U svibnju će biti održani izbori za deveti saziv Europskog parlamenta. Ako "bregzitovci" dodatno ne zakompliciraju stvari, u igri će biti 705 zastupničkih mjesta, od kojih će 11, odnosno 12 pripasti Hrvatskoj. Iako su mnogi uvjereni kako je ovdje riječ o besmislenim izborima za još besmisleniji briselski birokratski aparat, na ovim će izborima postati jasno ono što pojedini već godinama slute - dio Europe je skrenuo u slijepu ulicu nacionalizma i preglasnog populizma.

Ako se pesimistična predviđanja pokažu točnima, ovi bi se izbori lako mogli pretvoriti u nacionalističko-desničarski tsunami koji bi mogao projekt Europske unije iznutra ozbiljno ugroziti. Iako će Europska pučka stranka (EPP) i dalje biti glavni faktor briselskog političkog spektra, njemačka Fundacija Konrad Adenauer u svojoj analizi predviđa provalu populista i nacionalista u Europski parlament.

Kongres obitelji Istina o kongresu na kojem je Markić držala govor

Dio političkih analitičara uvjeren je da će ovi izbori označiti konačni krah Europskih socijaldemokrata u Europskom parlamentu. Zanimljivo je primijetiti da su europski nacionalisti sve snažniji ne svojom zaslugom, nego upravo zbog nemogućnosti (i nesposobnosti) europskih političkih elita da se uhvate u koštac s krizom i pronađu adekvatna rješenja za goruće europske probleme. Trenutačno najsnažniji val euroskepticizma dolazi iz Italije.

Rimski nacionalist i talijanski ministar unutarnjih poslova Matteo Salvini kritizira Bruxelles na dnevnoj bazi te huška Talijane protiv Europske unije. Salvini, kao vodeća figura talijanske vladajuće koalicije Liga i Pet zvijezda, uvjeren je da će "njegovi" izdominirati na izborima za EP. Ali to nije sve - s Marine Le Pen i njezinom nacionalističkom strankom Nacionalno okupljanje (fr. Rassemblement National) Salvini vodi izbornu kampanju protiv "briselskog bunkera".

Marine Le Pen neprestano pokušava uvjeriti francuske birače da se oni "ne bore protiv Europe, nego protiv Europske unije koja se pretvorila u jedan totalitarni sustav". Ponosni članovi ovog nacionalističkog i antieuropskog kluba su još i notorni Geert Wilders (Nizozemska) te Harald Vilimsky (Austrija). Koliko se god mi čudili takvoj retorici, ona očigledno funkcionira. Sudeći prema reakcijama Europljana, Salvini uživa veliku podršku u Italiji.

Pored grogiranog Macrona, Marine Le Pen pak dominira u Francuskoj, u pobjedu nacionalno-konzervativnog PiS-a na izborima u Poljskoj nitko ne sumnja, Švedski demokrati (SD) također će zauzeti dobar dio "švedske kvote" u Parlamentu, dok se pojačanje očekuje i od njemačkog AfD-a te austrijskog FPÖ-a. No u ovoj priči nema ništa neobičnog.

Već smo u nekoliko navrata mogli primijetiti da euroskeptične (pa čak i antieuropske) stranke mnogo bolje prolaze na "europskim izborima", nego na domaćim, i to iz čisto pragmatičnog razloga - birači su uvjereni da će ih takve stranke bolje zastupati i snažnije se boriti za nacionalne interese u Bruxellesu. Ako europski nacionalisti budu spremni na suradnju, činit će drugu najsnažniju struju u Europskom parlamentu, što i nije mala stvar. No nacionalisti kao nacionalisti teško mogu sami sa sobom, a kamoli s nekim drugim.

Iako dijele identičan stav po pitanju europske izbjegličke politike, poljski PiS kategorički odbija igrati po diktatu proruski orijentiranog Salvinija, koji na svojoj strani već ima Le Pen i austrijske desničare. Kako bi ova politička opcija prerasla u snažnu političku silu, potrebna je pomoć nekoga izvana, nekoga tko će moći konačno ujediniti europsku desnicu, nekoga tko je već na Trumpovu primjeru pokazao da može ostvariti nemoguće. On se zove Steve Bannon i trenutačno je jako aktivan u Europi.

LePenova kći Ruska mafija i tajne službe plaćaju desničare u EU

Riječ je ultrakonzervativnom republikancu i jako utjecajnom političkom savjetniku koji je, prema navodima dobro upućenih, najzaslužniji za Trumpovu pobjedu u SAD-u i pokušaj destabilizacije Europske unije uz pomoć Brexita.

Ovaj 64-godišnji bivši Trumpov vražićak s desnog ramena se nakon "američkog uspjeha" fokusirao na Europu te već neko vrijeme kroz organizaciju Pokret, sa sjedištem u Bruxellesu, velikodušno nudi pomoć i podršku europskim suverenistima i nacionalistima na svibanjskim izborima za Europski parlament.

Ova desničarska verzija Georgea Sorosa ima jasan cilj - europski populističko-nacionalistički savez za početak mora zauzeti barem trećinu u Europskom parlamentu. Iako kaos i radikalizacija mnogima predstavljaju močvaru, riječ je o ambijentu u kojemu se Bannon fantastično snalazi. To je njegov politički modus operandi.

Suprotno uvriježenome mišljenju na neokonzervativnoj aktivističkoj sceni, on nije nikakav dobrotvor ili anđeo europske politike, nego Amerikanac koji, uz pomoć europskih nacionalista, Europu želi vidjeti na koljenima. Politički koncept Europske unije je u suprotnosti s njegovom političkom vizijom svijeta. Gdje je Hrvatska u ovoj priči? U Hrvatskoj se stječe dojam kako europski izbori i nisu previše bitni, što za posljedicu ima relativno nisku izlaznost.

Dobar dio hrvatskih građana je mišljenja kako je ovdje riječ o nekoj vrsti predizbora koji u RH služe tek za pokazivanje mišića na političkoj sceni i demonstraciju aktualnog omjera snaga. Izborne liste za Europski parlament su već definirane i pod lupom javnosti. Europski parlament je s jedne strane mladim stranačkim lavovima sjajna prilika za dokazivanje stranačkim seniorima, dok je s druge strane idealna prilika za kompromisno uhljebljivanje i uživanje u briselskim čarima i povlasticama te iznadprosječnoj "europskoj plaći".

Iako je Bannon pokušavao pronaći svoje pijune i u Hrvatskoj, to mu, nasreću, nije pošlo za rukom, što ne znači da nije bilo zainteresiranih. Gledajući i analizirajući sve njegove nastupe i razgovore, uvjeren sam da želi podijeljenu Europu, a navodno ponosni europski nacionalisti i "suverenisti" će u tom projektu biti njegovi "korisni idioti".