SDP je napustilo već osmero zastupnika, a posljednja je bivša riječka SDP-ovka Ana Komparić Devčić. Njezino pretrčavanje u saborski Klub Milana Bandića na nos je riječkom gradonačelniku Vojku Obersnelu nabio potpredsjednik SDP-a i primorsko-goranski župan Zlatko Komadina.

Obersnel mu nije ostao dužan i proziva ga za mentorstvo Davoru Bernardiću, kao i za održavanje aktualnog šefa stranke na toj poziciji. O stanju u stranci i SDP-ovim prebjezima u Klub Milana Bandića razgovarali smo s Vojkom Obersnelom, koji ne zna zašto Komadina i dalje “drži ljestve” Bernardiću, ali je siguran da je to pogrešno i u konačnici može biti pogubno za stranku.

SDP mjesecima trese kriza vodstva, stranka je u rasulu, a rejting na najnižim granama. Članovi, ali i osam zastupnika napustili su stranku. Tko je najodgovorniji za ovakvo stanje?

Jasno je da odgovornost leži na predsjedniku stranke, no uz Davora Bernardića za stanje u stranci odgovorni su i Predsjedništvo i Glavni odbor, odnosno kompletno vodstvo stranke jer ili ne čine ništa ili ne čine dovoljno da se ovakvo stanje promijeni. Više je nego jasno da se Bernardić nije snašao u ulozi predsjednika stranke i možda u tom svojem nesnalaženju ni ne vidi jasno da je i za njega i za stranku jedino rješenje da se on makne s predsjedničke pozicije. No ako Bernardić toga nije u potpunosti svjestan, ljudi koji ga okružuju i te kako jesu. I unatoč tome, umjesto promjene, biraju status quo, i to samo zato kako bi ostvarili svoje ambicije, primjerice da zauzmu visoka mjesta na listama s kojima će SDP pred birače, a koje u konačnici formira predsjednik stranke. Takvo je razmišljanje pogubno za stranku, žao mi je što je tako i bojim se da se situacija neće promijeniti tako skoro. Previše je onih koji preko Bernardića ostvaruju svoje ambicije.

Ima li više pomoći ili će se osipanje SDP-a, po vama, nastaviti?

Ne znam hoće li se osipanje nastaviti, no ne bi me iznenadilo da bude tako. No kad smo već kod osipanja, mogu razumjeti članove stranke koji revoltirani stanjem u SDP-u napuštaju stranku. No ne mogu razumjeti kad dio njih, pridruživanjem nekim drugim političkim opcijama, praktički preko noći mijenja svjetonazor, stavove i uvjerenja. Jer politika je, među ostalim, i svjetonazor, i svaki bi političar u sebi trebao imati vrlo jasno profilirane stavove o tome koje vrijednosti želi zastupati i za njih se boriti. A kad netko jedan dan brani vrijednosti ljevice, a već se drugi dan priključuje političkoj opciji koja njeguje vrijednosti bliže desnici, jedino što mogu zaključiti jest da ti ljudi uopće nemaju političkih uvjerenja i da djeluju tek u cilju ostvarenja svojih interesa. Isto tako, naprosto je tragikomično gledati kako se kod dijela ljudi koji su potencirali suspenziju četiri člana Predsjedništva zbog drugarskog pisma Bernardiću naglo budi zabrinutost.

Posljednja je SDP napustila riječka zastupnica Ana Komparić Devčić, a Zlatko Komadina prozvao vas je da ste za to najzaslužniji vi, kao njezin politički mentor. Jeste li se čuli s Komparić Devčić i je li vam objasnila zašto baš odlazi Bandiću?

Nisam se čuo s Anom, poslala mi je tek SMS da izlazi iz stranke. Bandića nije spominjala, no pretpostavljam da i ona ide za nekim svojim interesom. I žao mi je da je tako jer sam nekad vjerovao u nju i, kao i mnogim mladim ljudima u stranci, dao joj svoju podršku. No očito sam pogriješio u procjeni. Jako. A zašto kolega Komadina ima potrebu meni nabijati na nos Anin izlazak iz stranke, ne znam. Možda je to nemušt pokušaj prebacivanja fokusa s činjenice da je upravo on Bernardićev mentor i jedan je od najzaslužnijih za njegov dolazak na čelo stranke, ali i, što je još važnije, njegov ostanak na toj poziciji. Iako je stranci rejting pao na sramotnih 14,6 posto.

Nastavak na sljedećoj stranici...

Koji su po vama njezini motivi da se priključi i divi Milanu Bandiću?

Kao što sam rekao, ne znam njezine motive, no ona očito vjeruje da preko političke platforme koju stvara Bandić može nastaviti svoj politički put. Nisam siguran da je u pravu jer nitko ne voli prevrtljivost, posebno ne onu političku. Rijetki su oni koji ‘prežive’ takva politička preobraćenja. Jer prelazak u klub političke opcije koja je na lokalnoj razini u koaliciji s HDZ-om, a na državnoj razini podržava vladu HDZ-a, ustvari znači pljunuti na sav svoj dosadašnji rad.

Nije jedina SDP-ovka u tom klubu. Svoje mjesto tamo našli su Zdravko Ronko i Milanka Opačić. Jesu li vas i oni neugodno iznenadili kao Komparić Devčić?

To su ipak ljudi koji su 20 godina proveli u SDP-u. Da, iznenadili su me. Posebno Milanka Opačić.

U saborskim kuloarima može se čuti da su Bandićevi ljudi najavili prelazak još dvoje SDP-ovaca u njihov klub. Nagađa se da su to Marta Luc Polanc i Boris Lalovac. Je li to po vama realno?

Ne znam, teško mi je reći. Nisam saborski zastupnik, nisam u tijelima stranke i teško mi je reći što će biti.

Zlatka Komadinu oštro ste prozvali za mentorstvo i održavanje Davora Bernardića na mjestu šefa SDP-a. Je li razlog što mu Komadina i dalje drži ljestve činjenica da je među kandidatima za Europski parlament ili je nešto drugo u pitanju?

Ne mogu sa sigurnošću tvrditi zašto se Komadina i dalje drži Bernardića, nisam siguran niti sprema li se on zaista u Europski parlament. No siguran sam da je držanje Bernardića na čelu stranke pogrešno i u konačnici može biti pogubno za stranku.

Bilo je nekoliko neslavnih pokušaja rušenja Bernardića, pa nedavno i na Glavnom odboru stranke. Koji su po vama glavni razlozi svih tih neuspjeha?

Kao što sam već rekao, previše je ljudi u vodstvu stranke, pa tako i u Glavnom odboru koji održavanjem Bernardića na čelu stranke čuvaju svoje pozicije i čekaju da naplate svoju lojalnost.

Ljudi bliski šefu stranke govore da je on spreman položiti račune i otići tek ako SDP na EU izborima ne osvoji tri mandata. Može li SDP u ovakvom stanju do tog broja mandata?

Svakim je danom sve teže ostvariti takav rezultat.

Na kraju, kako se kao SDP-ovac osjećate gledajući sva zbivanja u stranci?

Teško mi je gledati kako propada stranka koju, iako sve manje, još doživljavam svojom, kojoj pripadam od prvog dana i u koju sam čvrsto vjerovao. Još čekam da se u stranci stvori kritična masa potrebna za promjene, da mi koji zaista vjerujemo u stranku i socijaldemokraciju konačno nadjačamo stranačke borce za fotelje. Samo da se to ne dogodi prekasno i da SDP ne pređe točku s koje nema povratka. Jer svakom tko razmišlja zdravim razumom jasno je da smo jako blizu te točke.