Hrvati su izumili panslavizam te pokušali uspostaviti s Rusijom most koji bi spajao Istok sa Zapadom. Gospodarski panslavizam najviše je vibrirao kroz jugoslavensku, odnosno hrvatsku veliku brodogradnju koja je mahom i nastala radi narudžbi nekadašnjeg SSSR-a. Nakon Drugog svjetskog rata, Hrvatska je imala ključnuulogu u razvoju gospodarskih odnosa Jugoslavije s SSSR-om. Vrhunac je bio sredinom osamdesetih kada je iz Hrvatske u Sovjetsku Rusiju izvezeno roba u vrijednosti, prema današnjim relacijama, između 8 i 10 milijardi dolara.

Jugoslavenska vanjska politika bila je nadasve praktična. Vodilo se računa da poslije svakog američkog broda u jadranske luke uplovi sovjetski ratni brod i obrnuto. Uglavnom su se brodovi izmjenjivali u Splitu. Sve do unazad petnaestak godina spirala suradnje sa Rusima nije prestajala.

Čuveni atomski krstaši "Kirov"

Od ratne 1993. do mirnodopske 2006. godine hrvatska brodogradilišta Ruskoj Federaciji isporučila su 39 trgovačkih brodova vrijednih 1,4 milijarde dolara! Posve je zaboravljena uloga koju su, prije četrdeset godina, hrvatski, točnije splitski inženjeri imali u priči o čuvenim sovjetskim atomskim krstašima "Kirov“.

Čelični sivi ljepotani dugih i vitkih linija, visokog i tankog pramca, niske krme i neprekinutih bočnih linija. Nešto kao Mercedes S klase čiju je skladnu pojavu na horizontu remetilo štucanje Ladinog motora ispod haube. Ipak su to bili produkti sovjetskih konstruktorskih biroa čudnih, jedva izgovorljivih naziva za koje su rogobatna imena jugo firmi, poput recimo "Radoje Dakića“ ili "Prvepetoletke Trstenik“, djelovale milozvučno poput talijanske violine.

Crvena superflota imala je u to doba 186 različitih tipova fregata, 350 lakih brodova (korvete, raketne topovnjače, raketni i torpedni čamci, hidokrilici…), 374 minolovca, 5 nosačazrakoplova klase "Kiev“ i "Kuznjecov“, 38 teških krstarica, 74razarača, a mornarička avijacija 470 helikoptera i 1700 zrakoplova.

Ratna mornarica bila je prvorazredni instrument sovjetske vanjske politike. Pet kobilica za krstarice "Kirov“ od 28.000 tona, položeno je između 1974. i 1989. godine, a četiri su dovršena. "Admiral Ušakov“ (nazvan po crnomorskom zapovjedniku flote koji se istakao u turskim ratovima 18. stoljeća) povučen je 1990. zbog kvara naatomskom reaktoru. "Admiral Lazarev“ (to je baltički komandantkoji je pod jedrima oplovio svijet) ne plovi više od 15 godina. Karijeru je nedavno skončao u rezalištu. Plove samo ”Admiral Nahimov“ (nazvan po legendarnom zapovjedniku Sevastopolja iz Krimskog rata) i "Petar Veliki“ (nekadašnji "Jurij Andropov”).

S atomskim reaktorom, brod može 50 puta oploviti oko svijeta

Kako su to ploveće mrcine od 250 metara dužine, problem koji jekrajem 70-ih godina prošlog stoljeća iskrsnuo pred sovjetske projektante bilo je pitanje tekućeg održavanja tih plovila. Nije imalo smisla za svaki sitniji zahvat "Kirove“ vraćati u luke. Ideja je bila – održavati ih na moru. U plovidbi. S atomskim reaktorom, brod može 50 puta oploviti oko svijeta.

Odgovor na upit iz Moskve dali su Splićani, odnosno „Brodosplit“. Razradili su projekt specijalnih radilica, brodova-stanica za bojanje kakve nitko u Europi nije radio. "Brodosplit“ je ponudio kompletan "know-how“. Ti 36 metara dugi brodovi, s hidrauličkim platformama, radijusom od 300 nautičkih milja radijusa, brzinom od 11 čvorova, s posadom od 24 člana, bili su opremljeni za sedam dana neprestanog rada, uz posebnu opremu za podvodne radove. Trebalo je dno broda čistiti i od školjaka. Brodovi bi se sa posebnim pipcima doslovno zaljepili za oplatu ruskog krstaša i servisiranje bi krenulo.

Kad su Rusi vidjeli avangardni nacrt namjenskog plovila klasificiranog kao “Projekt 1580”, odmah suispisali narudžbenicu za 12 komada. Tijekom 1986. i 1987. godine izgrađeno je tucet tih "offshore supply ship”, pod oznakama PPKS-15, 16, 17, 18, 19, 21, 22, 23, 24, 25, 26 i 27. Građeni su na zatvorenom navozu Brodogradilišta specijalnih objekata gdje su se gradile I podmornice. Tajni vojni projekt je osobno amenovao jugoslavenski reformator u pokušaju, predsjednik ondašnje savezne vlade Ante Marković.

Posve neočekivano splitskim plovećim radilicama presudila je UN-ova konvencija o pravu mora s kojom je 1994. godine zabranjeno čišćenje i održavanje brodova na moru. Gdje su danas ti brodovi sa splitskih navoza? Teško im je ući u trag. Tukli su more od Murmanska do Vladivostoka i Sevastopolja. Jednoga smo locirali u ukrajinskoj Odesi, vlasništvo crnomorske brodarske firme “Blasco”. Što je sa danjašnjom hrvatskom velikom brodogradnjom? Posve je globalno beznačajna.

Mogućnost da za nekusvjetsku pomorsku velesilu gradimo nešto slično ravna je sibirskoj ništici. Na našoj obali Jadrana može opstati samo ono što kolokvijalno zovemo malom brodogradnjom. U tom sektoru tridesetak je malih brodogradilišta koja rade sjajne motorne jahte i jedrilice, ali to nije roba za globalni utjecaj.