Nije nikakvo čudo da je Dario Juričan, autor filma "Gazda" i mogući kandidat za predsjednika, proteklih mjeseci toliko inzistirao na tome da mu se uoči predsjedničke kampanje odobri promjena imena u "Milan Bandić". To je postalo najcjenjenije ime u hrvatskoj politici, pa i cijelom društvu. I pritom to nije nikakvo pretjerivanje. Samo je Milan Bandić, onaj originalni, imao tu čast da mu predsjednica Republike zapjeva rođendansku pjesmicu na večeri Broćanaca u Zagrebu.

Takvo nešto nije se dogodilo u hrvatskoj povijesti i tko zna hoće li se ikad više ponoviti. Zatim, Milan Bandić nije samo još gradonačelnik Zagreba, nego je postao ključni koalicijski partner HDZ-a i Andreja Plenkovića u metropoli i Hrvatskom saboru. Bandić je postao magnet za preletače i prodavače, za sve koji mijenjaju stranački dres, za razočarane ljevičare, čak i za bivše istaknute SDP-ovce i ministre u vladi Zorana Milanovića.

APIS Plenki kupuje tvrtku koja SDP-u i HDZ-u služi za uhljebe

Milanu Bandiću, ne zaboravimo, pripremao se i počasni doktorat Sveučilišta u Zagrebu, najvećeg u Hrvatskoj. Nitko tog Bandića, onog pravog, nije još pokušao srušiti u gradskoj skupštini niti pokrenuti inicijativu za smjenjivanje s mjesta gradonačelnika. Dapače, on je uvijek rado viđen gost na mnogim manifestacijama, javnim događajima, priredbama, pa i akademskim domjencima, gdje ga dočekuju i ispraćaju srdačnim i burnim pljeskom.

Bandić je čak postao bliski prijatelj "prvog hrvatskoga gospodina" Jakova Kitarovića. A i dobio je visoko odlikovanje od gospodara Rusije Vladimira Putina. I takav Milan Bandić u anketama drži čvrsto drugo mjesto na listama najpozitivnijih političara u državi. Odmah do Kolinde.

I sve to nakon što je protiv njega podignuto više optužnica, nakon što je dvaput boravio u pritvoru, nakon što su protiv njega na sudu izašle teške optužbe, a u javnosti možda još i teže. Nakon što je prijetio svjedocima, kupovao šutnju svjedoka, nakon što je vrijeđao žene i ponižavao kritičare, prostačio i vrijeđao, ponašao se bahato kao da nema ograničenja njegovoj svemoći. Uglavnom, ispada da je Milan Bandić postao cjenjeniji nakon uhićenja, pritvaranja, optužnica i suđenja.

Pa tko se onda ne bi želio zvati Milanom Bandićem? To je postalo ime koje izaziva respekt, ljubav, poštovanje, povjerenje, privrženost, veliku čast i počast. I nedodirljivost. I to ne zahvaljujući samom Bandiću, već zahvaljujući društvu u kojem živi i politici u kojoj djeluje.

Nepravedno bi bilo ovu priču koncentrirati samo na gradonačelnika i optuženika Milana Bandića. On zaista nije kriv što je nakon svega postao ono što nikada do sada nije bio: relevantni nacionalni političar, dotjerani član visokog društva, osobni prijatelj predsjednice države koja mu peče tortu i pjeva rođendanske pjesmice, umalo počasni doktor...

Stvar je u odnosu politike, društva, samih političara i čitave javnosti prema tom i takvom Bandiću. On se nije promijenio. I dalje izaziva afere i skandale, i dalje se valja u prljavštinama i optužnicama, čak manje nego prije vodi računa o svom ponašanju ili svojim odlukama. Kao da je otpustio kočnice.

Secirali smo ga Ovako je Bandić zaduživao ljude, a sad prijeti crnom knjigom

A nažalost, otpustili su ih i svi oni koji bi ga trebali zaobilaziti ili makar prema njemu držati distancu. Ako ni zbog čega drugog, a ono radi vlastitog dostojanstva i digniteta. I to ne ide samo na Kolindin konto. To je čitavo društvo.

Kako je moguće da Senat zagrebačkog Sveučilišta i njegove sastavnice podrže ideju o počasnom doktoratu aktivnom, ali i optuženom političaru? Kako je moguće da nekadašnji Bandićevi kritičari i suparnici sada skaču u njegovo krilo? Kako je moguće da oni koji su se predstavljali moralnim vertikalama i političkim arbitrima, sada ulaze u Bandićevu stranku? I kako mu je, zaboga, predsjednica države mogla pjevati na rođendanu? Zar rukovanje i torta nisu mogli biti dovoljni?

I što je s Plenkovićem? Kako tom političkom čistuncu ne smeta suradnja s Milanom Bandićem? Čak i SDP-ovac Davor Bernardić ide s Bandićem na večere. To je slika hrvatskog društva. Što je Bandić gori, to su prema njemu bolji. Što su s njim bolji, to se ova država brže srozava na Bandićevu razinu.

Nedavno se otkrilo da je Bandić svojim potpisom odobrio bivšem vozaču (i svjedoku na njegovu suđenju) najam sajamskih kućica u centru Zagreba, koje je on zatim po višestruko višim cijenama iznajmljivao izlagačima. Dao je kućicu još jednoj svjedokinji. I opet nikome iz političkog i društvenog establišmenta nije palo na pamet uputiti riječ kritike ili da se makar distancira od takve prakse.

Umjesto toga, Bandić je dobio tortu i serenadu od predsjednice države. Lako je objasniti zbog čega je Bandić postao važan koalicijski kotačić u Plenkovićevoj rasklimanoj mašineriji. Naprosto je pokupovao saborske zastupnike. Nije, međutim, jasno kako su se zastupnici, neki od njih navodno i respektabilni, dali kupiti od čovjeka koji je bio i možda će biti opet u zatvoru.

I ako je jasno zbog čega je Bandić još važan politički akter, nije jasno što ga čini društveno relevantnim. Jasno, osim utjecaja, položaja i - novca. Čovjek sa sedam milijardi gradskih kuna, plus blagajna Holdinga, očito se ne mora bojati da će ga netko odbiti ili zaustaviti na putu ponovne izgradnje društvenog ugleda. Malo fali da čovjek koji je nedavno novinarki rekao da ga "rajca" dobije počasni doktorat.

Otimačina Sve tajne Bandićevog šeika koji želi graditi ZG Manhattan

Milan Bandić nije postao predsjednik države 2010. godine, ali ovo je, bez pretjerivanja, postala Bandićeva država. U kojoj on može raditi što hoće, kako hoće, s kime god hoće, a da mu pritom društveni ugled raste proporcionalno srozavanju kriterija.

Zato samozvani "Milan Bandić", odnosno Dario Juričan, može biti sretan što mu je Upravni sud napokon odobrio promjenu imena. U najmanju ruku očekuje ga torta i pjesmica od predsjednice Republike. A onda su mu sve opcije otvorene.