Hoće li turski policajac postati novi Gavrilo Princip?

STRINGER/REUTERS/PIXSELL
Događaji u Turskoj neodoljivo podsjećaju na ubojstvo austrijskog nadvojvode i prijestolonasljednika u Sarajevu prije stotinjak godina
Vidi originalni članak

28. lipnja 1914. godine je devetnaestogodišnji srpski nacionalist Gavrilo Princip pucao u nadvojvodu Franju Ferdinanda, austro-ugarskog prijestolonasljednika. Franjo Ferdinand je uskoro umro i u samo mjesec dana je to ubojstvo pokrenulo lančane reakcije koje su dovele do Prvog svjetskog rata. Deseci milijuna su umrli, nebrojeni milijuni ljudi su ranjeni i na kraju krajeva, udareni su temelji Drugog svjetskog rata. CNN-ova komentatorica Frida Ghitis piše da čak i današnji sukobi imaju svoje korijene u tom jednom sudbonosnom atentatu.

19. prosinca 2016. godine, 22-godišnji turski policajac Mevlut Mert Altintas izvukao je svoj pištolj u galeriji i ubio je ruskog veleposlanika u Turskoj Andreja Karlova. Kao i stotinjak godina ranije, svijet je prepun tenzija. Nacionalizam raste, političke ideje dovode do nezadovoljstva među građanima i stari svjetski poredak čini se pred raspadom.

Hoće li ubojstvo ruskog veleposlanika dovesti do novog svjetskog rata? Ghitisova je uvjerena da je ipak malo vjerojatno da će jedna smrt dovesti do globalnog sukoba.

Mobilizacija i eskalacija

1914. godine je Austro-ugarska tražila od Srbije da unište sve terorističke organizacije. Srbi, osjećajući se ugroženo, zatražili su od ruskog cara da im pomogne. Kada je ruska vojska započela mobilizaciju, Austro-ugarska je objavila rat Srbiji točno 30 dana nakon ubojstva. Druge zemlje su slijedile njihov primjer u uvjerenju da će steći slavu u kratkom ratu. Nisu ni znali koliko su u krivu.

U današnje doba, ruske i turske vlasti očito koordiniraju svoj odgovor na atentat. Sigurno je da neće međusobno zaratiti, a obje države krive teroriste za pokušaje narušavanja odnosa između tih dviju država. Ruski predsjednik Vladimir Putin i njegov turski kolega Recep Tayyip Erdogan izdali su slična priopćenja. Znak je to da će iskoristiti ubojstvo za još žešće napade na skupine koje su već ionako htjeli napasti.

Ipak, zlokobna sjena se spustila. Eksplozije, terorizam, sektaško i nacionalističko nasilje širi se plamenovima rata koji proždiru Siriju. Šire se preko granica država i preko morskih obala.

Ubojica u Ankari uzviknuo je Allahu Akbar, Bog je najveći. Na materinjem turskom dodao je: "Ne zaboravite Alep. Ne zaboravite Siriju". Gotovo nestvarne snimke i fotografije zabilježile su posljednje trenutke ruskog veleposlanika i njegovog ubojice. Obojica odjevena u otmjena crna odijela jasno su vidljivi ispred bijelih zidova i slika izloženih u galeriji.

Patnja Alepa

Živimo u čudnim i uznemirujućim vremenima. Toliko toga čini se nestvarnim da se ponekad moramo podsjetiti da su događaji opisani u vijestima doista stvarni. Iznad svega nadvila se mračna sjena nesigurnosti.

Rusija i Turska kažu da ih napadač pokušava podijeliti. A možda je on stvarno htio samo upozoriti na patnju ljudi u Alepu, ljude svakodnevno izložene ruskim zrakoplovima i neprestanom bombardiranju. Naravno, nije to opravdanje za ubojstvo diplomata. Ali ubojstvo je tek jedno od upozorenja na opasnosti koje prijete ljudima u našem turbulentnom svijetu.

Nekoliko sati nakon ubojstva u Ankari, srce Europe potresao je jedan drugi horor. U Berlinu se kamion zaletio u gomilu civila na adventu. Svjedoci kažu da je vozač zabio svoj kamion među civile u blizini ruševina crkve cara Wilhelma. Ta crkva nikad nije obnovljena nakon Drugog svjetskog rata kako bi oštećenja od bombi podsjećala ljude na destruktivnost rata.

Još uvijek nema potvrde da je doista riječ o terorističkom napadu, ali Islamska država preuzela je odgovornost za napad u kojem je najmanje 12 ljudi poginuli i gotovo 50 je ozlijeđeno. Osim toga, postoje velike sličnosti s ljetošnjim napadom u Nici kada je čak 87 osoba poginulo. ISIL može govoriti da je njihov "vojnik" počinio masakr, ali teško je reći kolika je bila stvarna povezanost između počinitelja i terorističke organizacije.

Na kraju krajeva, i nebitno je to. Dovoljan je samo jedan nezadovoljnik, zaluđen bijesom s oružjem u rukama, a to oružje može biti i kamion, kao što smo već dva puta vidjeli, da bi ubio desetke ljudi. Vidjeli smo koliko su opasni teroristi. Neki su bili mentalno poremećeni, ali svi su bili zaraženi opasnom ideologijom. Stotine ljudi su poginule u terorističkim napadima u Turskoj, deseci u Europi, ali i na drugim mjestima diljem Bliskog istoka.

Njihova opasnost ne prijeti samo u ubojstvima. Oni bacaju ulje na vatru već napetih odnosa diljem svijeta. Dolijevaju ulje na vatru nacionalizma koji tjera političare na osvetu.

Optužbe i protuoptužbe koje su uslijedile nakon atentata u Ankari pokazuju koliko lako je upasti u ponor. Turska je optužila Erdoganova političkog rivala Fethullaha Gulena, koji živi u SAD-u i koji je gotovo odmah osudio napad. Visoki ruski dužnosnici su krivili zapadne medije za napad, a jedan drugi je optužio NATO.

Tanki živci

Živci su već tanki. Američki predsjednik Barack Obama prošlog je tjedna rekao da je otvoreno suočio Putina s optužbama za utjecaj na izbore. Kako javlja NBC News, nedavno je Obama koristio famozni "crveni telefon", izravnu vezu između Moskve i Washingtona kako bi upozorio Rusiju samo tjedan dan prije predsjedničkih izbora. Taj komunikacijski kanal ostatak je najhladnijeg razdoblja Hladnog rata, što je još jedan podsjetnik kako je nestabilna svjetska sigurnost.

Mogućnosti nesporazuma ili nesmotrenog poteza su sve veće. Živimo u vremenu kada je potrebno razmišljati hladne glave, ali umjerenost izgleda izlazi iz mode. Postavlja se pitanje hoće li novi američki predsjednik Donald Trump ponašati se dovoljno mudro i razumno. Možda i veće je pitanje može li se on tako ponašati?

Odjeci 1914. su u zraku. Možemo se samo nadati da će na tome i ostati.

Posjeti Express