Godinu 1979. godinu u Velikoj Britaniji obilježila su dva događaja koja su, svaki na svoj način, razotkrila duboke proturječnosti društva. Margaret Thatcher postala je prva britanska premijerka, unatoč tome što je desetljeće ranije tvrdila da za njezina života nijedna žena neće voditi vladu. Istodobno, bivši vođa Liberalne stranke Jeremy Thorpe našao se pred sudom optužen za urotu i poticanje na ubojstvo svog bivšeg ljubavnika. Cinični politički komentari tog vremena sažimali su duh epohe: "Britanija je spremna da je vode pokvarene kuje, ali ne i pederi".

Thorpeova afera ubrzo je postala jedan od najbizarnijih skandala u modernoj britanskoj povijesti - priča o ilegalnoj vezi, političkoj moći, pokušaju ubojstva i sustavu koji je godinama štitio jednog od svojih.

Na današnji dan, 29. siječnja 1976. godine, klupko se počelo odmotavati.

Uspon političke zvijezde s opasnom tajnom

Jeremy Thorpe rođen je 1929. u privilegiranoj obitelji s dubokim političkim korijenima. Školovao se na Etonu, studirao pravo na Oxfordu i rano ostavio dojam karizmatičnog, ambicioznog govornika s gotovo aristokratskom sigurnošću u vlastitu sudbinu. Prijateljima je povjeravao da želi postati premijer i oženiti princezu Margaret - ambicije koje se u tadašnjoj Britaniji nisu činile nemogućima.

Pridružio se Liberalnoj stranci, nekoć jednoj od dviju vodećih političkih sila u zemlji, koja se nakon Prvog svjetskog rata urušila, ali je pedesetih i šezdesetih ponovno jačala kao pragmatična, proeuropska i društveno liberalna alternativa laburistima i konzervativcima. Thorpe je brzo napredovao zahvaljujući marljivosti, britkosti i retoričkom talentu. Javno se zalagao za ljudska prava, kritizirao aparthejd u Južnoj Africi i protivio se šovinističkoj imigracijskoj politici. Godine 1966. postao je vođa stranke s tek 37 godina.

Iza uglađene javne slike krila se, međutim, tajna koja je u to doba mogla uništiti karijeru. Thorpe je bio homoseksualac u vrijeme kada su homoseksualni odnosi u Britaniji bili kazneno djelo. Prije dekriminalizacije 1967. homoseksualcima su prijetili zatvor, društvena stigmatizacija i ucjene, a sigurnosne službe smatrale su ih potencijalnim nacionalnim rizikom. Razotkrivanje takve tajne za ambicioznog političara bilo bi pogubno.

Veza koja se nije mogla zataškati

U ljeto 1961. Thorpe je upoznao Normana Josiffea, kasnije poznatog kao Norman Scott - mladog konjušara skromnog podrijetla, emocionalno nestabilnog i bez formalnog obrazovanja. Upoznali su se, kako je Scott kasnije rekao, "doslovno preko vrata staje". Thorpe je bio očaran njegovom toplinom, a Scott impresioniran svijetom moći i privilegija kojem mu je Thorpe otvorio vrata.

Norman Scott

Veza je započela u kući Thorpeove majke, no ubrzo je postalo jasno da su njihova očekivanja različita. Thorpe je preferirao kratke, diskretne odnose, dok se Scott emocionalno vezao i odbijao ostati u sjeni. Kada je veza pukla, Scott je zapao u niz osobnih i financijskih problema, uključujući boravke u psihijatrijskim ustanovama, te se ponovno pojavio u Thorpeovu životu tražeći pomoć.

Za razliku od Thorpea, koji je uništavao kompromitirajuću korespondenciju, Scott je čuvao njihova intimna pisma. U jednom od njih Thorpe ga oslovljava nadimkom "Bunnies", koji će kasnije postati simbol afere i predmet javne sprdnje.

Od ucjene do urote

Kako su godine prolazile, Scott je postajao sve otvoreniji u prijetnjama da će razotkriti njihovu vezu. Thorpe se u međuvremenu zaručio i kasnije oženio iz političkih razloga, a njegova karijera bila je na vrhuncu.

Stranački kolega Peter Bessell počeo je Scottu isplaćivati novac kako bi ga držao pod kontrolom. No Thorpe je ubrzo zaključio da to nije dovoljno. U razgovorima s Bessellom navodno je rekao da se Scotta "moraju riješiti", usporedivši ga s "bolesnim psom".

