Hrvatska iz Afrike izgleda puno bolje nego iz Hrvatske
Kolinda Grabar Kitarović obećavala je da će od Hrvatske stvoriti jednu od najbogatijih zemalja na svijetu. Ovoga tjedna Andrej Plenković je poručio kako bi "u Africi vapili da imaju standard kao u Hrvatskoj". To se valjda zove "upravljanje očekivanjima". Predsjednica bez ikakvih ovlasti nudi blagostanje, a premijer vlastite neuspjehe pokušava opravdavati usporedbom s afričkim zemljama. Kolinda gleda prema Švicarskoj, Plenki nam skreće pažnju na Afriku.
A mi bismo istinu trebali pronaći negdje u sredini. Ili naprosto ne obraćati pažnju na to što hrvatski državni vrh govori. Puno se buke diglo oko Plenkovićeve izjave, za koju Vlada tvrdi da je izvučena iz konteksta. I doista, njegovo tumačenje kako demografija nema direktne veze sa životnim standardom velikim dijelom je na mjestu. Premda je usporedba s Afrikom totalno promašena. Naravno da Hrvatska iz Afrike izgleda puno bolje nego iz Hrvatske.
Iako bi se i tu mogle povući neke paralele: Hrvatska također ima problem s korupcijom i klijentelizmom na najvišim razinama vlasti, sudi svom premijeru i vladajućoj stranci, donedavno se bavila ratnim zločinima, ruka države zadire duboko u sve razine društva, ambiciozni i školovani bježe preko granice, Hrvatska pada na listama konkurentnosti, slobode medija, gospodarskog rasta ispod mnogih afričkih država... Naravno da mnogi Afrikanci zavide Hrvatskoj, ali nije u tome poanta, zar ne?
Hrvatska je iz SFRJ izašla kao jedna od najrazvijenijih država, godinama je prednjačila pred zemljama Istočnog bloka, stremila je ulasku u EU kako bi se priključila krugu najboljih europskih, a ne afričkih država, a sad postojano klizi prema dnu Europske unije i već pada onu metaforičku "afričku zonu". Zar je to doseg HDZ-ove politike? Očito jest.
Afrikanci nas možda gledaju sa zavisti, ali kako nas gledaju ostale članice EU? Kao lošeg đaka, problematičnog susjeda, neuspjelog pripravnika, zemlju koja vječito lovi vlastiti rep na putu prema dnu. Predsjednica nas želi po demokratskim standardima gurnuti u društvo Mađarske i Poljske, a premijer nas po životnom standardu postavlja kao uzor jednoj Africi. Nije nam dobro, ali bolje nam je nego tamo nekim "Afrikancima". I to bismo trebali imati na umu dok nas HDZ vodi u bolju budućnost.
Bolju od one afričke. I opet, nije bitno što Kolinda i Plenković govore, jer njihove riječi nemaju praktički nikakvu težinu. Bitno je gledati što oni rade. Kako pokušavaju Hrvatsku učiniti zemljom kojoj će zavidjeti europske države, kao prije par desetljeća Češka i Slovačka, a ne neke afričke ili bliskoistočne. Ili kako obećavaju da će Hrvatsku napraviti najbogatijom državom u svijetu, pa je guraju u krug antidemokratskih, iliberalnih, neeuropskih autokracija. Stvar je, dakle, u očekivanjima. A HDZ nas i ovom prilikom podsjeća da ih trebamo spuštati.