Napunio je dvadeset godina, počeo se sukobljavati s policijom na ulici. Susjedi kažu da je prestao se družiti sa starim prijateljima i sve više vremena provodio je zatvoren u sobi. Nitko ne zna što je taj mladi nizozemski musliman radio u svoja četiri zida. Možda je čitao, možda je gledao pornografiju, a možda se družio s pripadnicima ISIL-a.

Tu na scenu stupa Salem el-Idrissi, tridesetogodišnji socijalni radnik pojavio se jednog jutra u mladićevu domu. Majka je pustila Idrissija u stan i ispričala da je zabrinuta za sina. "Probudio sam ga. On je bio iznenađen da me vidi, a ja sam mu rekao 'Ustani. Obuci se. Idemo na čaj'. Ispričao sam mu da je njegova obitelj zabrinuta. Nisam mu htio reći kamo idemo", ispričao je Idrissi za Buzzfeed.

Idrissijevi roditelji su iz Maroka, a on je odrastao u četvrti u kojoj danas radi u gradu Haarlemu u blizini Amsterdama. On sada radi na projektu Streetcornerwork koji pomaže mladima.

"Pratimo pojedince i pokušavamo shvatiti tko su. Cilj nam je intervenirati prije nego se nešto loše dogodi. Posebnu pažnju dajemo pojedincima za koje mislimo da nisu na dobrom putu. Kriminalizacija i radikalizacija, zajedno ih promatramo", kaže Idrissi.

Nakon napada u Parizu i Bruxellesu, službe sigurnosti diljem Europske unije muče se s identifikacijom potencijalnih ekstremista. Policijski pretresi muslimanskih četvrti, zabrane rada džamijama i agresivno nadgledanje sumnjivaca stvara sve veći jaz između vlasti i ljudi koja pokušavaju nadgledati.

S druge strane, Nizozemska ima potpuno drukčiji pristup. Socijalni radnici, savjetnici i aktivisti na ulici su kako bi lakše mogli pomoći rizičnim skupinama. Mladim ljudima govore o opasnostima nasilja, kriminala i ekstremističkih političkih ili vjerskih skupina. 

Cilj je da ljudi poput Idrissija, sa snažnim vezama sa zajednicama u kojima su odrasli, pomognu s identificiranjem mladića i djevojaka koji imaju ekstremističke ideje. Probleme im stvara što je gotovo identičan profil sitnog kriminalca i vjerskog fanatika. 

Rasit Bal, teolog koji radi kao spona između nizozemskih džamija i vlasti, kaže da proces radikalizacije počinje s 13 ili 14 godina. Mladići počinju odbacivati tradicionalne ideje svojih roditelja, većinom imigranata iz ruralnih područja. Počinju pušiti hašiš, stupati u spolne odnose, pokušavaju sprijateljiti se s Nizozemcima. Smatraju sebe Nizozemcima.

Brojni budu odbijeni, društvo ih odbaci. Onda se suoče s problemima pronalaženja poslova, a krivnju za sve to prebacuju na imigrantsko porijeklo. Kada se okrenu islamu, shvate da neke tradicionalne vrijednosti nisu kompatibilne s njihovim nizozemskim identitetom. "S dvadeset godina suočavaju se s isključivanjem. Pokušaju se vratiti religiji, ali naša poruka nije nešto što djeca razumiju", kaže Bal.