Nije vrag da je Tito bolje kužio važnost Jadranskog mora negoli naš kancelar Andrej Plenković? Tito za života gotovo da nije ni izlazio iz kićenih bijelih admiralskih uniformi. K'o Nelson sa zagorskih brega koji je svjetskim turnejama na „Galebu“, Jugoslaviju brendirao u malu pomorsku velesilu. Koliko li je šefova država i vlada primio u admiralskoj uniformi? Valjalo bi pokrenuti ozbiljnije istraživanje. Sa novim korvetama, koje je Plenković najavio nabaviti, Hrvatsku ratnu mornaricu treba iznova graditi od nule. Naša pomorska sila danas nema ni zrno borbenih sposobnosti na moru. Sve je pogašeno. Status – očerupana kokoš. Protubrodske, prouzrakoplovne i protupodmorničke sposobnosti su posve nepostojeće. I tako već godinama. U nesretnom posratnom razvoju, ratna flota izgleda kao da je nabavljena na vojnom otpadu. Muzej jugoslavenske, finske i poljske vojne brodogradnje.

Nepostojeće su i mogućnosti stalnog ili povremenog baziranja flote HRM-a na našim otocima. Na otocima ne postoji infrastruktura za boravak posada brodova, uspostavu logistike, opsluživanje brodova,… Ničega. Suludo nešto, a površina mora koju valja nadzirati i braniti ostala je gotovo jednaka kao u vremenu Jugoslavije.

Sa srednjom, ekonomskom brzinom od 17,5 čvorova brodu iz Lore do Lastova treba čak tri sata plovidbe. Do sredine Jadrana čak 5 sati! Brzina kao u rimskih trireme na vesla. Daleko od dovoljnog za pravodobnu reakciju na nižim točkama na Jadranu, na vanjskom otočnom rubu. Kako naša pomorska armada imaju odgovornost na cijelom hrvatskom dijelu Jadrana, njeno gravitacijsko središte bilo je i bit će morski prostor na spojnicama naših otoka tzv. prednjeg kraja: Lošinj – Dugi otok – Vis – Lastovo – Mljet. Samo iz tog prostora ona može i mora djelovati da bi bila pravovremena i učinkovita.

Samo tako ona svojim djelovanjem i stalnom prisutnošću na prednjim otocima povećava i našu operativnu dubinu, uz daleko manje naprezanje brodova i njihovih posada, kao troškove korištenja brodova. Ta, nije svejedno ploviš li do sredine Jadrana i Otranta iz Splita, ili sa Visa (ili Lastova). Ova potonja solucija je kudikamo jeftinija i brža. Rješenje je vrlo jednostavno – flotu HRM-a, ali i Obalne straže, treba prebaciti na Vis.

Jadransko more oduvijek je bila najvažnija geopolitička orbita. Mornarica i Obalnu stražu kakvu danas imamo ne doliče našoj pomorskoj tradiciji. Nikako da na adekvatno materijaliziramo naše prisustvo na moru. Dosadašnje djelovanje brodovlja i snaga Obalne straže i HRM-a uglavnom se temeljilo na radijusu doplova broda i dostupnu logistiku u odnosu na nepovoljan geografski položaj ratne luke Lora.

Upravo je morski prostor na spojnicama našeg vanjskog vijenca otoka – Lošinja, Dugi otok,Vis, Lastovo i Mljet – trajno gravitacijsko središte očuvanja pomorske sigurnosti, a samim tim i hrvatski nacionalni interes temeljem koje bi valjalo graditi doktrinu djelovanja naše pomorske sile. Sve drugo je puštanje magle i papirnato čuvanje Jadrana. Ako je tomu tako, a definitivno jest, onda treba razviti koncept baziranja na, vojničkim rječnikom rečeno, prednji otok srednje prelomnice Jadrana, a to je Vis.

Središte gravitacije hrvatskih nacionalnih interesa na moru je Vis i to se kroz povijest uvijek iznova potvrđivalo. Grci, Sirakužani, Mleci, Britanski imperij, Napoleon, Habsburzi i geopolitički genij maršal Tito znali su što znači imati svoju zastavu na Visu. To ne znaju samo naši vojni planeri za koje kao da nema mora iza plićaka Splitskog kanala, a kad tamo iza Brača i Šolte caruje golemo plavetnilo…

Bi li nam pored goleme morske površine koju treba čuvati o braniti možda bilo bolje da smo nabavili kudikamo jetinije dozvučne, lake borbene lovce, a stotine milijuna eura preusmjerili na HRM i Obalne stražu? HRZ je oduvijek uvijek bio usmjeren samo na air-policing. Valja zaboraviti na nekakvo sofisticirano udaranje po površinskim ciljevima. Nikad nismo niti imamo imali ništa navođeno za površinske ciljeve, već isključivo gravitacijsko, slobodnopadajuće. Za hrvatsku razinu airpolicinga dovoljni su bili češki L-159 ili fenomenalni korejski T-50.

Da bi se proaktivno djelovalo, korvete koje se nabavljaju, ali i manja vojna plovila, moraju biti bazirane na prednjem kraju lanca naših vanjskih otoka. Takav pristup ne samo da bi bio operativno učinkovitiji već bi i na simboličan način istaknuo značaj hrvatskih otoka. Time bi Vlada RH pokazala da razumije značaj mora i otoka koji su prostorno veliki kao i cijela kopnena Hrvatska. Rješenje na tom tragu bi podupiralo njihov održivi razvoj i omogućio toliko nužnu decentralizaciju državnih institucija. Evo prilike da vrli premijer, Hvaranin, uđe u povijest i dobije čin počasnog grosadmirala!