Planovi su eskalirali početkom sedamdesetih. Scott je kratko bio u braku koji se raspao, za što je također okrivio Thorpea. Istodobno su politički pritisci rasli: Liberali su gubili birače, financije stranke bile su pred kolapsom, a glasine o Thorpeovoj privatnosti širile su se Westminsterom. Gotovo svi veći mediji znali su za aferu, ali bez čvrstih dokaza nisu se usudili objaviti priču zbog prijetnji tužbama za klevetu.

Pokušaj ubojstva i mrtav pas

U listopadu 1975. Scott je upoznao Andrewa Newtona, bivšeg pilota koji se predstavio kao osoba zadužena za njegovu zaštitu. Newton ga je namamio na noćnu vožnju zabačenim dijelom Exmoora. Scott je sa sobom poveo svog psa, njemačku dogu Rinku, što je uznemirilo Newtona, koji se bojao pasa.

Kad je Newton pokušao ubiti Scotta pored napuštenog dijela ceste, ustrijelio je prvo psa, no potom je pištolj (antikni Mauser iz 1910.) zakazao i Newton je pobjegao. Ubrzo je uhićen, no tajio je od policije da se radilo o pokušaju ubojstva, tvrdeći umjesto toga da se radilo o zastrašivanju jer ga ja Scott ucjenjivao. Osuđen je na dvije godine zatvora.

Suđenje stoljeća

Tri mjeseca nakon tog stravičnog događaja, 29. siječnja 1976., tijekom saslušanja u posve drugom sudskom predmetu, Scott je izviknuo rečenicu koja je promijenila britansku politiku:

"Ljudi me progone zbog moje seksualne veze s Jeremyjem Thorpeom".

Budući da je izjava dana na sudu, novinari su mogli slobodno izvještavati. Afera je eksplodirala. Thorpe je u svibnju podnio ostavku na mjesto vođe stranke.

Priča je dobila novi zaokret kada je Newton, po izlasku iz zatvora, priznao da mu je plaćeno pet tisuća funti da ubije Scotta. Policijska istraga dovela je do optužnice protiv Thorpea i trojice suradnika za urotu i poticanje na ubojstvo. Suđenje je počelo u svibnju 1979. godine.

Unatoč teškim optužbama, završni govor suca Justicea Cantleyja šokirao je javnost. Glavne svjedoke optužbe, koji su prodali svoje priče medijima, nazvao je nepouzdanima. Scotta je opisao kao "prevaranta, spužvu, cmizdravca i parazita". Nasuprot tome, Thorpea je nazvao "nacionalnom figurom s vrlo istaknutim javnim djelovanjem". Poroti je poručio da, ako postoji i najmanja sumnja, moraju osloboditi optužene.

Presuda je bila oslobađajuća. Thorpe je kasnije izjavio kako je presuda "potpuno poštena i potpuna potvrda" njegove nevinosti. Ipak, njegova politička karijera bila je uništena; izgubio je mjesto u parlamentu na izborima održanim neposredno prije suđenja. Povukao se iz javnog života, tvrdeći do svoje smrti 2014. da je nevin. Scott se također povukao iz javnosti. Godine 2008., Thorpe je za The Guardian izjavio: "Da se to dogodilo danas, mislim da bi javnost bila blaža. Tada ih je to jako uznemirilo. Vrijeđalo je njihov sustav vrijednosti."

Afera Thorpe razotkrila je sustav u kojem su moćni godinama bili zaštićeni, dok su marginalizirani plaćali cijenu. Godinama kasnije policija je ponovno otvarala istragu, a novinari su otkrili da Andrew Newton nije mrtav, kako se tvrdilo, već živi pod novim identitetom. Ipak, istraga je ponovno zatvorena.

U biografiji objavljenoj nakon Thorpeove smrti, autor Michael Bloch opisao ga je kao čovjeka uvjerenog da su pravila namijenjena "malim ljudima". Povijest je pokazala suprotno.

Priča je ponovno došla u fokus javnosti kada je BBC, u koprodukciji s Amazonom, snimio trodijelnu miniseriju "A Very English Scandal", temeljenu na knjizi Johna Prestona. Serija je premijerno prikazana 2018. godine, a glavnu ulogu odigrao je Hugh Grant u svojoj prvoj velikoj televizijskoj ulozi nakon više od dva desetljeća.