i vrtoglavicom.

Ubrzo su se s istim ili sličnim iskustvima javila još dvojica njegovih kolega iz obavještajne postaje. Svi su opisivali osjećaj kao da stoje u "nevidljivom snopu energije", bombardirani valovima pritiska u glavi. Neki su čuli zvukove slične zujanju cvrčaka ili struganju metala, koji su ih pratili iz sobe u sobu, da bi naglo prestali čim bi otvorili vanjska vrata. Do početka 2017. godine, fenomen se proširio i na osoblje State Departmenta i njihove obitelji. Jedna diplomatkinja, kasnije opisujući svoj slučaj za The New Yorker, ispričala je kako je jedne večeri u kuhinji osjetila iznenadni udar pritiska u glavi, a zatim probadajuću bol goru od ijedne koju je ikada doživjela. U tjednima koji su uslijedili, patila je od vrtoglavice, problema s ravnotežom, nesanice i gubitka pamćenja.

Simptomi 'potresa mozga, ali bez potresa mozga'

Liječnici su bili zbunjeni. Žrtve su prijavljivale širok spektar simptoma. Akutni su uključivali iznenadnu vrtoglavicu, mučninu, intenzivnu bol u ušima i snažan pritisak u glavi. Međutim, puno su zabrinjavajući bili kronični, dugotrajni problemi: kognitivne poteškoće poznate kao "moždana magla", gubitak pamćenja, kronična nesanica, teški problemi s ravnotežom, tinitus (zujanje u ušima) i ekstremni umor.

Na zahtjev američke vlade, tim stručnjaka sa Sveučilišta u Pennsylvaniji pregledao je 21 diplomata iz Kube. Njihova studija, objavljena 2018., zaključila je da su pacijenti pretrpjeli ozljede "rasprostranjenih moždanih mreža". Iako nije bilo vanjskih znakova traume, oštećenja su nalikovala onima kod vojnika koji su pretrpjeli potres mozga od eksplozija. Jedan od specijalista opisao je stanje kao "potres mozga bez potresa mozga". Taj je nalaz postao kamen temeljac teorije da su diplomati bili žrtve napada.

Kaos u Washingtonu i diplomatska kriza

Reakcija Trumpove administracije bila je, prema kasnijem tajnom izvješću State Departmenta, obilježena "nedostatkom vodstva, neučinkovitom komunikacijom i sustavnom neorganiziranošću". Dugo se odgađalo s ozbiljnom istragom, a prema izvješću Odbora za reviziju odgovornosti (ARB), "pretjerana tajnovitost" CIA-e, koja nije željela dijeliti informacije o svojim pogođenim agentima, dodatno je usporila odgovor.

Do rujna 2017. situacija je eskalirala. SAD su povukle više od polovice svog osoblja iz Havane, izdale upozorenje građanima da ne putuju na Kubu i protjerale 15 kubanskih diplomata iz Washingtona. Kubanska vlada oštro je nijekala bilo kakvu umiješanost. Predsjednik Raúl Castro osobno je američkim diplomatima rekao da Kuba nije odgovorna i ponudio pomoć u istrazi, sugerirajući da bi iza svega mogla stajati "treća zemlja", pri čemu se najčešće sumnjalo na Rusiju. No, bez dokaza, diplomatski odnosi ponovno su pali na najnižu razinu.

Krivci - cvrčci? Mikrovalno oružje?!

Tijekom godina iskristaliziralo se nekoliko glavnih teorija o uzroku sindroma, no nijedna nije ponudila konačan odgovor.

Usmjerena energija (mikrovalovi): Ovo je dugo bila vodeća teorija. Izvješće Nacionalne akademije znanosti (NASEM) iz 2020. zaključilo je da je "pulsirajuća radiofrekvencijska energija" najvjerojatniji uzrok simptoma. Sumnjalo se na postojanje tajnog oružja koje koristi mikrovalove, možda za špijunažu i krađu podataka s elektroničkih uređaja, a koje kao nuspojavu uzrokuje neurološka oštećenja kod ljudi.

Masovna psihogena bolest: S druge strane, dio znanstvene zajednice i FBI-jeva Jedinica za bihevioralnu analizu sugerirali su da se radi o masovnoj psihogenoj bolesti. Prema ovoj teoriji, stvarni simptomi uzrokovani su nocebo efektom – iščekivanjem nečeg štetnog. Diplomati su radili u izrazito stresnom i neprijateljskom okruženju, svjesni stalnog nadzora. Kada se proširila priča o "zvučnim napadima", strah je mogao potaknuti stvarne fiziološke reakcije poput glavobolja, vrtoglavice i nesanice, koje su se zatim širile unutar usko povezane zajednice.

Zvučno oružje i cvrčci: Iako se isprva sumnjalo na zvučno oružje, znanstvenici su uglavnom odbacili tu mogućnost jer zvuk (bilo infrazvuk ili ultrazvuk) ne može uzrokovati takva oštećenja mozga bez trajnog oštećenja slušnog aparata. Misterij je produbljen kada je znanstvena skupina JASON, koja savjetuje američku vladu, analizirala audio snimke "napada" i zaključila da zvuk s "velikom sigurnošću" odgovara glasanju indijskog kratkorepog zrikavca.

Globalna enigma i istrage bez zaključka

Nakon Kube, slični incidenti počeli su se prijavljivati diljem svijeta: u Kini, Austriji (Beč je postao drugo žarište nakon Havane), Njemačkoj, Srbiji, Indiji, Vijetnamu, pa čak i u Washingtonu, u blizini Bijele kuće. Broj prijavljenih slučajeva premašio je 1500.

Ipak, istrage su donosile sve više sumnje u teoriju o napadu. U siječnju 2022., CIA je objavila privremeni izvještaj u kojem je zaključeno da se većina slučajeva može objasniti postojećim medicinskim stanjima, stresom ili okolišnim čimbenicima. Vrhunac je stigao u ožujku 2023., kada je sedam američkih obavještajnih agencija objavilo zajedničku procjenu u kojoj stoji da je "vrlo malo vjerojatno" da je strani protivnik odgovoran za incidente. Godinu dana kasnije, opsežna studija Nacionalnog instituta za zdravlje (NIH) nije pronašla dokaze o trajnim oštećenjima mozga vidljivim na MRI snimkama, što je izazvalo frustraciju među žrtvama koje tvrde da su njihove ozljede stvarne i onesposobljavajuće.

Unatoč službenim zaključcima, misterij i dalje živi. Istraga koju su 2024. proveli The Insider, 60 Minutes i Der Spiegel ponovno je usmjerila sumnju na agente ruske obavještajne jedinice 29155, odnosno GRU-a (ruska vojna obavještajna služba) povezujući njihova putovanja s lokacijama na kojima su se incidenti događali. Senatori poput Marca Rubija i dalje inzistiraju da američka vlada nije došla do pravog odgovora.

​- Ovdje se nešto dogodilo, i samo zato što nemate sve odgovore ne znači da se nije dogodilo - poručio je Rubio nakon objave obavještajne procjene.